Svet kao savršena ili idealna kreacija Neimara svih svetova?

Demijurg

Poznat
Banovan
Poruka
7.211
Sve oko nas je idealno kreirano. Daleko je ovo od savršenstva. Divljenje pojavnoj manifestaciji kompletnog (propadljivog) dela Velikog Arhitekte je bežanje od bolne istine da ni Veliki Arhitekta nije spoznalo (namerno ne kažem “spoznao”, već “spoznalo”, pošto se radi o bespolnom biću, a ne “ocu”, odnosno muškarcu, zabluda većine religija, odnosno konstrukcija) jedan parametar - a to je vreme. Savršenstvo bi moralo podrazumevati večnost samog dela, ili kreativnog izraza najuzvišenijeg bića. Ima pojedinaca koji znaju da nije tako, da nije savršeno, već idealno. Budistički monasi na Tibetu prave mandale od maslaca i peska, u svim bojama, i ostavljaju ih na Suncu, da se istope; ili samo od peska, pa ih posle rasturaju i pesak prosipaju u reku, da bi tako dokazali sami sebi da ništa nije savršeno, da može biti samo idealno, čime ukazuju na “nedostatak savršenosti”. Da li je kružni tok duha i materije, stvaranje i uništenje, pokušaj nosioca šestara da prikrije nesavršenost sopstvene kreacije prebacivanjem težišta sa savršenog na idealno? Pitanje za razmišljanje. Teško da će odgovor doći kroz čitavu večnost. Bavljenje posledicama, umesto uzrocima, ima za cilj da se što više duša zadrži u “status quo”, odnosno disbalansu, sveprisutnom pojavnom zlu ili lažnoj ljubavi. Budite balansirani, a ne polarizovani, jer jedino tako ćete steći pravo da kupite kartu za nirvanu - povratak tamo odakle potičete. Ostanak ovde uz “lažnu ljubav”, odnosno disbalans, je najveća prevara.
 
Sve oko nas je idealno kreirano. Daleko je ovo od savršenstva. Divljenje pojavnoj manifestaciji kompletnog (propadljivog) dela Velikog Arhitekte je bežanje od bolne istine da ni Veliki Arhitekta nije spoznalo (namerno ne kažem “spoznao”, već “spoznalo”, pošto se radi o bespolnom biću, a ne “ocu”, odnosno muškarcu, zabluda većine religija, odnosno konstrukcija) jedan parametar - a to je vreme. Savršenstvo bi moralo podrazumevati večnost samog dela, ili kreativnog izraza najuzvišenijeg bića. Ima pojedinaca koji znaju da nije tako, da nije savršeno, već idealno. Budistički monasi na Tibetu prave mandale od maslaca i peska, u svim bojama, i ostavljaju ih na Suncu, da se istope; ili samo od peska, pa ih posle rasturaju i pesak prosipaju u reku, da bi tako dokazali sami sebi da ništa nije savršeno, da može biti samo idealno, čime ukazuju na “nedostatak savršenosti”. Da li je kružni tok duha i materije, stvaranje i uništenje, pokušaj nosioca šestara da prikrije nesavršenost sopstvene kreacije prebacivanjem težišta sa savršenog na idealno? Pitanje za razmišljanje. Teško da će odgovor doći kroz čitavu večnost. Bavljenje posledicama, umesto uzrocima, ima za cilj da se što više duša zadrži u “status quo”, odnosno disbalansu, sveprisutnom pojavnom zlu ili lažnoj ljubavi. Budite balansirani, a ne polarizovani, jer jedino tako ćete steći pravo da kupite kartu za nirvanu - povratak tamo odakle potičete. Ostanak ovde uz “lažnu ljubav”, odnosno disbalans, je najveća prevara.
Čovek i sve oko nas je stvoreno da bude večno, ali čovek je pao u greh i zarazio okolinu.
 
Nije tačno. Dinosaurusi su se jeli međusobno mnogo pre nastanka čoveka. Malo edukacije ti ne bi škodilo. I ništa nije stvoreno zbog čoveka. Sva živa bića oko nas imaju potpuno ista prava da budu ovde kao bilo ko od nas. Namaste.
Jeli su bilje. Tek od pada u greh neki od njih postaju mesožderi.
Čitav kosmos je stvoren zbog čoveka.Čovek je kruna stvaranja.
 
Nije tačno. Pola ih je jelo bilje, a pola su jeli onu drugu polovinu. Mnogo pre čoveka.

To da je kosmos stvoren zbog čoveka je najveća nebuloza u istoriji čovečanstva, slično nebulozi da je Zemlja stara 6000 a ceo svemir 7000 godina. :hahaha1: Kad su krajem XX veka ljudi shvatili da postoje druge galaksije, veće i bitnije od naše, ta je priča definitivno pala u vodu. Čovek je sisar, dakle životinja.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Jeli su bilje. Tek od pada u greh neki od njih postaju mesožderi.
Čitav kosmos je stvoren zbog čoveka.Čovek je kruna stvaranja.

Imaš li ti predstavu koliki je kosmos? Nemaš. Toliko je nezamislivo velik da reći da je stvoren zbog nas je blago rečeno neozbiljno.
To je kao da posmatraš planetu Zemlju, velika iz našeg ugla posmatranja, pa sad idi u obližnju šumu, nađi neko malecno zrnce prašine pa ga stavi pod mikroskop, zumiraj do kraja, pa nađi na tom zrncetu neku šaru, izbočinu, štagod pa onda reci da je čitava ova planeta Zemlja stvorena zbog šare na tom zrncetu prašine, eto to je u rangu tvrđenja da je kosmos stvoren radi nas
 
Apsolutno ništa nije savršeno. Čak ni božanstvo, koje ne može kontrolisati tok vremena, od trenutka kada je krenulo vreme, jer je krenulo u onom momentu kada se kao prvoprobuđeno biće probudilo iz sna izazvanog uništenjem prethodne apsolutne celine, a ono ga je spoznalo nekoliko trenutaka nakon buđenja sopstvene svesti. Tih par trenutaka je bilo dovoljno da samom božanstvu izmakne iz polja kontrole vreme kao parametar. Ja sam ljubitelj mnogo čega, s tim što se trudim da to “mnogo šta” ne budu nebuloze, pa ma odakle dolazilo. To nešto nije ni blizu savršenstva, nije čak ni idealno. Zato i imamo ovo što imamo, kao posledicu svega toga. Ne treba mi ničiji dokaz. Ja vidim ono što vidim bez potrebe za lažima od strane drugih pripadnika moje životinjske vrste. Stara sam duša i vidim daleko više od raznih manipulatora i mešetara, zato neću da verujem ni u kakve programe i konstrukcije. Volim da vidim kako se manipulatori, mesije, učitelji, proroci, gurui i ostali kokošari sapleću o svoje noge. Možeš verovati da stolica koja ima 4 noge ima 3 noge, ali ona će i dalje imati 4 noge. Vera je najveća zabluda, a srce izvor najvećih zabluda. Zatvori oči i pogledaj duboko u sebe - i možda vidiš neke odgovore iz drevnih vremena.
 
Imaš li ti predstavu koliki je kosmos? Nemaš. Toliko je nezamislivo velik da reći da je stvoren zbog nas je blago rečeno neozbiljno.
To je kao da posmatraš planetu Zemlju, velika iz našeg ugla posmatranja, pa sad idi u obližnju šumu, nađi neko malecno zrnce prašine pa ga stavi pod mikroskop, zumiraj do kraja, pa nađi na tom zrncetu neku šaru, izbočinu, štagod pa onda reci da je čitava ova planeta Zemlja stvorena zbog šare na tom zrncetu prašine, eto to je u rangu tvrđenja da je kosmos stvoren radi nas

Očito da nema predstavu. Kao priča da je svemir star 6 do 7 hiljada godina (što bi značilo da najveća razdaljina u svemiru ne sme biti veća od sedam hiljada svetlosnih godina), dok ti isti vernici barataju sa sazvežđima i galaksijama koje su daleko od nas na milione i milijarde svetlosnih godina. Ako su ti potrebni čvrsti dokazi onda se ne baviš religijom, već naukom. Kakav dokaz može pružiti hrišćanin da je svet star 6000 ili 7000 godina ako uvažava razdaljine u svemiru od nekoliko desetina milijardi svetlosnih godina? Ili tvrdnju da se bilo koji čovek u istoriji povampirio, pardon, da je uskrsnuo? Drugo, pod uslovom (kažem pod uslovom, jer nisam ni budista ni vernik), da je zaista doživeo prosvetljenje, on je i dalje egzistirao u svom telu i mogao je da nastavi gde je stao, kao današnji ljudi koji upražnjavaju solarnu jogu i dostižu visoke nivoe svesti, jer mu nije bio trenutak za umiranje, pa je do trenutka kad se njegova vatra ugasila sama po sebi, bez gašenja vatre na silu sipanjem vode na nju, mogao propovedati to što je doživeo, što su njegovi učenici zapisali.

A šta ako dinosaurusi uopšte nisu postojali?

Nije nemoguće. U religiji (religijama), bilo kojoj religiji, nema nikakvih dokaza; još niko nije naišao na religiju koja nudi konkretan dokaz za to da se nešto dogodilo. Neke bajke koje su isprepletane oko Bude i Isusa, recimo, su samo bajke, ali vernici ih doživljavaju kao „čudo“. Tako, recimo, po budističkim spisima, gde god je Sidarta Gotaba (Buda) hodao, iza njegovih stopala bi u otiscima (stopama) momentalno izrastao lotosov cvet (simbol prosvetljenja); dok je po Bibliji Isus, recimo, hodao po vodi. Razlika u tumačenju je u tome što budista ne spori „čuda“ koja je činio Isus, ali hrišćani spore „čuda“ koja je činio Buda, nazivajući ih glupostima. Mada, objektivno, i jesu gluposti, odnosno bajke. Tako, da, u stvari, bilo kakav dokaz o nečemu što se dogodilo pre 2500 godina, u vreme Bude, čvrst je koliko i bilo koji dokaz o nečemu što se dogodilo u vreme Isusa pre oko 2000 godina. Dakle nema nikakvih čvrstih dokaza. Karađorđe i Napoleon su živeli pre oko 200 godina, a neke stvari u vezi njih se ni dan-danas pouzdano ne znaju. Recimo, istoričari se spore oko toga da li je Karađorđe podigao ustanak 1804. u Orašcu, u Marićevića Jaruzi, uz sam turski han gde su Turci jeli i odmarali se dok su im se odmarali konji (što je nelogično), ili kilometar i po dalje, na takozvanoj “zaravni kod tri bresta”, koja su posečena pedesetih godina prošlog veka. A ovde i širom sveta imamo vernike (ili lakoverne ljude) koji su sigurni 100% šta se događalo pre 2000 godina. Posebno je smešna priča da je za vreme raspeća potpuno pomračenje Sunca trajalo tri sata. Potpuno pomračenje Sunca traje oko tri minuta, ali posle 1000 ili 2000 godina u literature se lako poveća na tri sata... Smešno, bre, kao crtani film.
 
Posmatrajući celo čovečanstvo uočava se jedna pandemija neosvešćenosti i neznanja, koja održava sistem koji vlada planetom Zemljom. Nosioci ovakvog poretka vešto skrivaju istinu i znanje, tako da njihova moć, bazirana na lažima, ne bi ni u kom momentu bila ugrožena. Kako bi održali laž nametnuli su nam iluziju neznanja, koje se teško osloboditi. Stoga i ne treba čuditi da su stari narodi imali izreku: “Ne budite robovi neznanja i gospodara znanja.”

Mnogi pokušavaju da utvrde ko to stoji iza sistema koji ljude smatra figurama kojima treba upravljati. Jesu li to tajna društva, bilo ljudi, reptila, vanzemaljaca i njihovih hibrida, ili drugih entiteta - tek, niko ne zna pouzdan odgovor. Ali sa sigurnošću se može tvrditi da poseduju znanje, koje im omogućuje da već par hiljada godina neometano vladaju čovečanstvom. Ovim pitanjima se posvećuje i prevelika pažnja, koja na žalost samo troši našu energiju. Međutim, nije toliko ni važno ko je ni šta je iza zavese, koliko je važno upoznati sistem na kome počiva moć vladara ove planete. Današnji čovek, zarobljen u mrežu iluzija, nije u stanju da uvidi sistem, koji ga je pretvorio u roba koji misli da je slobodan. Treba samo da pogledamo psihopatiju koja vlada ovom planetom, koja održava sistem koji se temelji na sili, laži i manipulacijama svih vrsta, i početi da tražimo odgovore. Prave odgovore ćemo jedino dobiti kroz spoznaju istine, koja otkriva znanje. Znanje je veliko bogatstvo, i vrlo je cenjeno, jer daje odgovore na nepoznato, otklanjajući laž i sumnju, raspršujući tminu neznanja, koje je najveća pošast čovečanstva.

Naši preci su nastojali da nam ostave znanje prenoseći ga sa kolena na koleno, klesajući ploče, pišući spise i knjige. Međutim, znamo kako je to znanje završilo: pločice su lomljene, knjige i spisi su spaljivani, mitovi su proterani, a učenjaci, vračevi i šamani najčešće ubijani. Rezultat sistemskog i dugotrajnog procesa zatiranja znanja je potpuna neosvešćenost ljudi, koji sa ograničenim nivoom svesti nisu u stanju da shvate istinu onakvom kakva ona jeste. Usled nepoznavanja kosmičkog znanja, tokom vremena, stvorena je takva kolektivna umna konfiguracija u ljudskom društvu, koja „odabranom klubu“ omogućuje moć, kojom vladaju čovečanstvom. U takvom društvu nepoželjni su oni koji spoznaju istinu i vide stvari na drugačiji način, jer su se drznuli da poljuljaju iluziju koja se smatra „svetim poretkom“. Kolektivna svest, u tom slučaju kao potporni stub sistema, stvara strah i otpor prema novim i nepoznatim shvatanjima, istovremeno isključujući iz društvene zajednice nosioce tih shvatanja. Ipak, u zadnje vreme sve više ljudi čuje unutrašnji glas, koji nas upozorava da je krajnje vreme da se probudimo iz „začaranog sna”. Ali taj proces ometa filter zvani um, koji, izmanipulisan i fiksiran, odbacuje ono što ne razume. Sa manjkavim perceptivnim aparatom, i naviknut na dogmu “postoji samo ono što vidim i osetim”, čovek samo održava iluziju. A svest koja se temelji na iluziji već dugo sputava našu duhovnost, tako da čovek nije u stanju da vidi očiglednu istinu.

Da bi se oslobodio, čovek prvo mora da postane svestan da je svojim čulima ograničen i da mora da sledi svoje unutrašnje biće, svoje najjače čulo. Jedino tako će moći da spozna osnovno kosmičko znanje i da razume način na koji univerzum funkcioniše. Osnovno kosmičko znanje govori o praizvoru i njegovim manifestacijama, i na jednostavan način otkriva prirodu univerzuma. Praizvor svega je beskonačna svest koja sve sjedinjuje, koja je apsolutna, osnova bez početka i kraja, odlika je istinskog boga. Iako manifestovana kroz brojne oblike, uvek je ista, neizreciva, prvobitna i sveprožimajuća. Ova božanska svest izvor je duha, čija je manifestacija kreacija, izražena kroz vrtlog svetlosti. Kreacija u stvari predstavlja proces širenja svesti, koja se manifestovala kroz različite nivoe postojanja. Unutar svakog nivoa postojanja došlo je do daljeg razvoja svesti, kroz brojne oblike, do samosvesnih bića. Svaki nivo postojanja, odnosno dimenzija, je manifestacija božanske svesti, koja vibrira na određenoj frekvenciji. Iako postoje drugi nivoi postojanja, čovek nije u stanju da ih vidi, jer ih naša čula ne mogu detektovati. Stoga smo ograničeni na mali deo takozvane fizičke realnosti, koja je rezultat čulne detekcije uskog broja frekvencija. Fizička realnost je u stvari iluzija, kreirana u našem mozgu, dekodiranjem čulnih podražaja.

Zbog nedostatka kosmičkog i metafizičkog znanja, današnji čovek nije u stanju da vidi realnost u kojoj živi, a kamoli da razume druge nivoe postojanja. Uvereni da je ono što vidimo, čujemo i osetimo jedina stvarnost, dozvolili smo da postanemo žrtve manipulacije. Vladari ove planete manipulišu iluzijama, stvarajući lažnu stvarnost, koja programira čoveka da isključivo veruje u realnost svesnog uma. Na taj način čovek nesvesno postaje rob iluzija, koje nastoji da zadovolji, upadajući u pakao ovozemaljskog života. Navedene manipulacije su razrađene tako da utiču na našu svest, na naš način razmišljanja, postupanja i življenja. Mnogi će samouvereno reći kako svi mi imamo svoje mišljenje, da nam niko ništa ne može nametnuti, ako mi nećemo. Ali da li je to baš tako? Naravno da nije. Upravo zbog brojnih manipulacija, velika većina ljudi nije ni svesna da je rob sistema sa početka teksta. Kako bi održali laž, na kojoj počiva njihova moć, vladari sveta su nam putem sistema nametnuli iluziju neznanja. Njena osnovna uloga jeste sprečiti čoveka da kroz urođenu duhovnost postigne više stanje svesti i spozna istinu. Iluzija neznanja se može definisati kao doživljaj sveta oko sebe koji je nesvrsishodan, počiva na lažima i manipulacijama, a posmatra se kao objektivna stvarnost. Da bi se osigurao opstanak ovakvoj fikciji, stvoreni su različiti kontrolni sistemi, čija je osnovna uloga da ljude drži u neznanju. Kontrolni sistemi, počevši od politike, religije, nauke, školstva, pravnog, ekonomskog i socijalnog sistema, i medija... uveliko kontrolišu naš život. Svi oni imaju samo jedan cilj: nametnuti iluziju fizičke realnosti kao objektivnu stvarnost. Zato svaki kontrolni sistem nudi odgovore na brojna pitanja (politika o vladanju, religija o duhovnosti, nauka o pojavama u prirodi), ali i velikim delom netačne odgovore. Iluzija neznanja zapravo predstavlja življenje unutar lažne stvarnosti, u kojoj se neznanje posmatra kao znanje. Vladari sveta ne žele da znamo istinu, te kroz navedene načine manipulišu čovečanstvom, kako njihova moć ne bi došla u pitanje. Oni poseduju i čuvaju za sebe znanja, koja im omogućuju da vladaju svetom.

Kako bismo se oslobodili, moramo da postanemo svesni sistema čije smo svakodnevne žrtve, od rođenja do smrti. Treba da odbacimo iluzije koje su rezultat delovanja sistema i krenuti putem buđenja iz lažne realnosti. Istina ja da današnji svet počiva na licemerju i lažima, koje sputavaju čovečanstvo i ne dozvoljavaju duhovno buđenje čoveka. Ali što pre to shvatimo, lakše ćemo odbaciti gomilu laži, razumeti iluziju koju kreira laž i spoznati istinu. Prvi korak ka buđenju čoveka jeste put spoznaje prave istine, koja je sveprisutna, a koju zbog indoktrinacije sistema nismo u stanju da vidimo. Zato ovaj put nije nimalo lagan, jer u toku njega moramo preispitati ono što mislimo da znamo i razumemo. Kroz celi proces buđenja moramo usvajati nova znanja o sebi i svetu u kome živimo. Jedino tako možemo odbaciti neznanje i postići potpunu spoznaju istine. Sa spoznajom istine doći će do temeljne promene našeg pogleda na svet i na život. Istina otkriva znanje o univerzumu i našem svetu unutar njega, kao i o prirodi čoveka. Oslobođen neznanja i lažne stvarnosti, čovek će postati svestan sistema koji ga je zarobio u mrežu iluzija. Ovaj proces će neminovno dovesti do deprogramiranja naše individualne i kolektivne svesti, što će osloboditi novu energiju koja će promeniti čovečanstvo.
 
Budistički monasi na Tibetu prave mandale od maslaca i peska, u svim bojama, i ostavljaju ih na Suncu, da se istope; ili samo od peska, pa ih posle rasturaju i pesak prosipaju u reku, da bi tako dokazali sami sebi da ništa nije savršeno....
Šteta maslaca......
A šta ako dinosaurusi uopšte nisu postojali?
Krkobabić tvrdi da jesu.
 
Jeli su bilje. Tek od pada u greh neki od njih postaju mesožderi.
Čitav kosmos je stvoren zbog čoveka.Čovek je kruna stvaranja.

Ovo je jedna od vecih praznih i nistavnih misli.
Ako je mesozder onda je gresan?Da li bi VUK postojao,ili je njega stvorila necista sila,ili je on bio biljojed pa je onda zgrijesio i zubi su mu porasli?
Mesozderi i biljojedi,ja to ne bih svrstao u dobo i zlo.

A kosmos vjerovatno nije stvoren zbog covjeka,cak je tesko reci i da je planeta Zemlja stvorena zbog ljudi.
Ljudi jesu najbrojniji i najuticajniji na nasoj planeti i najsvjesnija bica u svoju korist i u svom domenu.
Mi ne mozemo ni da zamislimo koliko smo mali u kosmosu koji smo otkrili a ne da kazemo da je sve nastalo zbog Cvjeka!
 
Šteta maslaca......

Krkobabić tvrdi da jesu.

Nije šteta. Braća Tibetanci su vegani.

Krkobabić prvo prdi a onda tvrdi.
farting_smiley.gif
 
Čovek i sve oko nas je stvoreno da bude večno, ali čovek je pao u greh i zarazio okolinu.

Да ли си свестан да је све око нас оволико:
http://scaleofuniverse.com/

Колики лидбо треба бити да верујеш како је човек успео да ту нешто "зарази" :roll:
 
Ovo je jedna od vecih praznih i nistavnih misli.
Ako je mesozder onda je gresan?Da li bi VUK postojao,ili je njega stvorila necista sila,ili je on bio biljojed pa je onda zgrijesio i zubi su mu porasli?
Mesozderi i biljojedi,ja to ne bih svrstao u dobo i zlo.

A kosmos vjerovatno nije stvoren zbog covjeka,cak je tesko reci i da je planeta Zemlja stvorena zbog ljudi.
Ljudi jesu najbrojniji i najuticajniji na nasoj planeti i najsvjesnija bica u svoju korist i u svom domenu.
Mi ne mozemo ni da zamislimo koliko smo mali u kosmosu koji smo otkrili a ne da kazemo da je sve nastalo zbog Cvjeka!

Jedna od većih, fakat. Mesožderi moraju postojati u materijalnom svetu, svetu patnje, kao posledici pada iz duha u materiju. Da, nikakve veze između dobra i zla.

Ne verovatno, već naravno da svemir nije stvoren zbog jedne životinjske vrste, pa makar to bili sisari... i zamisli ljudi. Ni Zemlja naravno nije stvorena zbog jedne životinjske vrste. Kakvi ljudi? Pitanje je da li su ljudi najsvesnija bića. Ja sam sreo neke mačke koje se nalaze na višem nivou svesti od mnogih ljudi. K šta sad?
 
Imaš li ti predstavu koliki je kosmos? Nemaš. Toliko je nezamislivo velik da reći da je stvoren zbog nas je blago rečeno neozbiljno.
To je kao da posmatraš planetu Zemlju, velika iz našeg ugla posmatranja, pa sad idi u obližnju šumu, nađi neko malecno zrnce prašine pa ga stavi pod mikroskop, zumiraj do kraja, pa nađi na tom zrncetu neku šaru, izbočinu, štagod pa onda reci da je čitava ova planeta Zemlja stvorena zbog šare na tom zrncetu prašine, eto to je u rangu tvrđenja da je kosmos stvoren radi nas

Zvezdano nebo iznad mene, moralni zakon u meni.
 
Nije tačno. Pola ih je jelo bilje, a pola su jeli onu drugu polovinu. Mnogo pre čoveka.

To da je kosmos stvoren zbog čoveka je najveća nebuloza u istoriji čovečanstva, slično nebulozi da je Zemlja stara 6000 a ceo svemir 7000 godina. :hahaha1: Kad su krajem XX veka ljudi shvatili da postoje druge galaksije, veće i bitnije od naše, ta je priča definitivno pala u vodu. Danas je opstala samo kod nekih neukih budala. Čovek je sisar, dakle životinja.

Jesu nakon pada u greh.

Zašto je nebuloza da je kosmos stvoren zbog čoveka? Zbog koga je stvoren onda?
 
Zvezdano nebo iznad mene, moralni zakon u meni.

Reče Imanuel Kant. Trebalo je da staviš navodnike.

Jesu nakon pada u greh.

Zašto je nebuloza da je kosmos stvoren zbog čoveka? Zbog koga je stvoren onda?

Naravno da nisu.

Aha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha. Ne mogu da izdržim. Ovo vređa i prosečnu inteligenciju.
 

Back
Top