PRVI USTANAK U SVIJETU U DRUGOM SVJETSKOM RATU

Među 7000 hrvatskih partizana potkraj 1941. godine, prema
procjenama koje su, čini se, dosta točne, bilo je približno 5400 Srba (77)
te po 800 Hrvata
i ostalih te nepoznatih
nacionalnosti (po 11,5 posto).17 Tijekom te godine
poginulo ih je 1188: Srba 927 (78,0), Hrvata 231 (19,4) te
ostalih i nepoznatih nacionalnosti 30 (2,6 posto).18
Postotak Hrvata u partizanima do kolovoza 1942. raste na
32, a do rujna 1943. na 34 posto:19 tada je, navodno, u
partizanima u Hrvatskoj bilo približno 19.500 Srba i 10.500
Hrvata. No, čini se da je procjena o broju potonjih preniska,
jer ona, sudeći prema svemu, ne uključuje pripadnike
pozadinskih jedinica, naoružanih seoskih straža, saniteta i
drugih pomoćnih službi.
Posve nesporno je da u tjednima nakon kapitulacije Italije
broj partizana ubrzano raste te se njihov broj, prema procjenama,
u desetak dana udvostručio, narastao na 60.000, s
time da su novopridošle u većini činili Hrvati

:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
beš te noge posrah vas!!!! Pa pravo iz fašističke u partizansu uniformu...kakav slobodarski narod!!!:rotf::rotf::rotf::rotf:
 
što to nije istina....?

nije samo za vjerovati da se u onoj državi kao Dan ustanka slavio događaj koji se zbio skoro mjesec dana nakon ovog, a i tada je 22.06. bio službeni dan ustanka naroda SRH.

kad sam jednom, osamdesetineke, pitao o tome učiteljicu, rekla mi je da šutim i sjednem i da se o tome ne raspravlja....

Navedi mi prve borbene akcije ,datum,mesto, tog partizanskog odreda?Prihvaticu da je prvi ako je prvi izveo neki borbeni zadatak.One fore skupili se Anto,Jozo,i Stipe,dogovorili se da osnuju partizanski odred pa se razisli kucama do Bozica 1944e.To zaboravi.
Navodite datum osnivanja,gde su datumu sa akcijama protiv Nemaca, i struktura NDH???
Mogu da prihvatim da je taj sisacki odred prikljucen nekoj vecoj partizanskoj jedinici kasnije.Ali kakva je njegova istorija neposredno po osnivanju.
DOKAZI ?????????????????????
 
Navedi mi prve borbene akcije ,datum,mesto, tog partizanskog odreda?Prihvaticu da je prvi ako je prvi izveo neki borbeni zadatak.One fore skupili se Anto,Jozo,i Stipe,dogovorili se da osnuju partizanski odred pa se razisli kucama do Bozica 1944e.To zaboravi.
Navodite datum osnivanja,gde su datumu sa akcijama protiv Nemaca, i struktura NDH???
Mogu da prihvatim da je taj sisacki odred prikljucen nekoj vecoj partizanskoj jedinici kasnije.Ali kakva je njegova istorija neposredno po osnivanju.
DOKAZI ?????????????????????

nisu hteli da se baš mnogo ističu...pa su sačekali da drugi počnu prvi...oni su se priključili naknadno...1943...:hahaha::hahaha::hahaha:
 
ma jok...njije njima do zasluga...nego se uplašili prepoznaće ih neko u italijanskim uniformama...pa promenili...garderobu...:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
pardon...samo kapu....i oznaku na njoj...

hmmmm, kad smo već kod presvlačenja uniformi, par riječi o ovima koji su bili na ustaškom bijelom kruhu:

Dinarska četnička divizija pod zapovjedništvom pravoslavog svećenika, popa Momčila Đujića. U početku je Dinarska divizija bila autonomna s obzirom na Ravnogorski četnički pokret, i tek 1942. pristupaju pod komandu Draže Mihajlovića, s kojim održavaju stalnu radio-vezu.

Pri svom formiranje Dinarski četnici bili su podijeljeni na slijedeće pukove:

* puk kralja Petra II, smješten u Lapcu
* puk Petra Mrkonjića, smješten u Plavnu
* puk Gavrila Principa, smješten u Bosanskom Grahovu
* puk kralja Aleksandra I, smješten u Bosanskom Petrovcu
* puk Onisima Popovića, smješten u Dalmatinskom Kosovu (mjesto u Hrvatskoj)
* puk vožda Karađorđevića, smješten u Gračacu

Prema smještaju odreda vidljvo je da je Dinarski četnički pokret djelovao na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne. Ovi četnički odredi bili su pomagani od Talijanskih vojnih snaga opremom, hranom te logistikom, te su djelovale kao gerilska sila protiv vojske NDH i partizanskih snaga koje su bile smještene na tromeđi.

Kapitulacijom Italije 1943. nestaje potpora talijanske vojske pa se dinarski četnici sve više nalaze u stisci. Neki su se od Đujićevih četnika razbježali, neki prešli partizanima, ali većina je odmah započela suradnju s Nijemcima. Nijemci su zaposjeli Knin, Gračac, Drniš i Sinj već početkom rujna 1943., prije kapitulacije Italije. Knin je i dalje strateški izvanredno važno uporište i ishodište za zaposjedanje područja prema Šibeniku i Zadru, te kasnije za napade na područja pod kontrolom partizana.

Na početku su Nijemci planirali Đujića uhititi smatrajući ga anglofilom, s time da ga zamijeni njima odani četnički vojvoda Mane Rokvić, ali su ubrzo postigli sporazum o suradnji. Draža Mihailović, pod pritiskom britanske i američke vojne misije, šalje radio-vezom naredbu da prekine suradnju s Nijemcima i čak da krene u gerilske akcije protiv njih, što Đujić odbija jer "viši interesi naroda zahtijevaju da ostanu po strani". Izdaje naređenje o zabrani slušanja Radio-Londona, koji "širi komunističku propagandu". Četnički pokret razbijen je u sukobu sa partizanima u drugim dijelovima Dalmacije i Đujić ne samo učvršćuje, nego i ojačava svoj položaj. (Plenča, str. 436-439) Koristeći stroge mjere prisile, stege i terora uspjeva održati taktičku vrijednost svojih jedinica, iako zavisnih od njemačke pomoći. Međutim, prema samim četničkim dokumentima, vidljivo je posvemašnje moralno rasulo: pljačka, teror nad narodom, pijančevanje i kocka. "U tom pogledu mnogi naši borci, a na žalost i pojedine starješine spustile su se na stepen životinja." (Plenča, str. 440)
Provode prisilnu mobilizaciju praćenu žestokim zastrašivanjem stanovništva.Uz pomoć Dimitrija Ljotića, koji boravi u Istri, dobivaju dozvolu Nijemaca da pređe u Istru. Preko Velebita i Hrvatskog primorja, vršeći usput žestoki teror nad stanovništvom, oko 6.000 četnika i dio njihovih obitelji dolaze 1. siječnja 1945. u Sv. Matej (Viškovo). Spajaju se sa snagama pod zapovjedništvom Dobroslava Jevđevića i Dimitrija Ljotića. Još uvijek gaje iluzije da će ih Amerikanci prihvatiti (nakon što su ih Englezi "izdali") i opremiti za borbu protiv komunista. Zatim se prebacuju u Sloveniju i u ožujku spajaju sa slovenskim četnicima, čiji je zapovjednik pukovnik Ivan Prezelj. (Jelić-Butić, str. 240-242)

Formiraju jedinstvenu postrojbu pod zapovjedništvom SS-ovca Odila Globočnika. Početkom svibnja 1945. te jedinice prelaze u Italiju i predaju se saveznicima. (Vidi o četnicima u Istri: iz knjige Nikolaja Tolstoja.) Sve zarobljene četnike Amerikanci su uputili u logor Palma Nova, nakon čega slijedi raseljavanje u razne savezničke zemlje; kninski četnici su uglavnom izbjegli izručenje Jugoslavenskoj armiji i pogubljenje.
.........
U svibnju 1944. nekoliko stotina srpskih partizana s Korduna prebjeglo je Nijemcima. Većina prebjega vratila se kada im je bila ponuđena amnestija. Glavni štab NOVJ za Hrvatsku, kojem je na čelu Andrija Hebrang u srupnju 1944. izvodi 16 osoba pred sud; petorica su osuđena na smrt, a ostali na višegodišnje zatvorske kazne. Srpski povjesničar Branko Petranović pisao je 1988. godine da su oni osuđeni »samo zato što su isticali zapostavljenost Srba u narodnooslobodilačkom pokretu.« (Petranović, II, str. 300)

Hrvatska povjesničarka Nada Kisić Kolanović odgovara na te optužbe: »Radilo se o klasičnoj vojnoj izdaji koju su počinili srpski zapovjednici u Plašćanskom partizanskom odredu. Zapovjednici su surađivali s Nijemcima na liniji antikomunizma, a pod njihovim je utjecajem dezertirao određen broj boraca. (…) Glavnooptuženi su u istrazi davali izjave kako događaje više ne žele prosuđivati mjerom komunista, i kako su najzad shvatili da u CK KPH i ZAVNOH-u nema dovoljno srpskih predstavnika, što znači ni političke garancije za Srbe u Hrvatskoj. (…) Politbiro je odobrio suđenje i strogost kažnjavanja, ali je Kardelj držao da nije najbolje pogođen politički ton suđenja. Naime, sud nije inzistirao na dokazima o "izdajničkoj poveznosti s okupatorom", nego je u obrazlaganju presude isticao da su optuženi ustali protiv KP, stvorili svoj četnički teritorij i propagirali srpstvo.« (Kisić-Kolanović, str. 124).
 
Sastali su se oni tada tamo nema sumnje, samo je diskutabilno sta su se dogovorili ????

Posto tada tamo nisu napadane Svabe kao ni nikada kasnije, pitanje je : na koga je
opalila ustanicka puska ? :rtfm::rtfm::rtfm::rtfm::rtfm::rtfm:

ODGOVOR : NA SRBE !!!:per::per::per::per:

Ovakve podlosti svojstvene su mentalnom sklopu toga naroda, pitanje je : iz kojih
razloga je oficijelna Srbija priznala takvu drzavu ????:rtfm::rtfm::rtfm::rtfm::rtfm:

ODGOVOR : ZBOG LOVE !!!!:per::per::per::per:
 
Sastali su se oni tada tamo nema sumnje, samo je diskutabilno sta su se dogovorili ????

Posto tada tamo nisu napadane Svabe kao ni nikada kasnije, pitanje je : na koga je
opalila ustanicka puska ? :rtfm::rtfm::rtfm::rtfm::rtfm::rtfm:

ODGOVOR : NA SRBE !!!:per::per::per::per:

Ovakve podlosti svojstvene su mentalnom sklopu toga naroda, pitanje je : iz kojih
razloga je oficijelna Srbija priznala takvu drzavu ????:rtfm::rtfm::rtfm::rtfm::rtfm:

ODGOVOR : ZBOG LOVE !!!!:per::per::per::per:

o čemu ti pričaš?

ako govoriš o prvom sisačkom odredu, njegova prva žrtva je bio ustaški tabornik u Topolovcu, dva ili tri dana nakon osnivanja odreda....
Topolovac je prvo selo pored Siska, i tog mrtvog tabornika je moj djed gledao kad su ga mrtvog nosili u Sisak
 
hmmmm, kad smo već kod presvlačenja uniformi, par riječi o ovima koji su bili na ustaškom bijelom kruhu:

Dinarska četnička divizija pod zapovjedništvom pravoslavog svećenika, popa Momčila Đujića. U početku je Dinarska divizija bila autonomna s obzirom na Ravnogorski četnički pokret, i tek 1942. pristupaju pod komandu Draže Mihajlovića, s kojim održavaju stalnu radio-vezu.

Pri svom formiranje Dinarski četnici bili su podijeljeni na slijedeće pukove:

* puk kralja Petra II, smješten u Lapcu
* puk Petra Mrkonjića, smješten u Plavnu
* puk Gavrila Principa, smješten u Bosanskom Grahovu
* puk kralja Aleksandra I, smješten u Bosanskom Petrovcu
* puk Onisima Popovića, smješten u Dalmatinskom Kosovu (mjesto u Hrvatskoj)
* puk vožda Karađorđevića, smješten u Gračacu

Prema smještaju odreda vidljvo je da je Dinarski četnički pokret djelovao na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne. Ovi četnički odredi bili su pomagani od Talijanskih vojnih snaga opremom, hranom te logistikom, te su djelovale kao gerilska sila protiv vojske NDH i partizanskih snaga koje su bile smještene na tromeđi.

Kapitulacijom Italije 1943. nestaje potpora talijanske vojske pa se dinarski četnici sve više nalaze u stisci. Neki su se od Đujićevih četnika razbježali, neki prešli partizanima, ali većina je odmah započela suradnju s Nijemcima. Nijemci su zaposjeli Knin, Gračac, Drniš i Sinj već početkom rujna 1943., prije kapitulacije Italije. Knin je i dalje strateški izvanredno važno uporište i ishodište za zaposjedanje područja prema Šibeniku i Zadru, te kasnije za napade na područja pod kontrolom partizana.

Na početku su Nijemci planirali Đujića uhititi smatrajući ga anglofilom, s time da ga zamijeni njima odani četnički vojvoda Mane Rokvić, ali su ubrzo postigli sporazum o suradnji. Draža Mihailović, pod pritiskom britanske i američke vojne misije, šalje radio-vezom naredbu da prekine suradnju s Nijemcima i čak da krene u gerilske akcije protiv njih, što Đujić odbija jer "viši interesi naroda zahtijevaju da ostanu po strani". Izdaje naređenje o zabrani slušanja Radio-Londona, koji "širi komunističku propagandu". Četnički pokret razbijen je u sukobu sa partizanima u drugim dijelovima Dalmacije i Đujić ne samo učvršćuje, nego i ojačava svoj položaj. (Plenča, str. 436-439) Koristeći stroge mjere prisile, stege i terora uspjeva održati taktičku vrijednost svojih jedinica, iako zavisnih od njemačke pomoći. Međutim, prema samim četničkim dokumentima, vidljivo je posvemašnje moralno rasulo: pljačka, teror nad narodom, pijančevanje i kocka. "U tom pogledu mnogi naši borci, a na žalost i pojedine starješine spustile su se na stepen životinja." (Plenča, str. 440)
Provode prisilnu mobilizaciju praćenu žestokim zastrašivanjem stanovništva.Uz pomoć Dimitrija Ljotića, koji boravi u Istri, dobivaju dozvolu Nijemaca da pređe u Istru. Preko Velebita i Hrvatskog primorja, vršeći usput žestoki teror nad stanovništvom, oko 6.000 četnika i dio njihovih obitelji dolaze 1. siječnja 1945. u Sv. Matej (Viškovo). Spajaju se sa snagama pod zapovjedništvom Dobroslava Jevđevića i Dimitrija Ljotića. Još uvijek gaje iluzije da će ih Amerikanci prihvatiti (nakon što su ih Englezi "izdali") i opremiti za borbu protiv komunista. Zatim se prebacuju u Sloveniju i u ožujku spajaju sa slovenskim četnicima, čiji je zapovjednik pukovnik Ivan Prezelj. (Jelić-Butić, str. 240-242)

Formiraju jedinstvenu postrojbu pod zapovjedništvom SS-ovca Odila Globočnika. Početkom svibnja 1945. te jedinice prelaze u Italiju i predaju se saveznicima. (Vidi o četnicima u Istri: iz knjige Nikolaja Tolstoja.) Sve zarobljene četnike Amerikanci su uputili u logor Palma Nova, nakon čega slijedi raseljavanje u razne savezničke zemlje; kninski četnici su uglavnom izbjegli izručenje Jugoslavenskoj armiji i pogubljenje.
.........
U svibnju 1944. nekoliko stotina srpskih partizana s Korduna prebjeglo je Nijemcima. Većina prebjega vratila se kada im je bila ponuđena amnestija. Glavni štab NOVJ za Hrvatsku, kojem je na čelu Andrija Hebrang u srupnju 1944. izvodi 16 osoba pred sud; petorica su osuđena na smrt, a ostali na višegodišnje zatvorske kazne. Srpski povjesničar Branko Petranović pisao je 1988. godine da su oni osuđeni »samo zato što su isticali zapostavljenost Srba u narodnooslobodilačkom pokretu.« (Petranović, II, str. 300)

Hrvatska povjesničarka Nada Kisić Kolanović odgovara na te optužbe: »Radilo se o klasičnoj vojnoj izdaji koju su počinili srpski zapovjednici u Plašćanskom partizanskom odredu. Zapovjednici su surađivali s Nijemcima na liniji antikomunizma, a pod njihovim je utjecajem dezertirao određen broj boraca. (…) Glavnooptuženi su u istrazi davali izjave kako događaje više ne žele prosuđivati mjerom komunista, i kako su najzad shvatili da u CK KPH i ZAVNOH-u nema dovoljno srpskih predstavnika, što znači ni političke garancije za Srbe u Hrvatskoj. (…) Politbiro je odobrio suđenje i strogost kažnjavanja, ali je Kardelj držao da nije najbolje pogođen politički ton suđenja. Naime, sud nije inzistirao na dokazima o "izdajničkoj poveznosti s okupatorom", nego je u obrazlaganju presude isticao da su optuženi ustali protiv KP, stvorili svoj četnički teritorij i propagirali srpstvo.« (Kisić-Kolanović, str. 124).

dakle..šta je pesnik hteo da kaže nije mi jasno...al ajde da probam...kao prvo porediš nekoliko stotina srpskih partizana sa 60.000 Hrvata koji su se 1943 voljšebno pojavili u partizanima?? dal se i tebi sada čini da si to glupo uradio...
da li si očekivao da će se četnici kao antikomunistički pokret boriti protiv nekog drugog osim partizana, i kao prosrpski protiv ustaša? Glupo...treće koliko sam ja uspeo iz ovoga da shvatim i izvadim problem tih stotinak srpskih partizana je bio što su postali svesni šta se ustvari sprema Srbima na tom području i kakvu politiku vodi Ćopavi Zagorac i Kardelj, pa kao ljudi svesni svoje nacionalne pripadnosti biraju stranu? nevidim tu ništa loše....
 

Posto si iz Siska, pitanje : kakva je slicnost pokolja srpskih civila u Sisku 90ih
i toga nazovi ustanka 41. ???

ne znam gdje ti vidiš sličnost u tome

u Sisku se, na žalost, početkom rata dogodilo više slučajeva ubojstva civila, većinom Srba, a koji se ne mogu ničime opravdati, pa niti strašnom situacijom u kojoj se grad našao.

kakve to veze ima sa sisačkim partizanima ....?
 

Back
Top