Nemir
Iskusan
- Poruka
- 6.305
Ova me misao naterala da otvorim novu temu ,
VOLELA BIH CUTI SA FILOZOFSKOG VAZEG PRILAZA KOJU REC
A da svi ovde imaju neku ljubav i pisu nasiroko - smatram da necu pogresiti da je ovde otvorim
.Ako je greska prebacite je na odgovarajuce mesto
Veoma me dojmila misao jer me dotice prilicno .
Ne kazem da nikada nisam u zivotu bila ljubomorna , jesam i to ufff - bas drasticno
mlado ludo sto kazu - ali eto upoznah sebe i to mi ne treba ...
Vremenom shvatih da mi to uopste nije potrebo da sam ja uvek Ja -
onakva kakva jesam ..
Da mi nisu potrebne neke tudje postapalice i slicno jer svako je na svoj nacin od nas
unikat .
E sada naravno ima tu i onih koji su drugacijeg misljenja i misle da nekoga mogu
kopirati ,nije to ni tako lose moze se od svakoga ponesto nauciti ,ukoliko ne predje u opsesiju ...
- Meni je licno zasmetalo od jedne individue a evo u cemu...
Naime posto se radilo o istoj osobi kojoj smo bile privrzene ,doticna je na sve nacine pokusavala biti Ja ....
prosto mi je smesno
Trudila se da svojom pamecu da ne kazem lukavoscu ,sve moje prevrne
na svoj nacin i skrene u suprotnom smeruza svoje interese kod njega a i kod ljudi naokolo .
Stvarajuci moju sliku gliupace i zle osobe sto su prihvatali pojedini ,
ne poznavajuci me uopste .
Toliko je bila i je uporna u tome da mi se zaista smucila kao osoba ...
mada sam imala osecaje sazaljenja prema njoj ali nakon svega sto je uradila -
u meni je za tu osobu samo prezir .
Ostavila sam ja i pustila je da radi sta hoce , mislila sam shvatice ...no nije ,
ponavljalo se uvek isto .Cim se ja pojavim njena ljubav raste
Doticni je u pocetku bio veoma slep - sta ces ide uz zaljubljenost i slepilo
jer ...
Da li je ljubav bolest? Jeste, al’ neprelazna!
Mozete nekoga ljubiti i ljubiti,ali ga necete zaraziti ljubavlju.
Da , bas tako - ocigledno je bilo ,da kada mene nema ona ne zna dalje - da voli ...
Mada je od onih koji se ljudima podvlace kako bi ih pridobola za sebe , ja na zalost
ne pripadam takvoj vrsti .
Ne uvlacim se nikome ili mi neko odgovara ili ne ,
Nemam hiljade prijatelja veoma mali broj odabranih ...
ali vrednih -a poznanika naravno ne znam im ni broj ...
I tako bi uvek pokazivala svoje pravo lice da mene nema i mislila je-
sada ima sve u svojim rukama , pa je pucalo naravno ... po savovima .
Posmatrala sam ja to dugo i bilo je sve uocljivije pa bi uvek priskocila da mu pomognem
da pokazem ja sam tu - i u dobru i u zlu - prijatelju .
Bilo bi glupo da kazem da mi nije smetalo njeno prisustvo , jeste u pocetku veoma
Svakome smeta ... kada neko treci kada se uvali negde i rusi - nesto vase -Zar ne ?
Eto ona je uspela da dosta toga unisti ... ali nije i ne moze moju ljubav !
Svejedno sa kim , gde , kada - ja ili on - bili moja osecanja ostace nepromenjena
moja su i nicija vise .Druga je sada stvar je li ta osoba i zasluzuje jos moje
osecaje ikakve, kada dopusti da neko sa strane doprinese svemu sto je
medju nama doslo .A spustana sam na najnize grane uz ismejavanje i td ...
Zelim reci da nisam uopste na tu osobu ljubomorna - nakon svega,
prepustam njoj i njemu -Njih !
Ako je zeleo da od mene izmami osecaje neke - cineci me ljubomornom -
mislim da mu je to bila najveca zivotna greska .
Uvek mala doza postoji u svakoj vezi ali ne dopustam sebi da kao kuce opsesivno
ljubomorisem i dokazijem svoju ljubav
Svesna sam sebe, svojih kvaliteta - ali necu sada o tome ...
Ni jedna ljubav nije ..........
"selbst verschtendlich" -Ne umem reci na nasem jeziku
Da skratim poenta jeste u tome - sto otvorih ovu temu .
Da li bi ljubavi bilo - da je ne drzi ljubomora ?!
Moze li se nauciti neko da voli- kada ustvari ne voli ,no voli samo sebe ?!
Verovatno ste i vi zapali nekada u takvu situaciju -
Rado bih cula vasa misljenja sta mislite .... ?!
Da li bi bilo ljubavi da nije ljubomore? -
VOLELA BIH CUTI SA FILOZOFSKOG VAZEG PRILAZA KOJU REC
A da svi ovde imaju neku ljubav i pisu nasiroko - smatram da necu pogresiti da je ovde otvorim
.Ako je greska prebacite je na odgovarajuce mesto
Veoma me dojmila misao jer me dotice prilicno .
Ne kazem da nikada nisam u zivotu bila ljubomorna , jesam i to ufff - bas drasticno
mlado ludo sto kazu - ali eto upoznah sebe i to mi ne treba ...
Vremenom shvatih da mi to uopste nije potrebo da sam ja uvek Ja -
onakva kakva jesam ..
Da mi nisu potrebne neke tudje postapalice i slicno jer svako je na svoj nacin od nas
unikat .
E sada naravno ima tu i onih koji su drugacijeg misljenja i misle da nekoga mogu
kopirati ,nije to ni tako lose moze se od svakoga ponesto nauciti ,ukoliko ne predje u opsesiju ...
- Meni je licno zasmetalo od jedne individue a evo u cemu...
Naime posto se radilo o istoj osobi kojoj smo bile privrzene ,doticna je na sve nacine pokusavala biti Ja ....
prosto mi je smesno
Trudila se da svojom pamecu da ne kazem lukavoscu ,sve moje prevrne
na svoj nacin i skrene u suprotnom smeruza svoje interese kod njega a i kod ljudi naokolo .
Stvarajuci moju sliku gliupace i zle osobe sto su prihvatali pojedini ,
ne poznavajuci me uopste .
Toliko je bila i je uporna u tome da mi se zaista smucila kao osoba ...
mada sam imala osecaje sazaljenja prema njoj ali nakon svega sto je uradila -
u meni je za tu osobu samo prezir .
Ostavila sam ja i pustila je da radi sta hoce , mislila sam shvatice ...no nije ,
ponavljalo se uvek isto .Cim se ja pojavim njena ljubav raste
Doticni je u pocetku bio veoma slep - sta ces ide uz zaljubljenost i slepilo
jer ...
Da li je ljubav bolest? Jeste, al’ neprelazna!
Mozete nekoga ljubiti i ljubiti,ali ga necete zaraziti ljubavlju.
Da , bas tako - ocigledno je bilo ,da kada mene nema ona ne zna dalje - da voli ...
Mada je od onih koji se ljudima podvlace kako bi ih pridobola za sebe , ja na zalost
ne pripadam takvoj vrsti .
Ne uvlacim se nikome ili mi neko odgovara ili ne ,
Nemam hiljade prijatelja veoma mali broj odabranih ...
ali vrednih -a poznanika naravno ne znam im ni broj ...
I tako bi uvek pokazivala svoje pravo lice da mene nema i mislila je-
sada ima sve u svojim rukama , pa je pucalo naravno ... po savovima .
Posmatrala sam ja to dugo i bilo je sve uocljivije pa bi uvek priskocila da mu pomognem
da pokazem ja sam tu - i u dobru i u zlu - prijatelju .
Bilo bi glupo da kazem da mi nije smetalo njeno prisustvo , jeste u pocetku veoma
Svakome smeta ... kada neko treci kada se uvali negde i rusi - nesto vase -Zar ne ?
Eto ona je uspela da dosta toga unisti ... ali nije i ne moze moju ljubav !
Svejedno sa kim , gde , kada - ja ili on - bili moja osecanja ostace nepromenjena
moja su i nicija vise .Druga je sada stvar je li ta osoba i zasluzuje jos moje
osecaje ikakve, kada dopusti da neko sa strane doprinese svemu sto je
medju nama doslo .A spustana sam na najnize grane uz ismejavanje i td ...
Zelim reci da nisam uopste na tu osobu ljubomorna - nakon svega,
prepustam njoj i njemu -Njih !
Ako je zeleo da od mene izmami osecaje neke - cineci me ljubomornom -
mislim da mu je to bila najveca zivotna greska .
Uvek mala doza postoji u svakoj vezi ali ne dopustam sebi da kao kuce opsesivno
ljubomorisem i dokazijem svoju ljubav
Svesna sam sebe, svojih kvaliteta - ali necu sada o tome ...
Ni jedna ljubav nije ..........
"selbst verschtendlich" -Ne umem reci na nasem jeziku
Da skratim poenta jeste u tome - sto otvorih ovu temu .
Da li bi ljubavi bilo - da je ne drzi ljubomora ?!
Moze li se nauciti neko da voli- kada ustvari ne voli ,no voli samo sebe ?!
Verovatno ste i vi zapali nekada u takvu situaciju -
Rado bih cula vasa misljenja sta mislite .... ?!
Da li bi bilo ljubavi da nije ljubomore? -
Poslednja izmena: