Iluzija ili stvarno ludilo..

Iacocca

Zainteresovan član
Poruka
103
Da li ste ikada imali nekog posebnog..toliko posebnog da ga ne mozete zaboraviti ma sta se desilo,ma sta pokusali,ma koliko vremena proslo..Da li je to iluzija koja se moze srusiti ili su neke ljubavi zaista nesalomive?!Da li ste ikada iako patite,iako je ta osoba realno proslost, ostali verni ljubavi koja vas baca u ambis a pomoci nema..Da li je to mazohizam..slabost karaktera i volje...o cemu se radi....ovo je nalik ludilu...
 
Očigledno da nije prošlo dovoljno vremena.
Kad prođe, sagledaćeš neke stvari iz nekog drugog ugla.
I tad ćeš shvatiti da su neke stvari delovale idealno samo u tvojoj glavi.
A cenim da je pitanje iz ličnog iskustva po završnici uvodnog posta. :)
 
Da li ste ikada imali nekog posebnog..toliko posebnog da ga ne mozete zaboraviti ma sta se desilo,ma sta pokusali,ma koliko vremena proslo..Da li je to iluzija koja se moze srusiti ili su neke ljubavi zaista nesalomive?!Da li ste ikada iako patite,iako je ta osoba realno proslost, ostali verni ljubavi koja vas baca u ambis a pomoci nema..Da li je to mazohizam..slabost karaktera i volje...o cemu se radi....ovo je nalik ludilu...

:zag:

jako lep uvodan post.
ako je ljubav zaista prava,ne moze se zaboraviti. ima na pdf-u Zena,price o raskidima..neke zene su imale prave jake ljubavi,cak i sad,kad su udate i imaju decu,priznaju da su im i dalje u glavi,jedna zena je rekla neshto prelepo,shto mi je ostalo u glavi..da,bez ozbira koliko je sa muzem,nijedan trenutak sa njim,nije takav kao shto je bio sa tom njenom velikom ljubavlju.i da ne prodje ni dan kada ne pomisli na njega :)

slicno cu i ja sa ovom sad vezom shto sam imala,jer mi je bila posebna,iz jako mnogo razloga,iako,ne bih volela da mislim da joj je bash kraj... :) Niko njegovo mesto nece zauzeti,jer mi je on jako poseban,i mogu da imam druge,da,ali jedn je on,i nacin na koji mi je prisao,i kako sam se zaljubila u njega,i kasnije zavolela..
 
Da li ste ikada imali nekog posebnog..toliko posebnog da ga ne mozete zaboraviti ma sta se desilo,ma sta pokusali,ma koliko vremena proslo..Da li je to iluzija koja se moze srusiti ili su neke ljubavi zaista nesalomive?!Da li ste ikada iako patite,iako je ta osoba realno proslost, ostali verni ljubavi koja vas baca u ambis a pomoci nema..Da li je to mazohizam..slabost karaktera i volje...o cemu se radi....ovo je nalik ludilu...

Pa baš tako ekstremno ludilo nisam imala.....bude, traje i prestane....msm šta sad?! neće me- pa me neće.... pa neću ni ja ceo svoj život posvetiti nekome ko me neće...svašta.....baš...:confused:
 
Očigledno da nije prošlo dovoljno vremena.
Kad prođe, sagledaćeš neke stvari iz nekog drugog ugla.
I tad ćeš shvatiti da su neke stvari delovale idealno samo u tvojoj glavi.
A cenim da je pitanje iz ličnog iskustva po završnici uvodnog posta. :)

Jeste:(..Jednom sam prosla kroz ovo..nije bilo toliko intenzivno..a sada..boli nesnosljivo..znam da je vreme presudan faktor..bio je posle njega neko..i nista..mrtva..emotivna olupina..samo sam uporedjivala,mucila samu sebe..i prekinula...bojim se..jer nisam klinka...vreme curi..a ja stagniram...
 
:zag:

jako lep uvodan post.
ako je ljubav zaista prava,ne moze se zaboraviti. ima na pdf-u Zena,price o raskidima..neke zene su imale prave jake ljubavi,cak i sad,kad su udate i imaju decu,priznaju da su im i dalje u glavi,jedna zena je rekla neshto prelepo,shto mi je ostalo u glavi..da,bez ozbira koliko je sa muzem,nijedan trenutak sa njim,nije takav kao shto je bio sa tom njenom velikom ljubavlju.i da ne prodje ni dan kada ne pomisli na njega :)
slicno cu i ja sa ovom sad vezom shto sam imala,jer mi je bila posebna,iz jako mnogo razloga,iako,ne bih volela da mislim da joj je bash kraj... :) Niko njegovo mesto nece zauzeti,jer mi je on jako poseban,i mogu da imam druge,da,ali jedn je on,i nacin na koji mi je prisao,i kako sam se zaljubila u njega,i kasnije zavolela..

Jeste:(..Jednom sam prosla kroz ovo..nije bilo toliko intenzivno..a sada..boli nesnosljivo..znam da je vreme presudan faktor..bio je posle njega neko..i nista..mrtva..emotivna olupina..samo sam uporedjivala,mucila samu sebe..i prekinula...bojim se..jer nisam klinka...vreme curi..a ja stagniram...

:)....ja ne bih to nazvala opsesijom,vec pravom ljubavlju.
 
:)....ja ne bih to nazvala opsesijom,vec pravom ljubavlju.

Jesam.Jeste.I droga i ludilo.Odsustvo pameti i rezona.Patologija i ovisnost.
Ali i ljubav,nesumnjivo..ipak,vjerujte,nikom to nikad ne bih poželjela.
I jeste to bilo izgaranje u ludilu.I jesam se žrtvovala.
I jesam pljunula na sebe kad sam skupila rasparčane i potrgane dijelove mog bića i smogla snage da odem.
Ali,tad sam pljunula na sebe posljednji put.
Neuporedive su sve druge ljubavi koje su došle poslije.I prestala sam da tražim i očekujem išta nalik njemu.Samo sam pristala na drugi oblik ljubavi.
 
Očigledno da nije prošlo dovoljno vremena.
Kad prođe, sagledaćeš neke stvari iz nekog drugog ugla.
I tad ćeš shvatiti da su neke stvari delovale idealno samo u tvojoj glavi.
A cenim da je pitanje iz ličnog iskustva po završnici uvodnog posta. :)

Slazem se potpuno.
Ostaju neke stvari koje se pamte jako dugo, ali vremenom otpadne sve ono sto smo idealizovali i uzdizali do nebesa, dajuci mu vrednost i velicinu koji objektivno nije imalo.

Tesko je biti racionalan kad tako nesto prezivljavas, ali sve prave i zaista velike ljubavi ne zavrsavaju se na neki bezvezan nacin i neko ko je zaista poseban nikad nas nece shutnuti kao praznu konzervu coca cole i otici da se nikad ne osvrne.
Najgore je patiti za osobom koja nas je povredila i koju zaista vise nije briga za nas, a propustati izuzetne osobe koje zbog tog bola i samosazaljenja ne zelimo da primetimo oko sebe.
 
mislim da neki susreti ostavljaju trajne tragove u nama, bili oni ruzni ili lepi. neki susreti su predestionirani, neminovni, karmicki dodeljeni....
zivi sa tim. nije ludilo. to je deo tebe, samo se jos nije primilo sasvim, jer se opires i batrgas. prihvati to, to si ti u svom totalu.
 
aha, imala sam taj problem.....beskrajna bliskost je postojala iako sam od starta bila svesna razlika i problema, i njegovih i mojih mana.....prosle su godine i dalje sam svesna da to sto je bilo sa njim vise nece biti jer smo mi bili srodne duse.....to ne moze dva puta u zivotu....ali, vise ne cvilim u sebi sto mi ga je zivot dao pa oduzeo, nego sam zahvalna sto sam to dozivela....neko to nikad ni ne dozivi.....:)
 
Poslednja izmena:
aha, imala sam taj problem.....beskrajna bliskost je postojala iako sam od starta bila svesna razlika i problema, i njegovih i mojih mana.....prosle godine i dalje sam svesna da to sto je bilo sa njim vise nece biti jer smo mi bili srodne duse.....to ne moze dva puta u zivotu....ali, vise ne cvilim u sebi sto mi ga je zivot dao pa oduzeo, nego sam zahvalna sto sam to dozivela....neko to nikad ni ne dozivi.....:)

:ok:

:cmok2:
 

Back
Top