SMISAO POSTOJANJA....

Ne može se dati univerzalni odgovor :).
Baš kao što mi bića nismo međusobno jednaka..naprotiv, svako je mali kosmos za sebe..
..tako svako ima sopstveni smisao..

... i prava mudrost je otkriti ga :).

p.s. nekom užitak jeste glavni smisao.. zapravo većini.. koliko pratim ljudske tokove...
 
Mislim da je ovo jedno od onih pitaja na koja se ne treba odgovarati posebno niti takav smisao sam po sebi postoji.
Smisao postojanja je postojanje. Kakogod to zvučalo. A može i ovako: sami stvaramo smisao u životu. Tako da je meni lično ovo jedno od najprostijih filozofskih pitanja.

@Saint

:)
 
Poslednja izmena:
Mislim da je ovo jedno od onih pitaja na koja se ne treba odgovarati posebno niti takav smisao sam po sebi postoji.
Smisao postojanja je postojanje. Kakogod to zvučalo. A može i ovako: sami stvaramo smisao u životu. Tako da je meni lično ovo jedno od najprostijih filozofskih pitanja.

@Saint

:)

u odredjenom okviru..kao npr genetika/predispozicija..mozes li da trcis kao Bolt..ili da udaras reketom kao Nole?
 
Ne može se dati univerzalni odgovor :).
Baš kao što mi bića nismo međusobno jednaka..naprotiv, svako je mali kosmos za sebe..
..tako svako ima sopstveni smisao..

... i prava mudrost je otkriti ga :).

p.s. nekom užitak jeste glavni smisao.. zapravo većini.. koliko pratim ljudske tokove...

kamo srece da to jeste istina..na zalost cemer i jad su vecini smisao zivota..cemer jad i patnja definisu/ odredjuju coveka kavim je sad. vecina ljudi zeli da izbegne bol i cini sve sto je moguce u tom kontekstu..
s druge strane ljudi UVEK hoce ono sto nemaju..ako ljudi hoce srecu znaci da su nesrecni..ako hoce zadovoljstvo znaci da trpe neki bol
mozemo znaci kao jedan od nivoa ljudske motivacije proglasiti negaciju..negaciju onoga sto covek ima u korist onoga sto covek nema ali mu se samo CINI da mu to treba

kao sto je to neko lepo oformio..mudrost nije sposobnost razdvajanja bitnih od nebitnih stvari vec sposobnost razdvajanja bitnih stvari od onih stvari koje samo izgledaju bitnima
u sustini svaka stvar koju prestanes da hoces onda kad je steknes JE NEBITNA..besmislen utrosak energije na jos nesto sto ti LICNO NE TREBA
 
nemam pojma ,ali pretpostavljam da ce neko izleteti sa cinjenicama z:shock:

kao npr ljudski zivot je odredjen..zavrsava se smrcu..mozemo u nedogled spekulisati sa mogucnostima afterlajfa i oblika istog..

to je i jedan velika kletva ljudskog roda..mi znamo nasu sudbinu ali ne znamo kad ce camdzija da dodje po nas i preveze nas preko ..uz pretpostavku da postoji "camdzija" i "preko" phe
 
u odredjenom okviru..kao npr genetika/predispozicija..mozes li da trcis kao Bolt..ili da udaras reketom kao Nole?

Da trčim kao Bolt ne, ali za reket ne garantujem jer nisam bio od malena u treningu tako da ne znam.
Druga stvar, ono što sam rekao je kontekstnog karaktera, samo to postojanje je dosta ograničena kategorija, i ne mogu se svi putevi isprobati, ali,
svoj bitak možemo obojiti svojim smislom u okviru mogućnosti.
Kao što ne mogu da letim, ne mogu da trčim tom brzinom usled određenih ograničenja.
A zasigurno postoje stvari koje gorepomenuti sportisti ne mogu a koje meni (ili tebi) ne predstavljaju ni najmanji problem.
No, da li to definiše smislenost postojanja?
 
Smisao-apsurd=Kami...

Samo da ponovim da valja malo prethodno analizirati i pitanje pre nego se postavi,ako treba :slovo po slovo,reč po reč...z:)
Naime reč smisao označava neodređenu dovoljno celinu nečeg smišljenog...
Te tako smisao postojanja (postojanje takođe analizirati) je osmišjenost biti tu i sada...z:mrgreen:
Vrlo komplikovano-slično onoj tičici gore...:hahaha:
 
kamo srece da to jeste istina..na zalost cemer i jad su vecini smisao zivota..cemer jad i patnja definisu/ odredjuju coveka kavim je sad. vecina ljudi zeli da izbegne bol i cini sve sto je moguce u tom kontekstu..
s druge strane ljudi UVEK hoce ono sto nemaju..ako ljudi hoce srecu znaci da su nesrecni..ako hoce zadovoljstvo znaci da trpe neki bol
mozemo znaci kao jedan od nivoa ljudske motivacije proglasiti negaciju..negaciju onoga sto covek ima u korist onoga sto covek nema ali mu se samo CINI da mu to treba

kao sto je to neko lepo oformio..mudrost nije sposobnost razdvajanja bitnih od nebitnih stvari vec sposobnost razdvajanja bitnih stvari od onih stvari koje samo izgledaju bitnima
u sustini svaka stvar koju prestanes da hoces onda kad je steknes JE NEBITNA..besmislen utrosak energije na jos nesto sto ti LICNO NE TREBA
Svi ljudi su hedonisti. Jedino bjekt (subjekt?) hedonizma nije svakome isti. Al svi teže da ga dostignu!
 
kamo srece da to jeste istina..na zalost cemer i jad su vecini smisao zivota..cemer jad i patnja definisu/ odredjuju coveka kavim je sad. vecina ljudi zeli da izbegne bol i cini sve sto je moguce u tom kontekstu..
s druge strane ljudi UVEK hoce ono sto nemaju..ako ljudi hoce srecu znaci da su nesrecni..ako hoce zadovoljstvo znaci da trpe neki bol
mozemo znaci kao jedan od nivoa ljudske motivacije proglasiti negaciju..negaciju onoga sto covek ima u korist onoga sto covek nema ali mu se samo CINI da mu to treba

kao sto je to neko lepo oformio..mudrost nije sposobnost razdvajanja bitnih od nebitnih stvari vec sposobnost razdvajanja bitnih stvari od onih stvari koje samo izgledaju bitnima
u sustini svaka stvar koju prestanes da hoces onda kad je steknes JE NEBITNA..besmislen utrosak energije na jos nesto sto ti LICNO NE TREBA

Osim teorije konflikta koja stoji, ostaju nam nagoni i lične preference njihovih ostvarivanja..nagoni nisu besmisleni, iako putevi njihovog ostvarenja mogu biti...
...ljudska je težnja ostvarenje ravnoteže ličnosti ... smisao je u Id-ego-superego ravnoteži..disturbancija može poticati iz bilo kojeg dijela, mada je osnovni nagon za samoodržanjem ...ljudi teže onom što ga jača i izbjegavaju ono što ga slabi..svakako da u takvom viđenju postoji subjektivitet, subjektivna procjena koja velikim dijelom odlučuje o ishodu ..
..tvoj post je poprilično dobro opisao tok jednog ljudskog konflikta, ali ne i suštinu ... za trajnije ravnotežno stanje ličnosti ljudi koriste ego i superego vrijednosti te je motiv ostvarenja nagona vođen interesom racia..
..nije u pitanju da li zadovoljiti nagone, nego kako ih zadovoljiti ... tu već dolazimo ne samo do ličnih već i društvenih osobenosti čija je međusobna sukobljavanja nagona za samoodržanjem Niče opisao kao volja za moć i ništa osim nje ... kad je u pitanju suština dinamike ljudske psihe ONO ŠTO TREBA i što JE BITNO je nužno za uspostavljanje ravnoteže ličnosti..ono što je nebitno i što ti lično ne treba će nestati u vremenu ...
 
Gdje god da smo 'izvan' apsoluta ZBOG ISKUSTVA SMO...Sebe.

Apsolut jeste postojanje i sam po Sebi nema smisao...apsolut JESTE.

Smisao Života, u postAjanju 'izvan' apsoluta, jeste Životno iskustvo.
Postajanje je kreacija.
Kreacija uvijek ima za cilj iskustvo Sebe.
Smisao 'Života' kakvog znamo, dakle, jeste kreacija.

.
.
.

Užitak...nije smisao življenja Životnog iskustva već posledica uspješne manifestacije želje (namjere-duše) za tim iskustvom Sebe.
Neki ljudi iskrive potrebu za manifestacijom duše kao iskonske namjere za iskustvom Sebe pa u samoj projekciji života izabiraju da žive Raz-Umom stvorenu namjeru: UŽITAK.
Da bi se ova, Raz-Umom stvorena, namjera ostvarila takvi karakteri su spremni tada da žrtvuju dušu na putu njene realizacije. Sve to se dešava ne zbog zlobe već zbog poistovjećenja Bića sa Raz-Umom pri čemu dolazi do amnezije o Sebi KOJI JESI.
 
Poslednja izmena:
Ne nego dođe do amnezije o običnoj stvarnosti u kojoj mnoštvo drugih subjekata doživljava svoju duhovnost kao nešto sasvim prirodno
i istina misteriozno ne praveći od te notorne istine nešto spektakularno i jedinstveno...Kao i seks -sasvim normalno iskustvo sebe...z:)
 
Teorije,teorije....
Niko tačno ne zna zbog čega smo na ovom svetu...?
Ali,u jednom odgovoru se mnogi slažu -

da nismo zbog užitka !


(....iz praha u - prah)
Grofe,
Pažljivo čitah sve postove kolega forumaša i svako je dao po neki valjani detalj ali i dobar podsticaj za nadogradnju diskusije.

Tačno je da svaka osoba ima svoj vlasiti smisao ili cilj života. Medjutim, neophodno je naglasiti da su to samo parcijalni ciljevi ili deo smisla u okviru onog najvišeg. Slučno kao u gradnji kuće; Današnji cilj je udariti dobar temelj sa jakom armaturom. Sutra će biti cilj (smisao) da se nabavi što bolja cigla ili blokovi za gradnju zidova....
Neko reče da su njegov smisao predodredili geni ili neke druge predispozicije. Spreman sam da kažem da je ta diskusija izneta površne. Ako bi se svako od nas dovoljno duboko zapitao ili izanalizirao gotovo sam siguran da bi najveći broj nas ostalo upravo tamo gde jeste sa vlastitim smislom (onim parcijalnim).
Svakom od nas unutarnji osećaj govorišta je to što bi ga stvarno učinilo ispunjenim i ostvarenim ako bi ili ako postigne u životu. Tudji uspesi i bogatstva su tudji i nama su nepotrebni. Nama trebaju naši...
Pa ipak. svi ti parcijalni ciljevi jesu različiti jer je svako svoju kuću izgradio do odredjene, ali jedinstvene, faze. Svako čini vlastitu nadogradnju.
Opšti ili generalni cilj svih nas jeste istovetan. Problem je što ga jedni naziru, jer su ranije počeli "graditi svoju kuću," dok su drugi sa po nekom fazom u zaostatku što nikako ne menja smisao.
Istovremeno, tačno je da celim putem gradnje "kuće" treba voditi računa o unutarnjem balansu kojeg je dotakla Danijela. Jer, ego je potpuno normalna, iako veštačka konstrukcija, koja je neophodna pojedincu za normalnim preživljavanjem. O njemu se mnogo priča zbog neiskustva i neumeća čoveka da ga drži u okvirima normalnog pa nam upropašćuje svakodnevicu - ne dozvoljava nam da nam život bude istinski užitak. Iako najviši smisao nije užitak treba umeti da kretanje ka smislu (cilju) bude zadovoljstvo ili užitak. A to se može ako umemo držati onaj unutarni balans. Nisu tu samo Id, ego i Super-Ego jer ima tu još i drugih stvari. No, ta unutarnja ravnoteža ili neravnoteža nije i krajnji cilj ili smisao - oba je samo neophodnost da bi se uopšte moglo doći do realizacije smisla.
Mi jesmo jedinstvena bića u smislu da smo različiti zbog svih naših minulih (skoro minulih i davno minulih iskustava - kojih se više svesno ne sećamo) što opet ne menja naš jedinstveni smisao.
JA KOJI JESAM, ima svoj pristup ovome koji takodje ima dobru ali ne potpunu crtu. Jer, um ili razum je takodje samo instrument koji treba da nam posluži na tom putu do realizacije smisla, kako parcijalnog tako i onog jedinstvenog. Medjutim, taj um je poput rakete nosača, koja iznese kapsulu ili Shatl samo do odredjene visine i onda biva odbačen. Posle toga mi sami nastavljamo dalje do konačnog smisla.
No, ko smo to "mi"?
E to je ono što će izazvati pravo rasulo i što će učiniti da nam se društvo diskutanata ospe na sve četiri strane i da tema, kao i sve prethodne ostane bez zaključka.
Zašto?
Zato što se čovek u svojim ranijim fazama gradnje kuće, poistovećuje sa temeljom, zidovima... Tj, poistovećzje se sa svojim telom a onda sa svojim umom...
Znatno kasnije otkrivamo da mi nismo ni telo ni um već nešto sasvim jedinstveno. Mi smo taj jahač divljeg konja koji je posadjen na konju bez sedla još kao beba pa je konj besno jurio i zbacao nas kako je hteo. On je bio taj koji je išao gde je i kako je hteo (emocije, um, nagoni, čula...) a mi smo bili poput sužnja. Kako smo ojačavali tako smo polako zatezali dizgije i krotili konja. Mi smo polako postajali gospodarom konja (emocija, uma, čula i nagona...) i po prvi put otkrivali pravo zadovoljstvo življenja. Stremili smo ka svom smislu ali sa užitkom izbalansiranog jahanja radujući se povetarcu koji nam miluje lice i mrsi kosu.
Tada nam se i cilj (smisao) nazire i mi hitamo jer nas više ništa ne privlači iza nas ali sve manje i oko nas. Naše pasije su ukroćene ami kao pravi ratnik postajemo svojim gospodarem - gospodarem života, ali svog.
Tada realizujemo puni smisao i počinjemo živeti taj realni život.
Dotle je sve više bilo muka ali je bilo naše izrastanje i sazrevanje. Škola kao i svaka škola. Ne volimo mnogo ni onu koja je iza nas ali nas mnogo ne oduševljava ni ova životna jer smo se zbog neiskustva uvalili u neželjene situacije...

Smisao života nije nepoznat ali postoji period u našim životima kada trebamo poverovati da on postoji da bismo ga onda i sami nazreli i realizovali.
Jer, "mi" smo besmrtni.
 
Osim teorije konflikta koja stoji, ostaju nam nagoni i lične preference njihovih ostvarivanja..nagoni nisu besmisleni, iako putevi njihovog ostvarenja mogu biti...
...ljudska je težnja ostvarenje ravnoteže ličnosti ... smisao je u Id-ego-superego ravnoteži..disturbancija može poticati iz bilo kojeg dijela, mada je osnovni nagon za samoodržanjem ...ljudi teže onom što ga jača i izbjegavaju ono što ga slabi..svakako da u takvom viđenju postoji subjektivitet, subjektivna procjena koja velikim dijelom odlučuje o ishodu ..
..tvoj post je poprilično dobro opisao tok jednog ljudskog konflikta, ali ne i suštinu ... za trajnije ravnotežno stanje ličnosti ljudi koriste ego i superego vrijednosti te je motiv ostvarenja nagona vođen interesom racia..
..nije u pitanju da li zadovoljiti nagone, nego kako ih zadovoljiti ... tu već dolazimo ne samo do ličnih već i društvenih osobenosti čija je međusobna sukobljavanja nagona za samoodržanjem Niče opisao kao volja za moć i ništa osim nje ... kad je u pitanju suština dinamike ljudske psihe ONO ŠTO TREBA i što JE BITNO je nužno za uspostavljanje ravnoteže ličnosti..ono što je nebitno i što ti lično ne treba će nestati u vremenu ...
nagon je NAJNIZNI oblik motivacije..kad bi rekli da bebom upravljaju nagoni bili bi u pravu..kad bi rekli da odraslim covekom upravljaju nagoni ja bih rekao da je on zaostao u razvoju..jos nije izasao iz bebinjeg doba..tj jos s e r e u gace i treba neko drugi da to njegovo g..cisti..
covek ima RASUDJIVANJE ..pa nekad nagoni umeju da budu dobra stvar..nekad losa..treba razmotriti situaciju .skupiti informacije ..doneti odluku
a donosenje odluka je kamen na kome se 99.9999999999% ljudi svakodnevno spotice sto? zato sto danasnji i dosadasnji nacin obrazovanja ljudi od malih nogu ne stima ..ne pravi sposobne ljude vec pravi robove sistema..sistem opastaje hranjen novom ropskom snagom

i sad ce svako reci: ja znam da donosim odluke. ja mogu da donosim odluke..kakve odluke? voljne? egomotivisane..JA sam tako odlucio!
postoji samo jedan racionalan model donosenja odluka..informisanje..kad covek sakupi dovoljno validnih informacija odluka mu se sama donese bez voljnog upliva ega..i uvek je ispravna..svaka odluka doneta na ego nacini nosi u sebi seme greske..u lancu nadovezivanaj odluka na odluku i greska se umnozava..
 

Back
Top