Hrastovnik
Poznat
- Poruka
- 9.375
Stefan Prvovenčani,
Život Svetog Simeona
Dođe jedan od pravovernih vojnikâ njegovih, pa, pav na kolena, s uzbuđenjem i uniženjem mnogim govoraše mu:
- Gospodine, ja sam među najhuđim slugama tvojim najmanji, i, videv usrdnost tvoju prema vladici tvome gospodu Isusu Hristu, i prečistoj vladičici Bogorodici, i ovim svetim ugodnicima njihovim, zaštitnicima tvojim, koji krepkim dlanom podržavaju tvoju vlast nepovređenu, usudih se javiti tvojoj moći da se mrska ti i trikleta jeres već ukorenjuje u državi tvojoj.
A ovaj prečasni sveti moj gospodin, ni malo ne zadocnev, odmah prizva svoga arhijereja, po imenu Jeftimija, i črnce s igumanima svojima, i časne jereje, i starce i velmože svoje, od maloga do velikoga, pa govoraše svetitelju, i črncima, i svima sabranima:
- Dođite i vidite, oci i braćo, ako sam i najhuđi među braćom svojom, ali Gospod Bog i prečista vladičica Bogorodica, mati njegova, ne gleda na lice čovečje, nego udostoji mene najhuđega, koji verujem u jednobitnu nerazdeljivu Trojicu, da čuvam ovo predano mi stado, koje vidite sada, da se ne poseje kukolj lukavoga i odvratnoga đavola.
- I nikako nisam mislio da je on u oblasti mojoj, a već sad čujem da se lukavi brzo ukorenio i da hulu nanosi na svetoga Duha i da deli nedeljivo božastvo, što govoraše bezumni Arije, presecajući nedeljivo božastvo, što rekoše sveti i bogonosni oci: "Ko ti, Spase, rizu razdra?", reče: "Arije, bezumni, koji Trojicu preseče." Tako i ovi bezumni idu za učenjem njegovim, i ne znajući, bednici, da će, pošto su tako verovali, sići s njim, trikletim, na dno skrovišta adovih.
I dok je govorio ovaj Sveti, i dok je bila velika prepirka, dođe kći jednoga od velmožâ njegovih pravovernih, udata za muža od tih krivovernih, koja je bila u njih i saznala nečiste odvratnosti njihove, ali se nimalo ne kosnu vere njihove, i, pravci k nogama Svetoga, ispovedaše jasno, govoreći mu:
- Gospodine, gospodine moj, evo vidim kako tvoja vladavina ispituje o ovoj mrskoj i odvratnoj veri: uistinu, gospodine moj, bih isprošena po bračnom zakonu, u oca mojega, sluge tvoga, koji je mislio da je jednoverstvo u tvojoj državi. I bih u tih zakonoprestupnika, i videh, gospodine, da zaista služe otpadniku od slave božje, samome sotoni. I ne mogući trpeti smrada gluhih kumira i mrske jeresi, istrgavši se iz ruke njihove i prebegavši, vapijem državi tvojoj: porazi krstom one koji se bore s nama, da nauče nečastivi neprijatelji kako je moćna vera tvoja, gospodine.
A Sveti, izvedav ovu pred sabor svoj, sabran protivu te lukave jeresi,izobliči krivoverje njihovo, i savetova se sa svetiteljem svojim Jeftimijem i sa časnim črncima, i sa velmožama svojim, i, nimalo ne zadocnev, posla na njih vojsku, naoružanu od slavnih svojih, govoreći:
- Revnujući porevnovah za Gospodom Bogom svedržiocem.
Kao nekada prorok Ilija, koji je ustao na bestidne jereje, i on izobliči bezboštvo njihovo, i jedne popali, druge raznim kaznama kazni, treće progna iz države svoje a domove njihove, i sve imanje sakupiv, razda prokaženim i ubogim.
Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu, što ne ispoveda Hrista, sina božjeg.
Knjige njegove nečastive spali, i izagna ga, zapretiv da se nikako ne ispoveda niti pominje trikleto ime.
I sasvim iskoreni tu prokletu veru, da se i ne pominje nikako u državi njegovoj, nego da se slavi jednobitna i nerazdeljiva i životvorna Trojica: Otac i Sin i sveti Duh, svagda i sad i uvek na veke vekova. Amin
http://www.rastko.rs/knjizevnost/liturgicka/stefan-sabrana/stefan-sabrana_03.html
Kumiri su idoli, zar ne? Da li su bogumili koristili ikakve okakve kumire, ikakve idole? Ni govora! Dakle ovi jeretici sto imaju idole nisu bogumili, nego neka druga vjera. Koja bi to mogla biti vjera?
To je vjere onih koji slave slave, onih sto pjevaju koledarske pjesme i slave koledarske obicaje, to su oni sto sijeku i pale Badnjak uoci Bozica, koji savijaju trube i trube uoci Jurjeva dana (Djurdjevdana), oni koji izlaze na jurjevdanski uranak i na Jurjevdan kite kapije vijencima cvijeca, oni sto pale vatre uoci Ivanjdana, oni sto preko livada i njiva pjevaju dodolske pjesme prizivajuci kisu, oni sto slave Vidovdan, oni sto na Varin dan nose kivano zito na izvore i potoke, oni sto i dalje znaju da je Mora smrt, da je Vesna proljece, a Ljeto je i dalje ljeto...
Iz Zakonika cara Dusana
85 O babunskoj reci
I ko rekne babunsku rec, ako bude vlastelin, da plati sto perpera, ako li bude sebar da plati dvanaest perpera i da se bije stapovima.
http://www.scribd.com/doc/21148999/Zakonik-cara-Dušana
Zar je car Dusan dozvolio da se u njegovoj carevini opet zakopte babuni, tj bogumili? Ne, ni govora! Pod babunima Dusan smatra prosti narod, za njega divljake i prostake sebre. To je taj narod i ta vjera koji je od Nemanje stradao jer nisu prihvatali vizantiski stil hriscanstva, nego su hriscanstvo uklopili u svoju predjasnju djedovsku vjeru i zivjeli i sa Svarozicem i sa Hristom, sa Vidovdanom i sa Hristom. To su Srbi Skito-Sarmati. I oni koji nisu htjeli da se pokore od Nemanjica nametanom vizantijskom stili hriscanstva, oni odbjegose zapadno od Nemanjine drzave, uz Drinu i preko Drine u Bosnu i tu nastavise da cuvaju svoj stil hriscanske vjere u koju su utkali svoju predriscansku vjeru i predhriscanske obicaje.
I u Bosni ih zatece druga nevolja zvana zapadno hriscanstvo, krvavi krstasko-inkvizitorski rimokatolicizam, koji opet stalnim nasrtajem ognjem i macem nastojese da istrijebi "proklete babune" i nametne svoju "pravu viru".
I tako sve bijase dok vladika Nikolaj Velimirovic tu verziju hriscanstva ne nazva svetosavljem, pravoslavljem srbskog stila i iskustva. I kad se sve to izdesava i kad se sve to razjasni u nase dane, Nemanjicko vizantijsko hriscanstvo evo se opet udruzuje sa rimokatolicizmom, a potomci onih sto ih Nemanja mucase i satirase sacuvase svoju vjeru zahvaljujuci prvenstveno svojoj slavi i svome badnjaku koji slavi rodjenje Sunca Pravde Isusa Hrista, kojeg su nasi preci znali i slavili i prije Njegovog rodjenja kao Malog Boga, Bozica Svarozica.
.
Poslednja izmena: