Književno delo.lepota,filozofija,emocije,imaginacija

Pročitamo knjigu i kažemo za nju da je odlična knjiga.Šta je ćini odličnom?
Da li filozofska misao koja se provlači kroz tekst,emocije koje opisuje ili izbija iz nas
ili je to maštovito pisanje ili čak samo puka veština upotrebe pisane reči?

Zašto ili? Sve to u izvesnoj meri i još mnogo toga. Naravno, koliko koji od ovih faktora treba da bude dominantan zavisi od same osobe, pa se može govoriti o individualno najvažnijem aspektu.

Meni lično je najbitniji stil da bih knjigu nazvao odličnom. Prosto očekujem da bude napisana harmoničnim tonom, u suprotnom joj ne mogu dodeliti taj epitet. Jer emocije se osećaju i inače, maštovitost se može prikazati i kroz nauku i kroz neke praktične situacije, filozofske misli kroz filozofiju, ali ono što nazivaš veštinom upotrebe pisane reči postoji samo u knjigama.

Retorika u formi teksta je dakle meni najvažnija. Što naravno ne znači da ništa od preostalog što si naveo nije.
 
Pročitamo knjigu i kažemo za nju da je odlična knjiga.Šta je ćini odličnom?
Da li filozofska misao koja se provlači kroz tekst,emocije koje opisuje ili izbija iz nas
ili je to maštovito pisanje ili čak samo puka veština upotrebe pisane reči?

Sve je cini dobrom.

Ali, za mene najvise emocije, i to ne sve, vec one emocije koje su povezane sa pravdom, dobrim. Zato mi se Kamijev "Stranac" npr. nikada nije dopao.
 
Zašto ili? Sve to u izvesnoj meri i još mnogo toga. Naravno, koliko koji od ovih faktora treba da bude dominantan zavisi od same osobe, pa se može govoriti o individualno najvažnijem aspektu.

Meni lično je najbitniji stil da bih knjigu nazvao odličnom. Prosto očekujem da bude napisana harmoničnim tonom, u suprotnom joj ne mogu dodeliti taj epitet. Jer emocije se osećaju i inače, maštovitost se može prikazati i kroz nauku i kroz neke praktične situacije, filozofske misli kroz filozofiju, ali ono što nazivaš veštinom upotrebe pisane reči postoji samo u knjigama.

Retorika u formi teksta je dakle meni najvažnija. Što naravno ne znači da ništa od preostalog što si naveo nije.
Još ako to predstaviš kao sumu višeznačnih parametara pogodnih determinisanju-prestaću i ribolovačke priče da pričam...Svešće mi se ribe na difernciju
vrednosnog izraza razlike utrošenog vremena i pređenog puta do Dunava i nazad...Moja veca mi to već obračunavala slično,ali pjehe...:(;)
 
Pročitamo knjigu i kažemo za nju da je odlična knjiga.Šta je ćini odličnom?
Da li filozofska misao koja se provlači kroz tekst,emocije koje opisuje ili izbija iz nas
ili je to maštovito pisanje ili čak samo puka veština upotrebe pisane reči?

Sad si otvorio čitav niz pitanja.

Kao prvo – zašto pisac uopšte piše?

Da li piše zato što je odabrao da govori o nekom aspektu života, da li zato
da bi menjao svet i svest drugih ljudi; zašto o nečem piše, a nešto drugo
prećutkuje; da li piše pisanja radi...?

Možda je to Sartr dobro objasnio kad je rekao da “čovek ne postaje pisac
zato što je odabrao da kaže izvesne stvari, već što je odabrao da ih kaže
na izvestan način.”

Drugo pitanje - šta mi očekujemo od knjige?

Emotivni i intelektualni habitus pojedinca utiče na izbor štiva, pa će ono
što je za nekog šund, dosadno, besmisleno, drugom biti predivno i zanimljivo.

Svaka dobra knjiga ima tu filozofsku nit koja je prožima, stil je takođe
važan, jer džaba svih mudrih misli ako su napisane tako da nam ne
drže pažnju.

Stil čini vrednost proze ali on (po Sartru) treba da je neprimetan. Tu su
i emocije na koje niko nije imun. Maštovitost je takođe veoma važna - još
jedan mamac za čitaoca; Kiš je to lepo objasnio: “Istoriju pišu pobednici.
Predanja ispreda puk. Književnici fantaziraju.”

Kad se svi ti kvaliteti spoje, eto nas zakucanih za knjigu (barem mene).

Nije mi baš jasno šta si mislio pod ovim: “puka veština upotrebe
pisane reči”?

Ako misliš na pisanje radi pisanja, onda je to praznina – ništa. Ako misliš
na literarne eksperimente, poput Kenoovih, onda je to veoma zanimljivo
i poučno.

P.S. Kiša; daždi. Kao u Makondu.
 
Poslednja izmena:
Pročitamo knjigu i kažemo za nju da je odlična knjiga.Šta je ćini odličnom?
Da li filozofska misao koja se provlači kroz tekst,emocije koje opisuje ili izbija iz nas
ili je to maštovito pisanje ili čak samo puka veština upotrebe pisane reči?

..prepoznavanje istine ..poklapanje prikazanog, viđenog i doživljenog od strane autora sa onim što mi vidimo ..mada postoje različiti umjetnički i književni pravci ... ali recimo.. buđenje i izvlačenje onog što teži da bude potisnuto, bilo jer je to težnja okoline ili same osobe ...
 
Sad si otvorio čitav niz pitanja.

Kao prvo – zašto pisac uopšte piše?

Da li piše zato što je odabrao da govori o nekom aspektu života, da li zato
da bi menjao svet i svest drugih ljudi; zašto o nečem piše, a nešto drugo
prećutkuje; da li piše pisanja radi...?

Možda je to Sartr dobro objasnio kad je rekao da “čovek ne postaje pisac
zato što je odabrao da kaže izvesne stvari, već što je odabrao da ih kaže
na izvestan način.”

Drugo pitanje - šta mi očekujemo od knjige?

Emotivni i intelektualni habitus pojedinca utiče na izbor štiva, pa će ono
što je za nekog šund, dosadno, besmisleno, drugom biti predivno i zanimljivo.

Svaka dobra knjiga ima tu filozofsku nit koja je prožima, stil je takođe
važan, jer džaba svih mudrih misli ako su napisane tako da nam ne
drže pažnju.

Stil čini vrednost proze ali on (po Sartru) treba da je neprimetan. Tu su
i emocije na koje niko nije imun. Maštovitost je takođe veoma važna - još
jedan mamac za čitaoca; Kiš je to lepo objasnio: “Istoriju pišu pobednici.
Predanja ispreda puk. Književnici fantaziraju.”

Kad se svi ti kvaliteti spoje, eto nas zakucanih za knjigu (barem mene).

Nije mi baš jasno šta si mislio pod ovim: “puka veština upotrebe
pisane reči”?

Ako misliš na pisanje radi pisanja, onda je to praznina – ništa. Ako misliš
na literarne eksperimente, poput Kenoovih, onda je to veoma zanimljivo
i poučno.

P.S. Kiša; daždi. Kao u Makondu.
Mom pisanju je glavna tema fantastičnost "običnog" u životu ...Veoma mi važan scenario i tajming.Stil kakav je takav je,a razlog uglavnom rekla Danijela,a ja bih
običnim rečnikom iskazao da pišem da ne zaboravim (umesto -potisnem)...A ti?
 
Mom pisanju je glavna tema fantastičnost "običnog" u životu ...Veoma mi važan scenario i tajming.Stil kakav je takav je,a razlog uglavnom rekla Danijela,a ja bih
običnim rečnikom iskazao da pišem da ne zaboravim (umesto -potisnem)...A ti?

Ja nekako volim onaj Mocartov koncept. Prvo muzika u glavi, pa onda note na papir.

"Prepisujem" život, na ovaj ili onaj način.

Volim da stavljam anahrone prosedee u kontekst modernog senzibiliteta i, naravno,
u svemu mora da bude makar trunčica "V" efekta, čisto zbog zanimljivosti.
 
I meni spada u knjige koje sam jedva priveo kraju čitanja...

Meni jedna od omiljenih knjiga. Citao vise puta...
"Ne biras samo ti knjigu i ona bira tebe" ; kao i u zivotu: birati i biti biran, izbor po srodnosti... :)

"Zadatak umetnosti nije u slikanju zivotnih slucajnosti, vec opsteg smisla koji se krije
u raznovrstnosti jednorodnih zivotnih pojava." (FMD)

Ova misao je imala veliki uticaj na moje odredjenje prema ....
Viseslojnost dela je mnogo bitna.
Knjiga za mene mora da bude slojevita, kao paketi slojeva stena u nekom useku.
Neki sloj je deblji, neki tanji, treci se vec skriva iza ovih...moras da "kopas" da bi ga otkrio,
sa obaveznim "opstim smislom...", bez slucajnosti, koja se odmah vidi.
Bez svega ovoga knjiga je za mene gomila naslaganog, kako ti rece, "ocrnjenog papira".
 
Poslednja izmena:
Lično meni je, kao što već rekoh u književnosti najbitniji stil, tj. da reči budu tako uklopljene da zajednički imaju što lepši ton. Dakle, nešto poput pisane retorike, koja treba da bude upečatljiva kao celina smisleno objedinjenih reči, koje su pri tom vešto odabrane.

Međutim, ako malo bolje razmislim, i one knjige koje se ne odlikuju naročito izbirljivim izrazima i fluidnim vokabularom ostavile su na mene prilično upečatljiv utisak, iako nije samerljiv sa onim koji su postigla dela pisana pretežno harmonijskim tonom. I mada sam prilično izbirljiv u onome što čitam, svaki put kada bih se odlučio za neku knjigu, na kraju bih njome bio zadovoljan. Pri tom ne mogu svakoj od tih da prisvojim epitet "odlična", ali mogu za svaku reći da je istu vredelo čitati. Čak kada tema nekog romana nije bila u sferi mojih interesovanja, uvek bi se našlo nešto značajno, što bi doprinelo tome da na kraju budem zadovoljan činjenicom što sam to pročitao. To "nešto" je nekada jedna obična rečenica. Zaista, postoje rečenice zbog kojih vredi pročitati stotine besmislenih strana.

Međutim, ako to izmestim iz individualnog nivoa u cilju neke grube generalizacije, primetio bih da procena kvaliteta knjige ne zavisi od nje nego od čitaoca. Pošto su ukusi različiti i knjige koje im odgovaraju odlikuju se različitim osobinama. Nekim ljudima je zanimljivo samo događanje, maštovitost autora, nepredvidivost razvoja situacije i ređanja okolnosti, nekima emocionalna struktura i stepen u kojoj knjiga pruža utehu za lična razočaranja ili snagu za ostvarivanje vlastitih težnji. Nekima je interesantna forma, nekima filozofski koncept koji je često prisutan u pozadini napisanog. Pojedincima može biti u prvom planu sve to, a nekim drugim ništa od toga.

Zato se iste knjige ne dopadaju svima, ali opet sve imaju nekog ko će da ih čita. Najveći pisci su oni koji uspevaju da usklade sve pomenute aspekte, zadavanjem opšteg karaktera svojim delima, tako što pišu lepo, sa osećanjima koje opisuje i pobuđuje u čitaocu, stvaraju filozofsku nit kroz ceo tok opisanih događanja i sve to uz elemente imaginacije, kako bi svi, ili bar velika većina onih koji čitaju ta dela, nalazili ono što im treba shodno ličnim interesovanjima, često i bez primećivanja onog što im inače nije važno ili čak odbojno. Ali, prema mom ličnom zapažanju, umetnost pisanja sa takvom prilagodljivošću svojstvena je zaista malom broju autora.

U svakom slučaju, suština književnosti je prilično složena. Sigurno postoji, jako teško se opisuje i vrlo lako spoznaje.
 
Ako ja krenem da zapitkujem :) ...crno ti se piše :tiganj:

Vidi što si...ALi hajde,piši o ovoj temi šta ti volja,a tema je kul priznaj,jer to šta pišeš još kako vredi...
Meni je interesantan "produžetak"pisanja,odnosno domišljanja od strane čitaoca...Često,kad napišem neku priču,zamišljam da sam neki od mojih prijatelja i čitam priču...Pokušavam da je skapiram kao on...Nekad je tako (postmodernistički) i napišem-iz treće ruke...No,ređe...
Veoma se razlikuju tumačenja jedne iste ,samo malo složenije,priče od različitih čitalaca...I sam kad čitam neku književnu kritiku (veoma su retke...),ne mogu da se načudim tim silnim analizama i čudnim zaključcima...
Posebno je interesantna diskusija o nekom vrhunskom književnom delu...Koliko čitalaca,skoro isto toliko tumačenja...Sad se setim Biblije...Čudi me da nisu dosad i ratovali zbog različitih tumačenja...Najgore je što su u pravu...:mrgreen:
 
Vidi što si...ALi hajde,piši o ovoj temi šta ti volja,a tema je kul priznaj,jer to šta pišeš još kako vredi...
Meni je interesantan "produžetak"pisanja,odnosno domišljanja od strane čitaoca...Često,kad napišem neku priču,zamišljam da sam neki od mojih prijatelja i čitam priču...Pokušavam da je skapiram kao on...Nekad je tako (postmodernistički) i napišem-iz treće ruke...No,ređe...
Veoma se razlikuju tumačenja jedne iste ,samo malo složenije,priče od različitih čitalaca...I sam kad čitam neku književnu kritiku (veoma su retke...),ne mogu da se načudim tim silnim analizama i čudnim zaključcima...
Posebno je interesantna diskusija o nekom vrhunskom književnom delu...Koliko čitalaca,skoro isto toliko tumačenja...Sad se setim Biblije...Čudi me da nisu dosad i ratovali zbog različitih tumačenja...Najgore je što su u pravu...:mrgreen:

Slična stvar kao sa Vinsentovom dijagnozom.
 

Back
Top