umjetnik i marketing

interesuje me vase misljenje o znacaju reklame za "popularnost"jednog umjetnika,tj.za vecu mogucnost prodaje "djela" istog,jer slazete se nadam se, da je,zivjeti od umjetnosti nimalo laka stvar. za pocetak navescu dva primjera iz mog okruzenja: naime,jedan umjetnik iz "poluilegale" odradio je zestoku reklamnu kampanju pustivsi svoj slogan u sve medije,tv.,radio,stampa,bilbordi,do samog otvaranja izlozbe niko nije znao o cemu se radi.tek pred otvaranje najavljeno je u udarnim terminima,a efekat je bio ocigledan,ne samo po posjecenosti vec i po kasnijem pisanju stampe.covjek je izbio na prvo mjesto sto se tice interesovanja publike...drugi primjer: vec duze vrijeme nekoliko istaknutih crnogorskih umjetnika ima svoje slike na bilbordima po podgorici.

Ukoliko neko zeli nesto da proda nekome, mora kod kupca da postoji informacija da se to nesto prodaje.
Nacin na koji ce kupac biti obavesten o proizvodu je individualna stvar prodavca.Mozete ici od usta do usta ili dati oglas, nije bitno.Na trzistu, likovno delo je ipak "roba".Setite se kako je Olja Ivanicki prodavala svoje slike.
Mozete biti super umetnik, pa opet niko ne mora znati za vas. Kako onda da zivite od umetnosti?
Postoji jedna izreka: Koliko je Njegosa umrlo pod ovcama!

Ukoliko neko zeli nesto da proda nekome, mora kod kupca da postoji informacija da se to nesto prodaje.
Nacin na koji ce kupac biti obavesten o proizvodu je individualna stvar prodavca.Mozete ici od usta do usta ili dati oglas, nije bitno.Na trzistu, likovno delo je ipak "roba".Setite se kako je Olja Ivanicki prodavala svoje slike.
Mozete biti super umetnik, pa opet niko ne mora znati za vas. Kako onda da zivite od umetnosti?
Postoji jedna izreka: Koliko je Njegosa umrlo pod ovcama!

nekima se ne svidja to totalitarizacija sadšnjeg trenutka u kome zaista vredniji od drugih su postulati marketinga tj.self promotion_a i tu ne bi trebalo da je išta sporno,u navedenom slučaju mislim da je lik u GoriCrnoj malo preterao sa bilbordima,tv-reklamama...ali je donekle opravdan potez ako sebe vidi tako.ima i posvećenika koji se bave ,kako da kažem,izvornim slikarstvom,diplomirali su i slikaju sopstvene uanutarnje priče,njih,a nisam stručnjak,preporučuje kvalitet i zastupljenost u "publici" tj.ljudi kojima to što vide odgovara njihovoj unutarnjoj slici sveta,percepciji tog sveta,a tu odlučuju detalji,veći i manji(na datoj slici),pored svega navedenog percipijent,osim ako nije svratio da se ogreje ili šta već,bi trebalo da je i finansijski potkovan kako bi usrećio autora,koji dalje može da bira(ako)galeriju,ljude koje će pozvati na otvaranje,što je bitan momenat jer je to vrsta širenja dobrog glasa tzv usmeni marketing,i nakon svega umetniku ostaje da se nada.Nasuprot tome stoji kao mogućnost billboard-ovanje,TV...U još težoj situaciji su savremeni tzv.multimedijalni ili konceptualni umetnici koji,bar,u našoj sredini,za svoju robu nemaju tržište tj tražnju,savremene mecene.U svakom slučaju obe varijante su stvar senzibiliteta i potreba na ovom,izmedju ostalog i umetnički,trustnom području.

Kako mogu znati za nekog umetnika ako nisam cula za njega REKLAMA je osnov uspesne prodaje .. A krajnji cilj je prodaja Umetnost sama po sebi i za sebe ne postoji,,