Da prozborimo koju o street ili uličnoj fotografiji.
Kao prvo, ulična fotografija, neki bi je nazvali i dokumentarnom, mada je dokumentarna sasvim drugo područje, razlikuje se od ostalih tipova fotografije po svojoj spontanosti. Kao što reče najveći umetnik ulične fotografije, Henri Cartier Bresson, njena suština je "odlučujući trenutak", što znači da taj odlučujući trenutak koji čini fotografiju treba uhvatiti ili nemate fotografiju, ma šta bilo na njoj.
Evo nekoliko saveta:
Šetajte delovima grada gde ima mnogo ljudi i dešavanja, ne samo nekih posebnih, već i onih svakodnevnih, gomila ljudi koja šeta tamo-vamo, saobraćaj, gužva...
Slikajte crno-belo. Kako reče jedan umetnik, "kad slikaš ljude u boji, slikaš ono što nose na sebi, kad ih slikaš crno-belo, slikaš im dušu".Pitanje izbora, ali preporučujem da podesite aparat tako da slika crn-belo, ne u boji pa da kasnijom obradom dobijete crno-belu sliku. Slikanje crno-belo menja perspektivu fotografa i približava ga/je okolini.
Nemojte da se oblačite kao fotograf, u smislu da ne nosite torbe sa opremom, prsluke, da ne menjate objektive...to ograničava, oduzima vreme, i često može da doevede do gubitka "odlučujućeg trenutka". Ponesite jedan objektiv i aparat, nećete biti upadljivi. Najbolje je da koristite neki prajm, 50 ili 35mm, ali ako nemate, podesite zum na tu žižnu daljinu.
Podesite aparat u odnosu na vreme, raspoloživo svetlo (npr da li je sunčan dan ili je oblačno sa difuznim svetlom, ili noć) kako ne bi gubili vreme na podešavanja u toku senase/šetnje.
Ne koristite velike zum objektive i ne slikajte sa njima iz prikrajka. To ljudi ne vole, čini vas upadljivim i za ljude i za policiju i gubite spontanost.
Apsolutno nikad i ni po koju cenu ne slikajte nečiju decu, a da prethodno niste pitali za dozvolu.
Kad slikate ljude, buidte psiholog, tj morate da procenite njihovu reakciju ako ih slikate bez pitanja, a da to primete.Ako ih pitate, najverovatnije gubite spontanost, ako ih ne pitate, možda rizikujete sukob...mač sa dve oštrice.
Posebnu pažnju morate da obratite na beskućnike, ako ih slikate. Najbolje da to raidte tako da oni nisu svesni da ih neko slika, ili im priđite i udelite nešto zato što ih slikate. Oni su najspontaniji i nećete mnogo izgubiti ako znaju da ih slikate. Poštujte ih, objasnite im zašto ih slikate, nemojte da ih slikate kao životinje u zoološkom vrtu.
Šetajte gradom što više, osetite ulicu, posmatrajte ljude, pokušajte da predivdite ponašanje, kako bi mogli da dobijete "onu pravu" sliku.
Neki ljudi koriste kompaktne aparate, "digitalne beležnice" kako bi moglida budu neprimećeni, ili DSLR bez gripa, blica...kako bi bio što neupadljiviji. Naravno, i kompaktom treba vladati. Otkad koristim Canon G12 dobio sam mnogo više prilika da slikam ono što hoću i kako hoću...postaviću nekoliko slika kad sredim drugi hard, odnosno prebacim sve fajlove...