Dve tamne strane...

Poruka
15.196
jednog odnosa.. Tj crno i crno. :neutral:
Kada ste zbog sopstvenih projekcija i dalje u tom istom odnosu koji je po nekoj kategorizaciji negativan po vas? Primera je milion.. Kada je ona ljubavnica i nada se da ce se razvesti i tako joj prolaze dani, kada je ona u braku sa njim samo zbog dece, bez licne satisfakcije i opet joj samo prolaze dani, kada je to "ona prava ljubav" ali samo u vasim mislima , a kada se osvestite iza vas je xy godina zajednice, kada..
Jel ste imale takav odnos sa nekim muskarcem (prica je nebitna) i kako ste uspele da prevazidjete uverenja o tome, kako ste se uopste otreznile?
I sta posle?
Ili ste imale samo lepe price koje su imale uvek i pozitivnu stranu, cak i posle kraja? ;)
 
Ako sam uopšte pravilo shavtila temu...
Ljudi se jako teško suočavaju sa istinom, i mnogo im je lakše da žive u proekciji koju su inskonstruisali u svojoj glavi...jer je tako lakše:confused:
Suočavanje sa istinom je najteže...
Lično sve moje priče su uvek lepe...čak i posle kraja...možda mi je tako lakše:neutral::D
 
Pih...imam jedno 20 takvih stvari za napisati.

...verovala sam da ce jedna veza da uspe i borila se za nju ko lav, da bi posle jedno godinu dana kad sam konacno uspela da se distanciram i sagledam je realno shvatila da to nema sanse da uspe jer covek sa kojim sam u vezi nece nikad biti onakav kakvim ga ja zelim ....dzabe sam se ja trudila tih godinu dana...pri tom on nista nije lagao , bio je tacno onakakav kakav jeste samo sto ja nisam htela to da vidim , nego sam idealizovala i krivila sliku uveravajuci se da je onakav kakav nije.

Pitas kako sam dotle dosla.
Nemam pojma , samo sam jednog jutra ustala i pogledala se u ogledalo i zapitala se jesam luda ili glupa i kako sam uspela da budem sama sebi omca oko vrata ....

Pa posto je to bila moja zamka, ja sam je elegantno preskocila.

Zastala na cas, sagledala stvari bez emocija( nije lako al se moze) i rekla sebi e curko curkasta gde si bre ti pokupila taj sentimentalni gen.

I tad je bio kraj.
Idealizovanju
Zamazivanju sopstenih ociju
Verovanju u tu bajku
I vezi sa njim.

Odjednom sam se osetila superiornijom i pocela da budem prema njemu tacno onakva kako zasluzuje. Naravno da mu se to nije dopalo. I naravno da je pobegao glavom bez obzira uz neki smesni izgovor .

I sta je bilo posle?
Pa nista ...zivot ide dalje.
Naucila sam lekciju ...da sam ja ta koja moze sebe najvise da povredi .

I dalje idealizujem ljude, stvari , dogadjaje, i dalje se uhvatim kako verujem da je neko il nesto ono sto nije , al do osvescenja dodjem brze....
 
Pih...imam jedno 20 takvih stvari za napisati.

...verovala sam da ce jedna veza da uspe i borila se za nju ko lav, da bi posle jedno godinu dana kad sam konacno uspela da se distanciram i sagledam je realno shvatila da to nema sanse da uspe jer covek sa kojim sam u vezi nece nikad biti onakav kakvim ga ja zelim ....dzabe sam se ja trudila tih godinu dana...pri tom on nista nije lagao , bio je tacno onakakav kakav jeste samo sto ja nisam htela to da vidim , nego sam idealizovala i krivila sliku uveravajuci se da je onakav kakav nije.

Pitas kako sam dotle dosla.
Nemam pojma , samo sam jednog jutra ustala i pogledala se u ogledalo i zapitala se jesam luda ili glupa i kako sam uspela da budem sama sebi omca oko vrata ....

Pa posto je to bila moja zamka, ja sam je elegantno preskocila.

Zastala na cas, sagledala stvari bez emocija( nije lako al se moze) i rekla sebi e curko curkasta gde si bre ti pokupila taj sentimentalni gen.

I tad je bio kraj.
Idealizovanju
Zamazivanju sopstenih ociju
Verovanju u tu bajku
I vezi sa njim.

Odjednom sam se osetila superiornijom i pocela da budem prema njemu tacno onakva kako zasluzuje. Naravno da mu se to nije dopalo. I naravno da je pobegao glavom bez obzira uz neki smesni izgovor .

I sta je bilo posle?
Pa nista ...zivot ide dalje.
Naucila sam lekciju ...da sam ja ta koja moze sebe najvise da povredi .

I dalje idealizujem ljude, stvari , dogadjaje, i dalje se uhvatim kako verujem da je neko il nesto ono sto nije , al do osvescenja dodjem brze....

iiii???

razocarenje? tuga? bes? bol?

i ja sam takva...i jedini nacin da prestanes da se osecas bzv je da prestanes da idealizujs ljude i da ih pustis da budu onakvi kakvi jesu...mislim ja ih pustim, ali mi onda bude zao...pa se iznerviram,...sto sam bila glupa, jos jednom....:besna:


a tako obicno bude i sa muskarcima....

i sto rece, mirka...imala sam i ja jednog...i on me nista nikad nije lsagao ni prevario...ali ja sam smao mislila wowwwww..itd..zivce sam pokidala dok nisam shvatila da on zaista jeste takav...mislim covek me nije lagao, nemam sta da mu zamerim...nije mi laznu nadu davao...ma nista..bas je bio onakav kakav jeste..i dan danas je takav..i single je...ali je bio macan ipo...:zper:
 
Pa nema iii..
To sam ja ....veciti idealista sa povremenim prociscenjem vida.
Svaki put za dlaku pametnija i pomalo opreznija.
Prema sebi , ne prema drugima.

Ljudima i dalje prilazim otvorenog srca , verujuci da su dobri ...
Muskarcima uvek sa idejom da je bas on onaj koga sam oduvek cekala.
 
Pa sto , koji su rizici?
Iz svakog razocarenja izadjes jaca, stablinija, odraslija...
Boli ..pa nek boli i to ce da prodje.

Svi koje sam volela su bili moje idealne polovine ....dok su trajali...gde ces bolje...imala sam do sad xy velikih i pravih ljubavi....skepticni jedva nadju jednu !
 
Ne znam kada je verovanje dugima postalo mana...ali i to se negde usput desilo! Moje je misljenje da je to vrlina, samo sto je neki drugi cesto zloupotrebe....ja je na moju ludu srecu, ili zalost, ne posedujem. Vodim se logikom, ne verujem, dok ne zasluzis poverenje, imaces fer sansu kao i svi ostali i to je to...ali ako se zaista ostvorim prema nekome, pa me izneveri.......e to tesko prastam, a i kad oprostim, ako oprostim, ne zaboravljam..........
Nidje veze ovde sa temom...al ajde:pas:
 
Pa sto , koji su rizici?
Iz svakog razocarenja izadjes jaca, stablinija, odraslija...
Boli ..pa nek boli i to ce da prodje.

Svi koje sam volela su bili moje idealne polovine ....dok su trajali...gde ces bolje...imala sam do sad xy velikih i pravih ljubavi....skepticni jedva nadju jednu !

tooooooo pade mi danas na pamet..pa mislim mozda sma imala vise ljubavi u zivotu....nego sto je pravedno...neko nema ni jednu....i mogu da kazem sve su bile prave....iako nisu uspele...:telefon:
 
...ako se nekad osetiš malena, zapostavljena i depresivna... seti se da si nekada bila najbrži spermatozoid u grupi...
e ovo je pristup koji postujem..:)
cemu taj stav, kako sam ja nepogresivo suprim bice mogla napraviti gresku? kako sam mogla cekati, nadati se, idealizovati, kako sam mogla misliti da je ok, kako sam mogla voleti, a sve se na kraju pretvorilo u prah?:sad2::besna:
jednom mi je jedan covek rekao moras naci nacin da oprostis sebi za greske koje si pocinila.
i ja radim na tome.
i opet pravim greske, i ispravljam, i oprastam. i sebi, i drugima.
faking zivot nije pravi put. so, ako nekad i zalutamo, ima to svoje zato.
 
jednog odnosa.. Tj crno i crno. :neutral:
Kada ste zbog sopstvenih projekcija i dalje u tom istom odnosu koji je po nekoj kategorizaciji negativan po vas? Primera je milion.. Kada je ona ljubavnica i nada se da ce se razvesti i tako joj prolaze dani, kada je ona u braku sa njim samo zbog dece, bez licne satisfakcije i opet joj samo prolaze dani, kada je to "ona prava ljubav" ali samo u vasim mislima , a kada se osvestite iza vas je xy godina zajednice, kada..
Jel ste imale takav odnos sa nekim muskarcem (prica je nebitna) i kako ste uspele da prevazidjete uverenja o tome, kako ste se uopste otreznile?
I sta posle?
Ili ste imale samo lepe price koje su imale uvek i pozitivnu stranu, cak i posle kraja? ;)

Previše sam sebična da bih se u tako nešto upustila...
Jednostavno, volim sebe toliko da sebi to nisam nikad dopustila...
Iz tog razloga, nikad nisam razumela osobe koje se za nekoga bore do kraja, izgube sve, i poštovanje, i ugled, samopouzdanje...:confused:
Pa zar je to vredno?
Volela sam kad to neko radi za mene, ali ni sa takvim osobama nisam potrajala...

Od najcrnjih ljubavi, ostao mi je nejasan jedan lik(moja najveća ljubav-dečija;))... koji me je voleo... znam da jeste... ali nije želeo da se pomiri samnom...:eek::confused:
A prebolela... pa jesam, ali mi on nikad neće biti jasan?
To bih jednog dana volela da saznam...

Ako sam omašila temu... iskulirajte me...:mrgreen:
 
Previše sam sebična da bih se u tako nešto upustila...
Jednostavno, volim sebe toliko da sebi to nisam nikad dopustila...
Iz tog razloga, nikad nisam razumela osobe koje se za nekoga bore do kraja, izgube sve, i poštovanje, i ugled, samopouzdanje...:confused:
Pa zar je to vredno?
Volela sam kad to neko radi za mene, ali ni sa takvim osobama nisam potrajala...

Od najcrnjih ljubavi, ostao mi je nejasan jedan lik(moja najveća ljubav-dečija;))... koji me je voleo... znam da jeste... ali nije želeo da se pomiri samnom...:eek::confused:
A prebolela... pa jesam, ali mi on nikad neće biti jasan?
To bih jednog dana volela da saznam...

Ako sam omašila temu... iskulirajte me...:mrgreen:
Nisi omasila. Odlican post :)
Ja sam se uvek pitala kako nekim zenama se to ne desava.. Znaci, u tome je caka :)
 
da citiram majku jedne moje drugarice, sada kume.

Mi u agoniji, patimo zbog ljubavi, jos u skoli.

"Vi ste dve budale. Kako mozete da volite nekoga ko vas ne voli? Pa ako volis sebe najvise na svetu, onda i muskarac treba da te voli najvise ne asvetu. Onaj ko te ne voli, je glup, budala, kreten, a ne frajer."

Sad mi se cini da je bila u pravu.
 
jednog odnosa.. Tj crno i crno. :neutral:
Kada ste zbog sopstvenih projekcija i dalje u tom istom odnosu koji je po nekoj kategorizaciji negativan po vas? Primera je milion.. Kada je ona ljubavnica i nada se da ce se razvesti i tako joj prolaze dani, kada je ona u braku sa njim samo zbog dece, bez licne satisfakcije i opet joj samo prolaze dani, kada je to "ona prava ljubav" ali samo u vasim mislima , a kada se osvestite iza vas je xy godina zajednice, kada..
Jel ste imale takav odnos sa nekim muskarcem (prica je nebitna) i kako ste uspele da prevazidjete uverenja o tome, kako ste se uopste otreznile?
I sta posle?
Ili ste imale samo lepe price koje su imale uvek i pozitivnu stranu, cak i posle kraja? ;)

Jesi to slušala Jelenu Karleušu... Insomnija... :zper::mrgreen:
"Moj mesec ima dve tamne strane...":mrgreen::lol::zper:
 
tooooooo pade mi danas na pamet..pa mislim mozda sma imala vise ljubavi u zivotu....nego sto je pravedno...neko nema ni jednu....i mogu da kazem sve su bile prave....iako nisu uspele...:telefon:

e da...i koliko god to onima sa strane izgledalo tamno, da crnje ne moze biti, nalazila sam neko svetlo u tome


sta ga znam

nisam emotivna stekara
ali ni samoubica
imam negde roletnu koja se spustala kad god je postajalo preskupo za mene
i imam pravilo da necu da placem nad prolivenim mlekom
 
jednog odnosa.. Tj crno i crno. :neutral:
Kada ste zbog sopstvenih projekcija i dalje u tom istom odnosu koji je po nekoj kategorizaciji negativan po vas? Primera je milion.. Kada je ona ljubavnica i nada se da ce se razvesti i tako joj prolaze dani, kada je ona u braku sa njim samo zbog dece, bez licne satisfakcije i opet joj samo prolaze dani, kada je to "ona prava ljubav" ali samo u vasim mislima , a kada se osvestite iza vas je xy godina zajednice, kada..
Jel ste imale takav odnos sa nekim muskarcem (prica je nebitna) i kako ste uspele da prevazidjete uverenja o tome, kako ste se uopste otreznile?
I sta posle?
Ili ste imale samo lepe price koje su imale uvek i pozitivnu stranu, cak i posle kraja? ;)

Bile su lepe price,dok nisu dobile ruzan kraj..ne mojom zeljom..nastojim da se razidjem ljudski,ako je moguce..Necemo biti najblji prijatelji,ali...:mrgreen:...Mislim da u tim vezama,nisu znali i razumeli me,jer sam bila samosvesnija i drugacija od njih,a opet su mozda razliciti karakteri,sta znam...Mozda u jednom slucaju...Nismo zeleli iste stvari od zivota...i nebitne su godine,bitno je sta ko zeli od zivota...Nije mi bilo potrebno da se otrezni,mislim da sam bila svesna toga mozda od samoga pocetka..karakterno smo bili razliciti.i...Verovatno mi je to bilo interesantno,neobicno i negde neponovljivo,drugacije..ali sam negde u dubini duse znala,da mora doci kraj i tada sam kao osudjenik..zivela za minut i punim plucima...bio je to pocetak kraja...Prevazisla sam ih odmah,svesna svoje greske od pocetka,videla sam od pocetka da ulazem vise,hrabrije i vernije.. i uverenja da mi to ne smeta,da zelimo isto...Kako su godine prolazile,postala sam mudrija i shvatila,danikada necu dobiti od zivota,ako se budem uklapala u tudje kalupe,a da pritom ne zelim isto od zivota kao taj neko..I od tada sam promenila svoj zivot n abolje..vise ne gubim vreme na takve...U tome danasnje damice i grese...treba biti svoj,po svaku cenu..pa ak nekome nije vazna veridba,ok meni jeste.ako nekome nisu vazna deca i harmonican dom,ok,meni jesu...Prevazisla sam uverenja time,da je zivot jedan i da nema reprize,i ako ne nadjem ono sto zelim i zasluzujem,ne zelim ni ono sto mi se samo servira,tek onako...Iscrpno i romanski...:)
 
Poslednja izmena:
jednog odnosa.. Tj crno i crno. :neutral:
Kada ste zbog sopstvenih projekcija i dalje u tom istom odnosu koji je po nekoj kategorizaciji negativan po vas? Primera je milion.. Kada je ona ljubavnica i nada se da ce se razvesti i tako joj prolaze dani, kada je ona u braku sa njim samo zbog dece, bez licne satisfakcije i opet joj samo prolaze dani, kada je to "ona prava ljubav" ali samo u vasim mislima , a kada se osvestite iza vas je xy godina zajednice, kada..
Jel ste imale takav odnos sa nekim muskarcem (prica je nebitna) i kako ste uspele da prevazidjete uverenja o tome, kako ste se uopste otreznile?
I sta posle?
Ili ste imale samo lepe price koje su imale uvek i pozitivnu stranu, cak i posle kraja? ;)
Имала сам ту ситуацију отрежњења, једном.
Баш је било отужно и сама сам себи била чудна како сам човека погрешно проценила и та моја процена ме је држала скоро две године.:eek:
Не дао Бог да ми се деси у животу ништа од поменутог.
Утвари, нисам тип који трпи...имам прилично виског праг толеранције, али кад се оде у безобразлук, нема толерисања, без обзира да ли ће ми бити муж, дечко...
 

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam,
i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli....
 

Back
Top