Slivnička bitka i selektivno pamćenje

zoranh

Obećava
Poruka
62
Poželeh danas da se nešto podsetim istorije našega naroda i potražih na Guglu neke detalje vezane za slivničku bitku i rat sa Bugarskom iz 1885/6. I – na moje veliko iznenađenje – shvatih da Gugl o tome ne zna gotovo ništa. Zašto? - Zato što niko nije pisao na srpskom jeziku tekstove na Internetu o tome.

Ne treba se čuditi, jer govorimo o ratu koji je bez premca najgluplji potez u celokupnoj istoriji srpskog naroda od dolaska na Balkan.

Da se podsetimo - Milan Obrenović, čovek koji je stvorio srpsku oficirsku školu koja je kasnije pobedila Austriju na Ceru i Kolubari, u mladim danima svoje vojne sile rešio je da se *urči. Ostavivši sve viđenije oficire u Srbiji ne bi li svu očekivanu slavu uzeo za sebe, napao je Bugarsku. Tehnički gledano, pobedio na Slivnici, ali je odmah zatim nekim čudnim načinom zaključivanja shvatio da je izgubio i u neredu povukao vojsku. Jedva su ga nekako ubedili da bitka dobro ide, pa je opet okrenuo vojsku i sutradan nanovo udario na Slivnicu, ali ovog puta na taze bugarska pojačanja i tada je pukao k'o zvečka. U nastavku je izgubio i Pirot i još neke teritorije, dok mu je žena, kraljica, brže-bolje trčala za Beč da moli Austriju da nas brani - što je Austrija odmah i uradila, pa su Bugari nevoljno ipak vratili pošteno osvojenu teritoriju.

Elem, Gugl na upit "slivnička bitka" vraća tačno jednu stranicu, i to iz crnogorskog Kurira, tj. Monitora, u kome neki napaljeni idiot (po imenu i srednjem slovu: Milenko A. Perović) piše rečenicu: "Urgentno i po hitnom postupku valjalo bi donijeti zakone da Marička, Kosovska i Slivnička bitka nijesu izgubljene." Neću da komentarišem ni jezičke ni političke kvalitete rečenice koja počinje sumnjivim pleonazmom. Upit "bitka na Slivnici" vraća devet stranica: jedna sadrži kratku biografiju Stepe Stepanovića u kojoj se pominje i ta bitka; druga stranica pripada časopisu Vreme i sadrži kratku i jasnu crticu - "Milan Obrenović vodi besmisleni rat protiv Bugarske i biva poražen na Slivnici 1885."; sledi stranica iz Večernjih novosti u kojoj se tačno dvema rečima pominje slivnička bitka - i to su te dve reči; sledi jedna smešno-tužna prezentacija grada Knjaževca na geocities.com (zemljo - otvori se!) u kojoj se iznosi stav da su i knjaževčani učestvovali u slivničkoj bici, "ali bez većih gubitaka" - jadnog li čoveka koji je to sve morao da napiše. Preostalih nekoliko stranica tu je greškom i ne govori o traženom događaju.

Da zaključimo: o samoj Slivnici - ni jedne srpske reči na Internetu.

Ali, kako naučni metod nalaže, moramo da se zaštitimo i od pogrešnog očitavanja instrumenta. Zato zapitah Gugla za neke druge bitke, i evo šta se u toj vreći sve našlo:
- Kosovska bitka - 2110 stranica
- Kosovski boj - 2580 stranica - više Srba voli eufemizam nego li tačan naziv!
- Kolubarska bitka - 312
- Cerska bitka - 185 - draža nam je Kolubara nego prva saveznička pobeda u Prvom svetskom ratu - nazdravlje!
- bitka na Drini - 329 - ovom broju ne treba mnogo verovati zbog konstrukcije upita, ali ipak me je rezultat prijatno iznenadio - radi se o dugoj rovovskoj borbi koja je tehnički izgubljena, ali je cilj postignut naročito kada je odmah usledila kolubarska bitka kojom su poništeni neveliki uspesi Astrijanaca na Drini
- bitka na Mačkovom Kamenu - 11 - potpuno je sramotno da je ovom epskom događaju prvog reda posvećeno tako malo pažnje.
- bitka na Marici - 255
- Marička bitka - 20
- bitka na Kozari - 97
- bitka na Neretvi - 3890 - pretpostavljam da većinu čine tekstovi o istoimenom filmu pa ovo može da se ignoriše
- bitka za ranjenike - 254 - alias 4. nemačka ofanziva iliti bitka na Neretvi; opet eufemizam - uporedite odnos sa tzv. kosovskim bojem! ...
- bitka na Slivnici - 9
- Slivnička bitka - 1

Dalje nećemo nabrajati, stvari su jasne. Da ne beše one dve-tri rečenice iz periodike, izgledalo bi kao da celog rata nikada nije ni bilo.

Kada se branimo treba da pamtimo pobede, a kada napadamo - poraze. Izgleda da ova nacija tu elementarnu istorijsku lekciju i dalje ne zna.

zoranh
 
Тај рат био је изгубљен јер га је Милан Обреновић водио само ради свог имиџа. Мислио је да ће лако однети победу над Бугарима како би њоме ојачао свој уништени углед међу Србима, и изгубио рат, а ускоро и престо. Баш као аргентинска војна хунта на Фолкландима 1982.

Али за нас Србе је од рата било више користи него штете, јер је тај пораз сјајно послужио борцима против тираније Обреновића.
 
Za taj rat se kaze da je palo vise kapa nego glava.
Bugari ga nisu nikako hteli, a vecina Srba ga je bojkotovala. Citave divizije su, iz revolta prema Milanu, ispucavale milione metaka pre nego sto bi se Bugari i pojavili i bivale povucene zbog "nedostatka municije".
Situacija je bila unekoliko drugacija na timockom frontu (nije bio prisutan "kralj"). Srpska vojska je napredovala i zauzela deo vidinske oblasti. Kasnije zamenjena za zauzeti Pirot.
U to vreme nije bilo antagonizma izmedju Srba i Bugara kao pocetkom 20-tog veka.
 

Back
Top