Deca i knjige

cave man

Buduća legenda
Banovan
Poruka
29.317
Da li podsticete decu da citaju i da li im citate ako jos nisu naucila da citaju?
Da li dajete primer deci i sami citate u njihovom prisustvu tj. da li su deca svesna da vi volite ili ne volite knjige?
Podatak govori da 12% dece nikada nije dobilo knjigu na poklon.
 
Zaboravih da pomenem i ovaj podatak - sve veca dostupnost pametnih telefona,tableta i sl. uticala je na umanjenje zainteresovanosti dece za knjige,samim tim sto i roditelji manje citaju a vise koriste "gedzete".
Misljenja sam da citanje i knjizevnost podstice razvoj saznajne a ne suvoparne inteligencije kod dece
 
Nasa cerka ima 6 i frtalj godina. Vec ima na desetine svojih knjiga. Jos naglaba sa citanjem, ali joj mi citamo. Svaki dan. Posebno zena, i hvala joj za to. Pred spavanje obavezno. I sto je najbolje, kada bira izmedju crtaca, igrice na kompu i knjige- izabere knjigu. Mada voli i igrice. I totalno se snalazi na androidu. A za knjige.. mi smo to poceli jos pre koju godinu. Vise se i ne secam. Kao da joj oduvek citamo. A i mi citamo...
 
Poslednja izmena:
Čitam svakodnevno, kupujem, kuća mi je puna knjiga. Kad poklanjam, u 70% slučajeva je to knjiga. Ipak, moja ćerka koja ide u gimnaziju i ima 5 iz srpskog ne čita skoro ništa. Ni lektiru. Razredna koja predaje srpski, proda im na početku školske godine interpretacije, i to je dovoljno po njenom mišljenju. Očajna sam zbog toga. Sin je student, on čita, ali ne previše. Kako radim u školi, imam uvid u korišćenje školske biblioteke. Deca uzmu knjigu, pa je ne vrata do kraja godine. Često ne mogu ni da je nađu kako bi je vratili.

Danas sam slučajno čula u školi da se ponovo organizuje takmučenje Čitalačka značka. E, kako je to bilo divno kad smo mi bili đaci... Nije mi poznato da se neko od naših prijavio.:(
 
Čitam svakodnevno, kupujem, kuća mi je puna knjiga. Kad poklanjam, u 70% slučajeva je to knjiga. Ipak, moja ćerka koja ide u gimnaziju i ima 5 iz srpskog ne čita skoro ništa. Ni lektiru. Razredna koja predaje srpski, proda im na početku školske godine interpretacije, i to je dovoljno po njenom mišljenju. Očajna sam zbog toga. Sin je student, on čita, ali ne previše. Kako radim u školi, imam uvid u korišćenje školske biblioteke. Deca uzmu knjigu, pa je ne vrata do kraja godine. Često ne mogu ni da je nađu kako bi je vratili.

Danas sam slučajno čula u školi da se ponovo organizuje takmučenje Čitalačka značka. E, kako je to bilo divno kad smo mi bili đaci... Nije mi poznato da se neko od naših prijavio.:(

Ja sam je dobila u gimnaziji. :D

I da, naravno, čitam ćerkici. Ne insistiram, čitam kada je zainteresovana. Ona gleda slike, pa prati radnju na taj način, a ja prilagodjavam pojedine reči, nekada i rečenice, da bi ona razumela. Menjam intonaciju, sve da bi joj bilo interesantno.
Neki put voli i traži, a neki put je lutka zanimljivija. Ili igra memorije. Ili prosto crtać. Ali dobro, malena je, nema još ni 4 godinice.
 
Ja sam je dobila u gimnaziji. :D

I da, naravno, čitam ćerkici. Ne insistiram, čitam kada je zainteresovana. Ona gleda slike, pa prati radnju na taj način, a ja prilagodjavam pojedine reči, nekada i rečenice, da bi ona razumela. Menjam intonaciju, sve da bi joj bilo interesantno.
Neki put voli i traži, a neki put je lutka zanimljivija. Ili igra memorije. Ili prosto crtać. Ali dobro, malena je, nema još ni 4 godinice.
Moj sin je imao 6 meseci kad sam spremala ispit iz psihologije. Tako sam i ja njemu čitala naglas, sve pevajući, a on guguče...:lol:
 
Zaboravih da pomenem i ovaj podatak - sve veca dostupnost pametnih telefona,tableta i sl. uticala je na umanjenje zainteresovanosti dece za knjige,samim tim sto i roditelji manje citaju a vise koriste "gedzete".
Misljenja sam da citanje i knjizevnost podstice razvoj saznajne a ne suvoparne inteligencije kod dece
Nema to veze jedno sa drugim. Imam sina od 18 godina, dnevno je mnogo na internetu, barem 8 sati, ali svakodnevno čita knjige barem 3 sata, obavezno u busu do škole i nazad, na primer, a to je već sat vremena, kući povremeno kada se odmara od glupavih igrica. I meni nije bilo logično da jedno ne uslovljava drugo, ali vidim da nije tako. I to teko već godinama, knjige na srpskom, ali isti toliki broj i na engleskom jeziku.
 
Nema to veze jedno sa drugim. Imam sina od 18 godina, dnevno je mnogo na internetu, barem 8 sati, ali svakodnevno čita knjige barem 3 sata, obavezno u busu do škole i nazad, na primer, a to je već sat vremena, kući povremeno kada se odmara od glupavih igrica. I meni nije bilo logično da jedno ne uslovljava drugo, ali vidim da nije tako. I to teko već godinama, knjige na srpskom, ali isti toliki broj i na engleskom jeziku.

hm,to je neko 94 godiste ako se ne varam
ta generacija je kasnije dobila pristup internetu i mobilnim telefonima verovatno ne pre neke 7,8 godine
htedoh i o ovome da kazem- da li ste primetili koliko recimo crtaci,igrice i tV rasipaju paznju kad se radi nesto ozbiljno tipa citanje,ucenje
dete i uspe da prati oba ali daleko ispod koncentracije i ucinka kad bi samo citalo i ucilo
nisam rekao ni za sebe - citam detetu u svakoj prilici,i svoje stare decije knjige i novija izdanjaz:)
 
Mislim da je čitanje nekako otišlo u drugi plan, tim razvojem tehnologije. Sve više ih je i nenaučenih slova prešlo na igrice na kompjuteru, i tamo su neprestano. Slikovnice su retkost u domovima.

U biblioteci u kojoj volontiram dosta majki dolazi sa decoom po slikovnice. Uzmu skoro dvadesetak, i vrate početkom sledeće nedelje. Nije baš mnogo tih slučajeva, ali zajednički rad na voljenju knjiga mnogo pomaže, mnogo doprinosi.
Znam roditelje koji mada su deca šesti, sedmi razred čitaju lektire sa decom. Ne žele da im čitaju oni, ili da puste decu da se sasvim sami bore sa knjigom, već zajedno pričaju, komentarišu, tumače.

Radim sa osnovcima u toj biblioteci, i da, mahom im je daleko knjiga. Najviše vole lake knjige, tinejdžerske, jer najbliže su im. Lektire ih smaraju. Jure da ih pročitaju, zbog roka, ocene. Nemaju predaha da uživaju.
 
hm,to je neko 94 godiste ako se ne varam
ta generacija je kasnije dobila pristup internetu i mobilnim telefonima verovatno ne pre neke 7,8 godine
htedoh i o ovome da kazem- da li ste primetili koliko recimo crtaci,igrice i tV rasipaju paznju kad se radi nesto ozbiljno tipa citanje,ucenje
dete i uspe da prati oba ali daleko ispod koncentracije i ucinka kad bi samo citalo i ucilo
nisam rekao ni za sebe - citam detetu u svakoj prilici,i svoje stare decije knjige i novija izdanjaz:)
Da 94, ali varaš se, pristup internetu je dobio u svojoj petoj godini, mada je tada samo igrao igrice na kompu, nije koristio internet. A bio je od one dece kojima mora da se upali crtani , tada beše samo cartoon network preko satelitske (i crtani su bili morbidni i odvratni uglavnom). Gledao je crtane 5-6 sati dnevno.
I onda , jednostavno, pre 5-6 godina je odlučio i da čita uz svu tehnologiju koju i dalje koristi.
I...jedan od najboljih đaka je u školi sad.
 
Volim da citam i imam zavidnu biblioteku koja je skupljana decenijama.Komsinica mi sva u cudu sto uopste citam kd sam davno zavrsila skolu...:zblesav: Moje cere u svojoj biblioteci(u njihovoj sobi smo napravili policu za njihove knjig) imaju i neke moje knjige koje sam sacuvala kada sam ja bila dete.Tako da Lafontenove basne,njih sam najvise volela,su poprilicno izvrljane,lepnjene,ali ne bih je bacila za svo blago ovog sveta.Najstarijoj ceri sam prvu knjigu sabrane bajke u tvrdom povezu,secam se imala je tri meseca,kupila cak na tri ceka,i tad su mi se mnogi iscudjavali sto"bacam"pare.
Na internetu i moja deca provode vreme,ali pred spavanje obavezno u krevetu citaju.To radim i ja i muz,pa valjda su tu naviku od nas usvojili.
 
Da li podsticete decu da citaju i da li im citate ako jos nisu naucila da citaju?
Da li dajete primer deci i sami citate u njihovom prisustvu tj. da li su deca svesna da vi volite ili ne volite knjige?
Podatak govori da 12% dece nikada nije dobilo knjigu na poklon.

mislim da je to jako, jako bitno za dete.
moja deca imaju bas puno knjiga. nikada ne zalim para kad im kupujem, sto za sebe ne bih mogla reci iako volim da citam. ponekad citam u njihovom prisistvu svoje knjige jer uglavnom dok su budni vreme provodimo zajedno. njima citam skoro svakodnevno. sami ne umeju da citaju. stariji ima 6 a mldji 3 i njima jeste normalno citanje knjiga i nadam se da ce im a navika ostati. kompjuter nemam, tacnije pokvario se i nemam nameru da ga popravljam iako smo ga i ranije koristilo vrlo malo, vrlo dobro znam koliko mi je dete hipnostisano kada sedne da igra igrice. vec sam pisala - mene je zaprepastilo na jednom roditeljskom kada je majka (tada 5-godisnjaka) rekla da je ona njega naucila da ukuca decije igrice i on potpuno samostalno koristi kompjuter. meni je to bilo jako strasno s obzirom da roditelj ne posveti toliko vremena detetu da mu bar nadje adekvatnu igricu.
knjige koje volim da kupujem mojoj decui su uglavnom edukatvinog karaktera. bajke redje citamo. i primetila sam na par mesta neadekvatne bajke za decu. za ng su dobili neke dve male knjizice sa bajkama. moram reci da usu bajke totalno besmislene, samo skup dogadjaja bez ikakve poente.
 
Moj muž baš nešto i nije lud za knjigom. Kad ga pitam što, odgovori mi - a kad da čitam? Dobro, jeste da slabo ima vremena za sebe, ali opet... no, ćerkici čita. Kad ona potraži, kad poželi, nije problem da njoj čita. Mada, malecka ipak više voli da joj ja čitam, prosto zanimljivije joj je. Ne ume on da izazove napetost, da menja intonaciju, grimase, da širi oči u napetim situacijama... :) Ali hoće, a to je bitno.
 
Mislim da je čitanje nekako otišlo u drugi plan, tim razvojem tehnologije. Sve više ih je i nenaučenih slova prešlo na igrice na kompjuteru, i tamo su neprestano. Slikovnice su retkost u domovima.

U biblioteci u kojoj volontiram dosta majki dolazi sa decoom po slikovnice. Uzmu skoro dvadesetak, i vrate početkom sledeće nedelje. Nije baš mnogo tih slučajeva, ali zajednički rad na voljenju knjiga mnogo pomaže, mnogo doprinosi.
Znam roditelje koji mada su deca šesti, sedmi razred čitaju lektire sa decom. Ne žele da im čitaju oni, ili da puste decu da se sasvim sami bore sa knjigom, već zajedno pričaju, komentarišu, tumače.

Radim sa osnovcima u toj biblioteci, i da, mahom im je daleko knjiga. Najviše vole lake knjige, tinejdžerske, jer najbliže su im. Lektire ih smaraju. Jure da ih pročitaju, zbog roka, ocene. Nemaju predaha da uživaju.
ne znam da li je to citanje lektira sa decom dobro ili ne. sta ti mislis? poznajuci sebe, verovatno cu, ako ne citati celu knjigu, razgovarati dosta o tome sa njima. moji samnom nisu, potpuno sam samostalna bila od pocetka sto se ucenja tice. mozda sad iz ovog ugla bih volela da su ipak vise radili samnom iako sam bila odlican djak.
 
Mi dosta citamo u kuci- kad stignemo, ali smo porodica ciji clanovi vole da citaju. Na zalost se moje citanje u poslednje vreme svelo na citanje knjiga po autobusima a mm cita u naletima, ponese kamaru knjiga na godisnji odmor pa tad cita. Dete ima dosta knjiga ali za sada nije preterano za njih zainteresovan. I njegovo interesovanje je u naletima, nekad trazi da mu se citaju knjige, neka dlista sam a onda prodje bas dosta vremena da ga uopste ne zanimaju.
 
Доступно им је, имамо велику библиотеку, расли су поред књига и без икакве посебне обуке научили су сами да читају. Да пишу су научили опет, сами, уз комп. Кад се крене у школу добија се лични комп од мене, Дел, дабоме.
Док су били неписмени тражили су да им се чита Хари Потер, свих 7.
Нису иначе превише заистересовани за приче, осим оних са фантастиком, стравом и тим облицима маште, али енциклопедије и атласе ждеру.
Задовољан сам.


Школарац има отворен проблем са лектиром, али им држи часове правописа, на то се "вади" и воли граматику лол.. Нисмо му веровали да није имао ништа да прочита за распуст, имају Робинзона Крусоа. Мени се, као детету, није допала књига превише, видећемо. Била ми је досадна. Чак има и моју прећутну подршку према лоше изабраној лектири, али не показујем то јавно.
 
Poslednja izmena:
Baš su nas skoro pitali "Zašto pričate da ćete dete učiti da čita i piše pre škole, čemu prvi razred služi?" :mrgreen:
I mm i ja smo naučili sa 5 godina i zahvalna sam babi, koja me je naučila. Jedino joj nikad neću oprostiti to što me je terala da pišem desnom rukom iako sam počela levom. Sad mi ne veruju da sam levoruka kad vide da pišem, al' kad uzmem nož i makaze :lol: (levom rukom, ne mislim na pretnju)

Bebac će za 2 dana imati 7 meseci :)
Čitala sam u početku pored njega, a malo i njemu, znam da me nije razumeo, ali eto, meni je bilo lepo, a on se nije bunio.
Sad sam naručila neke slikovnice i planiram sedenje u krilu, knjižica ispred nas, gledanje slika.. Na slike ume i da reaguje.
Mislim da je bitno bar pokušati usaditi detetu ljubav prema knjigama, pa kako odluči.
Deca koju sam ja sretala obično vole knjige jer su ih roditelji upoznali sa njima dok su bili još mali ili ih ne vole jer su ih roditelji vaspitavali uz tv pink.
Sestra i ja smo, kao male, imale pristup knjigama starije sestre i bogatoj kućnoj biblioteci pa nije ni čudo što smo ih zavolele.
No, ni to ne mora da znači, krasuljak je objasnila. Dešava se.

Čitaću detetu, učiću ga da čita i piše čim pokaže interesovanje, a tata je rekao da će mu obezbediti kompjuterčić za igrice. Da sad ne ispadne da je tata više za to nego za knjige, moram da pomenem da je on do svoje dvadeset i neke pročitao više knjiga nego što ću ja do kraja života ovakvim tempom. Rano je počeo sa ozbiljnijim knjigama koje sam ja počela da "varim" tek u srednjoj, ali i dan danas obožava igrice i smatra da dete može da voli i jedno i drugo, kao i on :lol:

Biće malo ubeđivanja i natezanja u kom formatu će klinac čitati.
Ja sam za prave, opipljive knjige, dragi za one u digitalnom formatu pošto tu nije stradalo nijedno drvo.
Rekla sam mu da ću ja ipak kupovati knjige da to drvo koje je stradalo ne završi u vatri.
Da, žao mu je drveća za knjige, a šta mislite, kako se grejemo pošto je kuća velika, a nemamo radijatore i grejanje? :mrgreen:

Da se vratim na temu.
Htela sam da napišem da se lako razvije ljubav prema knjigama ukoliko je dete okruženo njima, al' krasuljak me demantuje u startu.
Videćemo :)
 
Koliko je profesora književnosti sa decom nezaljubljenom u knjige.
Stvar je u pristupu, o ostraneniju, začudnosti.
Ona deautomatizacija života i knjiga pri kojoj se vazda trudiš da ti knjiga nije navika, nego uživanje. Ne da stalno budeš sa knjigom, nego da o njoj pričaš- I to ne iz svog odnosa, nego na primerima koji bi možda deci bili bliži, ozbiljne, zrele situacije iz knjiga deci su zamorne.

Ne znam da li ću čitati sa svojim detetom knjigu, ali ako bi to njemu bilo bliže, srodnije, pomogla bih mu na taj način. I nikada mu ne bih sama tumačila, sama odgonetala knjigu već bih ga razvijala da se sam zapituje, da se sam domišlja.
Nikada ne bih pisala sastave, ne bih radila domaće zadatke. Davala bih usmerenja, savete, ali bih volela da tu samostalnost iskoristi na bolji način. Da sam bir aknjige koje mu leže. Da sam istražuje svoje ukuse.
 
Čitam svakodnevno, kupujem, kuća mi je puna knjiga. Kad poklanjam, u 70% slučajeva je to knjiga. Ipak, moja ćerka koja ide u gimnaziju i ima 5 iz srpskog ne čita skoro ništa. Ni lektiru. Razredna koja predaje srpski, proda im na početku školske godine interpretacije, i to je dovoljno po njenom mišljenju. Očajna sam zbog toga. Sin je student, on čita, ali ne previše. Kako radim u školi, imam uvid u korišćenje školske biblioteke. Deca uzmu knjigu, pa je ne vrata do kraja godine. Često ne mogu ni da je nađu kako bi je vratili.

Danas sam slučajno čula u školi da se ponovo organizuje takmučenje Čitalačka značka. E, kako je to bilo divno kad smo mi bili đaci... Nije mi poznato da se neko od naših prijavio.:(

I kod nas u skoli je ta akcija "Čitalačka značka",moj sin djak-prvak je dobio spisak knjiga koje treba da pročita i da analizira..(par podpitanja o delu)..e sad,mene interesuje kakvo je to takmičenje,o čemu se tačno radi,jer nisam dobila direktnu informaciju od učiteljice (dete mi je imalo boginje pa nije islo u skolu)...ako se sećaš?..:hvala:
 
E,da...čitamo knjige kako ko ima vremena..ovaj mali voli,jer je savladao čitanje pa je sav važan..ja volim da čitam,pogotovo mi je uvek bila zanimljiva lektira...a tinejdžerka ...ah,čuvena rečenica:pa mama to niko ne radi...kupila knijgu Kako bolje razumeti lektiru i sve sazvakano za sve četiri godine...i to je jedino sto je na Sajmu knjiga kupila...:trlja:
 
I kod nas u skoli je ta akcija "Čitalačka značka",moj sin djak-prvak je dobio spisak knjiga koje treba da pročita i da analizira..(par podpitanja o delu)..e sad,mene interesuje kakvo je to takmičenje,o čemu se tačno radi,jer nisam dobila direktnu informaciju od učiteljice (dete mi je imalo boginje pa nije islo u skolu)...ako se sećaš?..:hvala:

Isčita te knjige, i onda vodi čitalački dnevnik.
U tom dnevniku, ako se ja dobro sećam, prvo se piše kratak opis dela, pa analiza na osnovu tih pitanja koje je dete dobilo. Naravno, svaka dublja analiza je dobrodošla, ali s obzirom na to da je dete djak prvak, verujem da će biti dovoljno i samo na osnovu tih pitanja. Ali ne drži me za reč da li se piše još nešto, veruj da sam i zaboravila.
Kada odu na takmičenje, posedaju tamo u krug ili već kako je organizovano i diskutuju o pročitanim knjigama. Pitaće ga, može i sam da se javi da kaže svoja zapažanja, analizu...
Pa drugi krug i na kraju nekoliko takmičara dobija značku. Koliko- to zavisi od organizacije. Kada su tako mala deca u pitanju, nebi me iznenadilo i da svi dobiju.
Značka se dobija zakačena za neku lepu knjigu, sve skupa sa posvetom i pohvalom.
Ako bude i neki pisac tu, onda dobijaju njegovu knjigu, potpisanu, a on učestvuje i u takmičenju, postavlja pitanja i slično.
Trebalo bi da imaju i zajedničko slikanje.

Eto, tako je bilo pre.... 18-tak godina, koju manje-više, kada sam ja bila gimnazijalac.
 

Back
Top