Serdar Scepan Radojevic
Domaćin
- Poruka
- 3.617
KOSOVSKA GOLGOTA - PREVARA NATO PAKTA I AMERIKE
Prijem kod generala Pavkovića
Pošto je znao da sam bio na bosanskom ratištu, Pavković se interesovao za Mladića i druge generale. Bio je dobar poznavalac strategije Vojske Republike Srpske, ali je odmah podvukao da je agresija NATO nešto novo i da će ratovati verovatno vojska i narod Kosova i Metohije sa avijacijom najmoćnije sile na svetu
Prijatelj, pratilac sa bosanskog ratišta, spušta ruku na moje rame i skoro šapatom mi govori: „Profo moj, zajedno smo bili u Bosni i žao mi je što zajedno nismo vojevali i na Baniji i u Slavoniji. Kad nam je ono prigustilo na bob-stazi, iskreno da ti kažem, u jednom trenutku pomislio sam da te napustim, posebno kad si vojnicima rekao da svako može tražiti spas u bekstvu kroz šumu, ali da se ti nećeš povlačiti. Od te pomisli sam odustao kad sam video da milujem kašikaru u džepu vojničke bluze“.
Sveto mesto Gračanica okupano škrtim sunčevim zracima. Zastajemo jer smo ugovorenim svetlosnim signalima upućeni na praćenje putničkog vozila ka periferiji grada. Tek kad smo ušli u dobro nameštenu prostoriju koja je potajno obezbeđivana, srdačno smo se pozdravili i evocirali uspomene na operacije u istočnoj Slavoniji.
Američki špijuni
Uz skicu hotela „Grand“ u Prištini i raspored soba 241, 242, 243 i 244, objašnjena je osnovna svrha naše akcije. Naime, među četiri novinara iz Japana i dvojicu iz Grčke infiltrirala su se tri američka špijuna šiptarskog porekla, koji su se kao članovi Atlantske brigade specijalizovali za navođenje raketa radio-lokatorima i drugim orijentirima na odabrane ciljeve.
UPOZORENJE
Deo naše operativne grupe u Prištini obrađivao je sve što je bilo potrebno da akcija uspe i oni su izvodili pripremne radove u hotelu. Posle iznošenja različitih ideja, došlo se do rešenja da se preko noći sirenama za vazdušnu opasnost svi gosti hotela upozore da treba da se sklone u podrum hotela i tako oslobode sobe u kojima su novinari. U međuvremenu bi dobro obučena grupa ušla u sobe, snimila interesantne sadržaje i podatke u njoj i eventualno pronašla predmete kojima su špijuni raspolagali.
CIA je formirala tu brigadu kako bi se na svaki način pomoglo šiptarskim teroristima. Jedna grupa ove brigade bila je zadužena da diverzantskim akcijama unosi paniku među stanovnike Srbije jer je trebalo izvoditi akcije na mestima gde se okuplja velika masa. Ovoj grupu su pripadala i braća Bitići, koji su uhvaćeni u okolini Prokuplja. Posebna četa brigade pod nazivom „Bob Dol“, kao zahvalnost političaru koji je za velike pare od prodaje droge lobirao za nezavisno Kosovo i Metohiju, imala je zadatak da pripremi teren za desant dela albanske vojske u sektoru Srbice i Drenice. Reč je o dobro obučenim teroristima čije je geslo da se živi ne predaju i da je svaki ubijeni Srbin za njih pravo junaštvo.
Razorne detonacije
U hotelu „Grand“ smo, posle ručka, ušli u parovima i smestili se u već rezervisane sobe. Specijalna grupa je pregledala sve izlaze iz hotela i mogućnosti da se neopaženo pobegne ako zatreba. Među gostima hotela zapazili smo i mnogo naših novinara koji su se pripremali za odlazak na teren.
U 22.10 prodorni zvuci sirene upozoravali su na vazdušni napad. Uz oklevanje, u sklonište su sišli i gosti iz navedenih soba i tako omogućili da se stigne do pouzdanih podataka.
Samo što je akcija završena, dve razorne detonacije odjeknule su Prištinom. Pogođene su zgrade televizije i pokrajinskog MUP-a, koja se nalazila preko puta Komande grada, u kojoj su bili smešteni štabovi Treće armije i Prištinskog korpusa. Zgrada pokrajinskog MUP-a bila je sravnjena sa zemljom.
Sutradan, 26. marta u 11.20 dolazim u Komandu grada i upoznajem se sa obezbeđenjem generala Pavkovića i Lazarevića. Kod generala Pavkovića sam primljen u 12.02. U kancelariji na spratu, a ne u skloništu, trajao je razgovor generala Pavkovića i Lazarevića sa Nikolom Šainovićem, koji je bio najpouzdanija veza između Generalštaba i Treće armije. Najpre sam razgovarao sa generalom Pavkovićem, u drugoj prostoriji. Pošto je znao da sam bio na bosanskom ratištu, interesovao se za generala Mladića, Manojla Milovanovića, LJubišu Bearu, Stanislava Galića i obaveštajca Tolimira. Bio je dobar poznavalac strategije vojske Republike Srpske, ali je odmah podvukao da je agresija NATO nešto novo i da će ratovati verovatno vojska i narod Kosova i Metohije sa avijacijom najmoćnije sile na svetu.
Nastaviće se
Prijem kod generala Pavkovića
Pošto je znao da sam bio na bosanskom ratištu, Pavković se interesovao za Mladića i druge generale. Bio je dobar poznavalac strategije Vojske Republike Srpske, ali je odmah podvukao da je agresija NATO nešto novo i da će ratovati verovatno vojska i narod Kosova i Metohije sa avijacijom najmoćnije sile na svetu
Prijatelj, pratilac sa bosanskog ratišta, spušta ruku na moje rame i skoro šapatom mi govori: „Profo moj, zajedno smo bili u Bosni i žao mi je što zajedno nismo vojevali i na Baniji i u Slavoniji. Kad nam je ono prigustilo na bob-stazi, iskreno da ti kažem, u jednom trenutku pomislio sam da te napustim, posebno kad si vojnicima rekao da svako može tražiti spas u bekstvu kroz šumu, ali da se ti nećeš povlačiti. Od te pomisli sam odustao kad sam video da milujem kašikaru u džepu vojničke bluze“.
Sveto mesto Gračanica okupano škrtim sunčevim zracima. Zastajemo jer smo ugovorenim svetlosnim signalima upućeni na praćenje putničkog vozila ka periferiji grada. Tek kad smo ušli u dobro nameštenu prostoriju koja je potajno obezbeđivana, srdačno smo se pozdravili i evocirali uspomene na operacije u istočnoj Slavoniji.
Američki špijuni
Uz skicu hotela „Grand“ u Prištini i raspored soba 241, 242, 243 i 244, objašnjena je osnovna svrha naše akcije. Naime, među četiri novinara iz Japana i dvojicu iz Grčke infiltrirala su se tri američka špijuna šiptarskog porekla, koji su se kao članovi Atlantske brigade specijalizovali za navođenje raketa radio-lokatorima i drugim orijentirima na odabrane ciljeve.
UPOZORENJE
Deo naše operativne grupe u Prištini obrađivao je sve što je bilo potrebno da akcija uspe i oni su izvodili pripremne radove u hotelu. Posle iznošenja različitih ideja, došlo se do rešenja da se preko noći sirenama za vazdušnu opasnost svi gosti hotela upozore da treba da se sklone u podrum hotela i tako oslobode sobe u kojima su novinari. U međuvremenu bi dobro obučena grupa ušla u sobe, snimila interesantne sadržaje i podatke u njoj i eventualno pronašla predmete kojima su špijuni raspolagali.
CIA je formirala tu brigadu kako bi se na svaki način pomoglo šiptarskim teroristima. Jedna grupa ove brigade bila je zadužena da diverzantskim akcijama unosi paniku među stanovnike Srbije jer je trebalo izvoditi akcije na mestima gde se okuplja velika masa. Ovoj grupu su pripadala i braća Bitići, koji su uhvaćeni u okolini Prokuplja. Posebna četa brigade pod nazivom „Bob Dol“, kao zahvalnost političaru koji je za velike pare od prodaje droge lobirao za nezavisno Kosovo i Metohiju, imala je zadatak da pripremi teren za desant dela albanske vojske u sektoru Srbice i Drenice. Reč je o dobro obučenim teroristima čije je geslo da se živi ne predaju i da je svaki ubijeni Srbin za njih pravo junaštvo.
Razorne detonacije
U hotelu „Grand“ smo, posle ručka, ušli u parovima i smestili se u već rezervisane sobe. Specijalna grupa je pregledala sve izlaze iz hotela i mogućnosti da se neopaženo pobegne ako zatreba. Među gostima hotela zapazili smo i mnogo naših novinara koji su se pripremali za odlazak na teren.
U 22.10 prodorni zvuci sirene upozoravali su na vazdušni napad. Uz oklevanje, u sklonište su sišli i gosti iz navedenih soba i tako omogućili da se stigne do pouzdanih podataka.
Samo što je akcija završena, dve razorne detonacije odjeknule su Prištinom. Pogođene su zgrade televizije i pokrajinskog MUP-a, koja se nalazila preko puta Komande grada, u kojoj su bili smešteni štabovi Treće armije i Prištinskog korpusa. Zgrada pokrajinskog MUP-a bila je sravnjena sa zemljom.
Sutradan, 26. marta u 11.20 dolazim u Komandu grada i upoznajem se sa obezbeđenjem generala Pavkovića i Lazarevića. Kod generala Pavkovića sam primljen u 12.02. U kancelariji na spratu, a ne u skloništu, trajao je razgovor generala Pavkovića i Lazarevića sa Nikolom Šainovićem, koji je bio najpouzdanija veza između Generalštaba i Treće armije. Najpre sam razgovarao sa generalom Pavkovićem, u drugoj prostoriji. Pošto je znao da sam bio na bosanskom ratištu, interesovao se za generala Mladića, Manojla Milovanovića, LJubišu Bearu, Stanislava Galića i obaveštajca Tolimira. Bio je dobar poznavalac strategije vojske Republike Srpske, ali je odmah podvukao da je agresija NATO nešto novo i da će ratovati verovatno vojska i narod Kosova i Metohije sa avijacijom najmoćnije sile na svetu.
Nastaviće se