Krvna osveta

gost 241814

Elita
Poruka
22.957
viki nam kazhe
Krvna osveta je običaj karakterističan za primitivna društva, da konflikt između dve familije započet ubistvom člana jedne familije se nastavlja međusobnim ubijanjem, jednog po jednog muškarca. Termin koji se koristi je da jedna familija drugoj „duguje krv“ i dug se vraća samo ubistvom muškarca iz druge familije. Krva osveta je jedan od tradicionalnih običaja od kojih je najpoznatiji Kanon Leke Dukađinija. Ovaj kanon nedvosmisleno kaže da "ukoliko jedan čovek ubije drugoga, muški član porodice mora uzvratiti istom merom".
Ovaj običaj postoji i danas na nekim područjima Evrope kao što su područja Kosova, Albanije, Crne Gore, Sardinije, Kampanja, Apulija, Krita, Korzike i Sicilije. Običaj postoji i van Evrope među: Paštunima u Avganistanu, Kurdima u Iraku i Turskoj, u Somaliji, među Berberima u Alžiru, u Asamu - Indija, između Šita i Sunita, u južnoj Etiopiji, u nekim delovima Dagestana, Azerbejdžana, na severnom Kavkazu i Čečenima. Među protivničkim klanovima na Filipinima i Kini.
Krivični zakon je posebno, ako se dokaže, sankcionisao krvnu osvetu, još strožije od ubistva sa predumišljajem.


podrzhavate li i opravdavate li ovu pojavu u sluchajevima kada je vishe nego evidentno da su zakon i pravda zatajili tj. kada ubica podmiti sudstvo i izvuche se bez robije ili sa minimalnom kaznom?
da li ste chuli/le za primere u vashoj okolini?
ima li vam ova pojava smisla oce li vratiti umrlog,i shta mislite iz kojih razloga sa psiholoshke tachke ljudi pribegavaju ovoj akciji?
 
viki nam kazhe


podrzhavate li i opravdavate li ovu pojavu u sluchajevima kada je vishe nego evidentno da su zakon i pravda zatajili tj. kada ubica podmiti sudstvo i izvuche se bez robije ili sa minimalnom kaznom?
da li ste chuli/le za primere u vashoj okolini?
ima li vam ova pojava smisla oce li vratiti umrlog,i shta mislite iz kojih razloga sa psiholoshke tachke ljudi pribegavaju ovoj akciji?

ne podržavam, ali razumem taj čin, pošto moji preci potiču iz kraja gde je krvna osveta bila uobičajeni fenomen i pojava. Ona je, ma koliko surova bila sprečila da dođe do mnogih zločina
 
Ona je, ma koliko surova bila sprečila da dođe do mnogih zločina


funny_animated_gif_997.gif
 
Крвна освета je израз примарне племенске солидарности утемељене на поистовећивању свих чланова са својом референтном групом y чијем je менталитету доминирао принцип партиципације. Осим живих чланова, традиционалну заједницу чине и њени покојници, a свест о међусобном припадању истом колективу појачавала je осећај социјалне кохезије и била основ развијене солидарности. Чланови колектива верују y мистичку моћ свог јединства од које зависи и снага сваког појединца. Убиством једног члана нарушавала ce равнотежа заједнице, долазило je до поремећаја уобичајених животних прилика, рањаван je цео колектив и угрожаван његов интегритет. Зато je сваки члан породице, братства и племена био дужан y првој прилици да ce освети починиоцу дела или припаднику његове заједнице. Правила заштите заједнице важила су и за појединце који су на неки симболичан начин били повезани са њом. У случају њихове повреде или смрти, колектив под чијом су заштитом били имао je обавезу да их освети. Убијени побратим или кум, светио ce и више од крвног сродника. Засновано на вишем принципу, божјој сили, сродство са побратимом или кумом сматрано je и јачом везом од крвног сродства, па je и њихово евентуално убиство доживљавано као повод израженијем осветничком понашању. Гост je такође био под неприкосновеном заштитом заједнице и уколико би био убијен, домаћин je имао обавезу да га освети. Према правилу крвне освете, заштиту je представљало и изговарање имена неког угледнијег лица из краја y коме je појединцу запретила опасност. Уколико би му ce догодила нека несрећа, лице чије je име изговорио било je y обавези да изврши освету. Изговарање нечијег имена значило je и ступање y мистичку везу и сродство са споменутим који je тиме, независно од своје воље, добијао обавезу да крвно освети онога који ce y невољи ставио под његову заштиту. Свету заштиту од освете представљао je и гроб непознатог на коме би прогоњени затражио прибежиште и спас. Из односа према угроженом, види ce да су границе колектива биле знатно шире од његове физичке распрострањености што je подразумевало и одређене обавезе према лицима која су тражила заштиту. Супротно уобичајеним, профаним околностима колектив je убиством свог члана долазио y једно посебно, свето стање које je императивно појачавало обавезу враћања истом мером. Дужност и извршење освете сматрани су светим. Уобичајени послови обављани су под сенком заустављеног времена које je могло опет да потече само након извршене освете. Међутим, због опасности од освете и појачаног страха и опрезности исти осећај необичног, заустављеног времена прожимао je и колектив убице који je „дуговао крв". У контексту познатих патријархалних принципа патрилинеарног наслеђивања како материјалних добара, тако и друштвених и духовних обавеза, крвна освета je спадала y групу социјално-моралних обавеза које су ce преносиле са оца на сина. Социјално и индивидуално памћење су били дубоко усађени y моралну свест сваког племеника што je гарантовало извршавање освете, као обавезе која je као и кривица претпостављала колективну одговорност. Будући да ове обавезе нису зависиле од појединих његових чланова, колектив ce као чувар правде и заштитник својих чланова исказивао као осветник под чијим je окриљем извршавана освета и више деценија од убиства неког његовог члана. Испољавање тог агресивног потенцијала, доследним придржавањем „Горског закона" како je називано правило осветничке агресије, сразмерно je степену племенске и сродничке нарцисоидности. Етичке импликације зла учињеног y самоодбрани достојанства, части и живота јасно успостављају дистинкцију између дела и недела: угроженост од зла подразумева и чињење зла које ce не може поистоветити са злочином. У равни осветничког деловања исказује ce, међутим, и известан етички релативизам за недело, односно одсуство мере за његово адекватно одређење. Уколико појединац претрпљено недело квалификује лошим, док y ситуацији када као субјект чинећи то исто другом сматра свој поступак добрим, онда ce и показује релативност моралног поимања самог чина. С његовог аспекта претрпљено иучињено зло имају различита вредносна и морална одређења само због његових различитих интереса које га y једном случају одређују као оштећену, a y другом као добитничку страну. Тај аспект личне користи релативизује само објективно значење зла, па ce због сопственог губитка ланац освете настојао прекинути. Иако ce рањавање другог сматра начином сопственог исцељења, враћање сопствене несреће његовом узрочнику успоставља само привидну равномерност. У одговору осветом остаје упитност прве ране, јер кажњавањем починиоца злодела на исти начин на који je он убио своју невину жртву поставља питање њиховог изједначавања и успостављања правог односа кривице и казне. Осветничко узвраћање равном мером, регулисано je правним и моралним нормама племенске заједнице. Познато и Словенима из њиховог прехришћанског периода, право освете ce сачувало и y време успостављених државних закона који су je сузбијали. Успостављање државне власти није значило и аутоматско укидање овог правног обичаја који je имао сличну судбину као и паганске представе које су наставиле да живе y народном животу и након примања хришћанства. Наиме, и поред увођења нових закона народ ce још увек дуго придржавао своје традиције па je и намирење рода убијеног са убицом са циљем спречавања освете регулисано обичајним правом. И поред увођења новчане казне, вражде, која ce плаћала држави, обичајно право je подразумевало и материјалну накнаду оштећеној страни за убиство. У време обнављања племенског живота y Црној Гори y 17. и 18. веку, обнавља ce и учесталије јавља и крвна освета. У најранијим описима овог обичаја испољена je и тежња за разумевањем његових друштвених и културних условности. У том смислу посебно je значајан Вуков опис крвне освете јер прати ову институцију до покушаја њеног превазилажења и укидања.22 Крвна освета je непосредни показатељ живих племенских закона који су важили упоредо са постојањем државне власти као гаранта правде и заштите појединаца од насиља. Идеја прекидања ланца освете и убијања, изражена традиционалном институцијом „умира крви", пресудити убици и гарантовати извршење казне без сувишних страсти и емоција. Образац осветничког понашања одржао ce, међутим, до данас y областима y којима су ce очували реликти племенског начина живота и менталитета. Упркос брзом материјалном и културном развоју и променама друштвених односа, правило крвне освете није ce изгубило, a психолошка и социолошка истраживања ове појаве на Косову и Метохији указала су на њену присутност готово до наших дана.
 
No more victims dude, izbegavaju oni to, tezi se ka rezultatu 1:1, mada ni ovo ne bi bilo lose , samodesktrutivni kriminalni klanovi :)

nikakvi samodestruktivni kriminalni klanovi se ne mogu poistovetiti sa krvnom osvetom...Krvna osveta, čast, poštenje su išli jedan sa drugim...
Kada budem imao vremena napisaću slučaj jedne plemenite Malisorke sa početka 20-og veka, koji se i dalje prepričava u podgoričkom kraju...z:)
 
O.0
tema je slozhena
mozhe li slozheniji i smisleniji odgovor
bez qvotovanja i kopi pejsta
trazhi se mishljenje i odgovor

Тема уопште није сложена. Можда с твоје тачке гледишта јесте, јер ти је ова "тема" вјероватно новина. Шта би се могло рећи, што би нешто промијенило? Увијек ће бити подијељених мишљења, али то ништа неће промијенити. Нажалост, неправде ће увијек бити. Можда је то наша "зла коб", или шта већ, али чињеница је да се ту ништа не може промијенити и да ће нас то увијек пратити. Дакле, ријечи су сувишне.
 
nikakvi samodestruktivni kriminalni klanovi se ne mogu poistovetiti sa krvnom osvetom...Krvna osveta, čast, poštenje su išli jedan sa drugim...
Kada budem imao vremena napisaću slučaj jedne plemenite Malisorke sa početka 20-og veka, koji se i dalje prepričava u podgoričkom kraju...z:)

ubijanje si poistovetio sa chashcu i poshtenjem :huh:
shta sve ovde necu prochitati:zcool:
ajd da chujemo i legendu
 
Ne znam koliko je primenjivo na temu; ali ja sam, naprimer, jedino mirna ako su i stvari izmirene.

Zbogradi pitanja, da parafraziram, zašto ljudi to rade.

Ako ostavimo po strani aktualne socijalne trendove; krvarina ima smisla u smislu fer-pleja koji nikakve civilizacijsko-pravne tekovine nisu sposobne da zamene (i odmene). U kontekstu pretrpljene traume usled pogibije bližnjeg, vrlo su retki oni koji su u stanju čistog srca i pošteno reći kako ih je utešila desetogodišnja zatvorska kazna krivca, naprimer; da ne govorim o "ukorima" u vidu psihijatrijskog lečenja u tome podobnim institucijama ili, nedajbože, humanitarnom radu. Što su - danas- češće kazne za ubistvo nego želim da se prisećam. Ako smatraš da onaj ko ubije tvog čoeka ne zaslužuje ništa gore od bolničkog lečenja tokom kojeg će imati svu medicinsku negu, nebrigu za hleb nasušni i hleb nasušni koji mu donose na tacni svakog dana - ja bi se, onda, zapitala koliko me je bilo briga za mog čoeka uopšte.

Ali, to sam samo ja. z:mrgreen:

A i otišla sam u neke druge vode. Međutim, šta je sa ostalim stvarima? Šta je sa doprinosom koji je taj neko (mrtav) ulagao u porodicu? Šta sa njegovim radom, privređivanjem, staranjem o udovici i siročadi? Zvuči hladno, ali onaj ko veruje da se krvarina pre svega tiče bezglave paganske (varvarske?) strasti, nek razmisli bolje. U severnoj Evropi, onomad, imali su tarifu za glavu. Praktično posmatrano, to je bilo mnogo smislenije od klasične krvarine jer, pošteno govoreći, linčovanje ubice ne donosi nikakvu ekonomsku korist. A neke odmazde mora biti.

Posmatrali krvarinu u klasičnom ili bilo kakvom drugom smislu; bit je u odmazdi. Da li će nekog zadovoljit glava ubice na srebrnom poslužavniku ili kesa; to je individualno; ali ljudi bi se morali udostojiti sa svojih politički korektnih visina i zapitati sebe s kojim pravom negiraju fer-plej oštećenima. Ko je, do njih, ovlašten da sudi kakvu bi naplatu zahtevali?

Zakoni se ne smeju temeljiti na slobodi postupanja jer čovek, po sebi, nije sklon zakonima. Moglo bi se dogoditi - i dogodilo bi se - da uzme da kroji svoje sopstvene, a to se, onda, zove haos; ne legitimnost. Međutim, u isto vreme budala je svako ko veruje da se čovek drži zakona zato što ih voli ili njima stremi.

Čovek se drži zakona kad ga odmazda plaši dovoljno.

Da se svaki silovatelj bez pardona i prava na žalbu kastrira; postojao bi izvestan broj nevino kastriranih.

I mnogo manje silovanja.
 
viki nam kazhe


podrzhavate li i opravdavate li ovu pojavu u sluchajevima kada je vishe nego evidentno da su zakon i pravda zatajili tj. kada ubica podmiti sudstvo i izvuche se bez robije ili sa minimalnom kaznom?
da li ste chuli/le za primere u vashoj okolini?
ima li vam ova pojava smisla oce li vratiti umrlog,i shta mislite iz kojih razloga sa psiholoshke tachke ljudi pribegavaju ovoj akciji?

ja kolko sam upuchena to kad se pochne tome nema kraja jer kad ubijesh familija ubijenog ima pravo da se osveti sto opet dovodi do nove osvete i tako posle mnogo krvi i mnogo mrtvih na obe strane i nove generacije bivaju ubijeni a da pojma nemaju zbog chega

takodje tu ima neki kodex dakle dovoljno je da narushish ugled porodice x a ugled se mozhe narushiti i ne smrtnim stradanjem

sve u svemu to nije hriscanski
 
viki nam kazhe


podrzhavate li i opravdavate li ovu pojavu u sluchajevima kada je vishe nego evidentno da su zakon i pravda zatajili tj. kada ubica podmiti sudstvo i izvuche se bez robije ili sa minimalnom kaznom?
da li ste chuli/le za primere u vashoj okolini?
ima li vam ova pojava smisla oce li vratiti umrlog,i shta mislite iz kojih razloga sa psiholoshke tachke ljudi pribegavaju ovoj akciji?

Aoj Lejdi, tebi se bas stravicne misli motaju po glavi, ... testera spremna, sad samo pronaci jednog adekvatnog krivca ... ;)
osveta jeste i uvek je bila krajnje destruktivna, iako ni ja nisam imun na njene mracne chari, ipak je nikako ne opravdavam.
 
viki nam kazhe


podrzhavate li i opravdavate li ovu pojavu u sluchajevima kada je vishe nego evidentno da su zakon i pravda zatajili tj. kada ubica podmiti sudstvo i izvuche se bez robije ili sa minimalnom kaznom?
da li ste chuli/le za primere u vashoj okolini?
ima li vam ova pojava smisla oce li vratiti umrlog,i shta mislite iz kojih razloga sa psiholoshke tachke ljudi pribegavaju ovoj akciji?

mogu da razumem. mozda negde u sebi i podrzavam. naravno da umrli nece biti vracen, ali smisao krvne osvete je oduzimanje najmilijeg, kao sto je i oduzeto i izazivanje iste patnje kroz koju se prolazi.
 
ja kolko sam upuchena to kad se pochne tome nema kraja jer kad ubijesh familija ubijenog ima pravo da se osveti sto opet dovodi do nove osvete i tako posle mnogo krvi i mnogo mrtvih na obe strane i nove generacije bivaju ubijeni a da pojma nemaju zbog chega

takodje tu ima neki kodex dakle dovoljno je da narushish ugled porodice x a ugled se mozhe narushiti i ne smrtnim stradanjem

sve u svemu to nije hriscanski

ou yea dobro si upuchena

mojne o sektama ajmo psiholoshki:zcool:

Ne znam koliko je primenjivo na temu; ali ja sam, naprimer, jedino mirna ako su i stvari izmirene.

Zbogradi pitanja, da parafraziram, zašto ljudi to rade.

Ako ostavimo po strani aktualne socijalne trendove; krvarina ima smisla u smislu fer-pleja koji nikakve civilizacijsko-pravne tekovine nisu sposobne da zamene (i odmene). U kontekstu pretrpljene traume usled pogibije bližnjeg, vrlo su retki oni koji su u stanju čistog srca i pošteno reći kako ih je utešila desetogodišnja zatvorska kazna krivca, naprimer; da ne govorim o "ukorima" u vidu psihijatrijskog lečenja u tome podobnim institucijama ili, nedajbože, humanitarnom radu. Što su - danas- češće kazne za ubistvo nego želim da se prisećam. Ako smatraš da onaj ko ubije tvog čoeka ne zaslužuje ništa gore od bolničkog lečenja tokom kojeg će imati svu medicinsku negu, nebrigu za hleb nasušni i hleb nasušni koji mu donose na tacni svakog dana - ja bi se, onda, zapitala koliko me je bilo briga za mog čoeka uopšte.

Ali, to sam samo ja. z:mrgreen:

A i otišla sam u neke druge vode. Međutim, šta je sa ostalim stvarima? Šta je sa doprinosom koji je taj neko (mrtav) ulagao u porodicu? Šta sa njegovim radom, privređivanjem, staranjem o udovici i siročadi? Zvuči hladno, ali onaj ko veruje da se krvarina pre svega tiče bezglave paganske (varvarske?) strasti, nek razmisli bolje. U severnoj Evropi, onomad, imali su tarifu za glavu. Praktično posmatrano, to je bilo mnogo smislenije od klasične krvarine jer, pošteno govoreći, linčovanje ubice ne donosi nikakvu ekonomsku korist. A neke odmazde mora biti.

Posmatrali krvarinu u klasičnom ili bilo kakvom drugom smislu; bit je u odmazdi. Da li će nekog zadovoljit glava ubice na srebrnom poslužavniku ili kesa; to je individualno; ali ljudi bi se morali udostojiti sa svojih politički korektnih visina i zapitati sebe s kojim pravom negiraju fer-plej oštećenima. Ko je, do njih, ovlašten da sudi kakvu bi naplatu zahtevali?

Zakoni se ne smeju temeljiti na slobodi postupanja jer čovek, po sebi, nije sklon zakonima. Moglo bi se dogoditi - i dogodilo bi se - da uzme da kroji svoje sopstvene, a to se, onda, zove haos; ne legitimnost. Međutim, u isto vreme budala je svako ko veruje da se čovek drži zakona zato što ih voli ili njima stremi.

Čovek se drži zakona kad ga odmazda plaši dovoljno.

Da se svaki silovatelj bez pardona i prava na žalbu kastrira; postojao bi izvestan broj nevino kastriranih.

I mnogo manje silovanja.
zanimljive ideje
dopada mi se logika oko kastracije
A zakonska smrtna kazna? :zimag:

PS.

Mada se i ja u vise fragmenata ne slazem da sa konkretno "krvnom osvetom " posoji neka cast. Napasti necije potomstvo i tome slicno nema nikakve casti u tome, ali da je delotvorno, i dalje stojim da jeste itekako :zima:

stojish jel iz prakse ili :zima:
Aoj Lejdi, tebi se bas stravicne misli motaju po glavi, ... testera spremna, sad samo pronaci jednog adekvatnog krivca ... ;)
osveta jeste i uvek je bila krajnje destruktivna, iako ni ja nisam imun na njene mracne chari, ipak je nikako ne opravdavam.

el ti ocesh da se primim na tebe z:mrgreen:
nego ima i to smisla:zzima:
biti il ne biti....
 

Back
Top