Kako početi skupljati?
Većina numizmatičara započne s ovim hobijem još kao djeca. U tom razdoblju kovanice se većinom „stavljaju na hrpu“, tj. skuplja se sve i svašta, bez nekakvog reda i sistematičnosti. Kada se čovjek više angažira oko toga, onda i takvo ozbiljnije skupljanje zahtjeva određeni red, poštivanje određenih pravila i sl.
Najbolji način za kretanje u ovaj hobi je „inventura“ postojeće kolekcije, odn. izvlačenje kovanica iz kutija i raspoređivanje u određene grupe. Najbolje je za početak kovanice grupirati po državama. Tu se dobije jedan osnovni pregled nad kolekcijom. Daljnji korak je odluka o tome što će se skupljati.
Nakon što se o tome odluči, potrebno je iz kolekcije izdvojiti duple primjerke (koji će kasnije poslužiti za daljnje razmjene). Da bi se kolekcija povećala (a i broj duplih potrebnih za razmjene) potrebno je nabavljati nove kovanice. Najbolje je da se odmah raspitate kod svojih prijatelja i poznanika da li imaju šta kovanica. Velik broj ljudi uvijek ima nešto starog ili stranog novca koji više ne vrijedi i koji im zapravo ne treba, a šteta je da se baci u smeće kada jednom numizmatičaru dobro dođe. Puno ljudi takav novac i baci u smeće, pa je zato dobro raspitati se na što više strana. Drugi način nabavke kovanica je kroz razmjene s drugim numizmatičarima, te kupovinom od trgovaca numizmatikom, kupovinom na numizmatičkim aukcijama, te danas preko raznih aukcijskih Internet stranica (npr.
www.aukcije.biz) i sl. O razmjenama i kupovini biti će riječi kasnije. Svakako, preporuka je posjetiti i učlaniti se u numizmatički klub, ukoliko takav postoji u vašem gradu.
Osnovna obilježja kovanog novca
Po numizmatičkim pravilima, lice (avers) predstavlja “prednju” stranu novca, ona na kojoj se obično nalazi lik vladara, kruna ili grb države. Npr. u slučaju hrvatskih kovanica, lice je strana na kojoj se nalazi grb Republike Hrvatske. Osim naziva lice, još se koriste i “glava”, “kruna”, eng. “obverse”, lat. “capita”. Naličje (revers) predstavlja strana suprotna licu. Osim naziva naličje, još se koriste i “pismo”, eng. “reverse”, lat. “navis”.
Odnos lica i naličja može biti dvojak; ukoliko se vrtnjom kovanice oko njezine vertikalne osi, lice i naličje vide u uspravnom položaju, tada govorimo o germanskom (medaljerskom) kovanju (eng. medal alignment). A ukoliko je naličje u odnosu na lice zakrenuto za 180 stupnjeva, pa vrtnjom kovanice oko njezine vertikalne osi, naličje vidimo “naopako” u odnosu na lice, radi se o latinskom kovanju (eng. coin alignment).
Osim lica i naličja za kovanice je bitan i izgled oboda kovanice – zakrivljene plohe ruba kovanice koja je najčešće glatka ili nazupčana, mada se na obodu mogu nalaziti natpisi, određeni ornamenti i drugi oblici.
Vrijednost kovanog novca
Vrijednost kovanog novca svakako predstavlja jedno od najčešćih pitanja vezano uz numizmatiku. Obično je to prvo pitanje koje si ljudi postavljaju kada dobiju ili pronađu neki novčić. Uz ovo pitanje su često vezane i razne zablude, jer puno ljudi je uvjereno da baš ono što su našli ima basnoslovnu vrijednost i vrijedi na tisuće kuna, no nažalost u velikom broju slučajeva to nije tako.
Vrijednost nekog materijala ovisi prvenstveno o njegovoj rijetkosti, tj. za kovanice – kolika je njena emisija, odn. u koliko je primjeraka kovanica određenog godišta kovana. Tako neka kovanica iz 19.st. koja je kovana u nekoliko desetaka milijuna primjeraka vrijedi daleko manje od npr. neke kovanice kovane 1999. koja je kovana u nekoliko tisuća komada. Starost koju često ljudi znaju uzimati kao kriterij vrijednosti zapravo jako malo utječe na vrijednost. Tako se npr. na sajmovima može nabaviti rimske novčiće stare 2000 godina već i po 3,50 kn. Razlog je u tome da se to radi o običnim optjecajnim novčićima koji su kovani u milijunskim emisijama i prema tome nisu rijetki.
Daljnji kriterij o kome ovisi vrijednost kovanice je kvaliteta, odn. stanje, očuvanost što podrazumijeva da veći stupanj očuvanosti znači i veću vrijednost određenog primjerka. Iako se danas u svijetu teži k unifikaciji označavanja stupnja očuvanosti, još uvijek postoje različite “ljestvice” po kojima se ta očuvanost određuje. U našoj zemlji kao i u ostatku Europe prihvaćena je sljedeća ljestvica i stupnjevi očuvanosti, po redu od najboljeg do najgoreg:
hrvatski engleski francuski njemački talijanski
Proof
(polirana ploča) PF
(proof) FB
(flan bruni) PP
(polierte Plate) FS
(fondo specchio)
UNC
(kovnički sjaj) UNC
(uncirculated) FDC
(fleur de coin) Stgl.
(Stampelglanz) FDC
(fior di conio)
XF
(ekstra fin) XF
(extremeley fine) SUP
(superbe) Vzgl.
(Vorzüglich) SPL
(splendido)
VF
(vrlo fin) VF
(very fine) TB
(tres beau) ss
(sehr schön) BB
(bellisimo)
F
(fin) F
(fine) B
(beau) s
(schön) MB
(molto bello)
VG
(vrlo dobar) VG
(very good) TBC
(tres bien conserve) sge
(sehr gut erhalten) B
(bello)
G
(dobar) G
(good) BC
(bien conserve) ge
(gut erhalten) M
(mediocre)
Polirana ploča (eng. proof coins) – zapravo nije oznaka za kvalitetu nego za posebnu vrstu kovanica koje se kuju na poliranim pločicama (planšetama) i kovničkim kalupovima (alatima) čime se postiže vrhunska kvaliteta izrade i sjaja tako kovanog novca. Kovanje se obavlja na prešama niske brzine i velikog pritiska. Novac ovakve izrade se obično pakira u komplete namjenjene numizmatičarima, te ima daleko veću vrijednost od primjeraka u UNC kvaliteti. Ovakvim primjercima treba pažljivo rukovati tako da ih se ne vadi iz plastičnih kutija i omota, te dodiruje golim prstima jer time izrazito puno gube na vrijednosti.
UNC (kovnički sjaj) – predstavlja najbolju kvalitetu. Radi se o kovanicama koje nisu bile u optjecaju, pa prema tome nemaju nikakvih tragova upotrebe: otisaka prstiju, ogrebotina, oksidiranih djelova i sl. Ovakve se kovanice obično „sjaje kao ogledalce“, a svi detalji su 100% vidljivi. Tolerira se postojanje malih ogrebotina tzv. bag marks – ogrebotine koje su nastale prilikom međusobnog dodirivanja kovanica koje se nalaze u vrećicama u kojima se transportiraju.
XF (ekstra fin) – je druga po redu kvaliteta. Kovanica je i dalje sjajna, ali pokazuje male tragove cirkulacije, dozvoljene su male i blage ogrebotine, ali u izrazito malom broju. Vidljivost detalja je 90-95%. Oksidirani djelovi i otisci prstiju nisu dozvoljeni.
VF (vrlo fin) – srednja i vrlo česta kvaliteta. Kovanica je izgubila sjaj ili ga ima vrlo malo. Prisutni su tragovi cirkulacije, vidljivost detalja je oko 75%. Kovanica međutim ne smije imati jača oštećenja (jako izgrebana površina, probušena, bez jednog dijela, itd.). Ovo je inače donja granica do koje se preporučuje skupljati, osim ako se ne radi o vrijednijim primjercima.
F (fin) – lošija kvaliteta. Kovanica je izlizana, oksidirana i detalji su vidljivi oko 50%. Na nekim mjestima postoje blaža oštećenja, ali niti jedan dio ne smije faliti. Novije kovanice u ovoj kvaliteti nisu za skupljanje.
VG (vrlo dobar) – u biti loša kvaliteta. Kovanica je izrazito izlizana, oksidirana, a vidljivost detalja je oko 25%. Postoje razna oštećenja, fale manji djelovi ili je kovanica probušena. Nije preporuka za sakupljanje, osim ako se ne radi o izrazito rijetkim i vrijednim primjercima.
G (dobar) – najlošija kvaliteta. Kovanica je toliko izlizana, tako da je sličnija planšeti nego kovanici. Detalji se minimalno naziru, oštećenja su velika ili fale djelovi. Ovakvi primjerci nikako nisu za skupljanje.