Sve što niste znali o sexu a nemate koga da priupitate!

...to je najmanje sto si mogao da dobijes...jesi se testirao na aids :)

aids nisam mogao da dobijem u navedenim okolnostima.

samo da zamolim ucesnike diskusije da je ovo tome za razmenu informacija, iskustva, misljenja i sl...nikako nije mesto gde cemo osudjivati nekoga ko je resio da nam se otvori i iznese svoje probleme
hvala:D

zahvaljujem :)
 
Sifilis

Sifilis uzrokuje bakterija sifilisa Treponema pallidum.
Prenošenje bakterije sifilisa se uglavnom dešava tokom vaginalnog, analnog ili oralnog seksa. Bakterija sifilisa se najčešće prenosi sa osobe na osobu direktnim kontaktom sa:

* Otvorenom ranom (šankr, šangir) koja se pojavljuje za vreme prvog stadijuma sifilisa
* Mukozoidnih membrana ili drugih rana tokom drugog (sekundarnog) stadijuma sifilisa i ponekad tokom latentne faze.

Šankr, tj. otvorene rane se uglavnom javljaju na spoljnim genitalijama, vagini, anusu ili rektumu. Rane se takođe pojavljuju na usnama i u okolini usta. Bakterija najčešće ulazi u telo preko mukozoidnih membrana, obično u oblasti oko genitalija i urinarnog sistema.

U retkim slučajevima, sifilis ulazi u telo preko posekotina i ogrebotina na koži, ili preko vlažnih poljubaca, u slučaju da inficirana osoba ima ranu na usnama ili ustima. Sifilis se takože može preneti korišćenjem šprica sa iglom koji je prethodno koristila inficirana osoba. Sifilis se može preneti transfuzijom krvi. Ali danas je ovo veoma retko, jer se svi davaoci krvi skeniraju na određene polne bolesti, i bakterija sifilisa nije u stanju da preživi u krvi više od 48 sati, koristeći najnovije metode za skladištenje krvi.

Trudnica sa sifilisom može preneti infekciju preko placente na bebu u bilo kom trenutku za vreme trudnoće i porođaja (kongenitalni sifilis).

Sifilis se ne može preneti preko sedenja na WC šolji, hvatanjem za kvaku na vratima, plivanjem u bazenu, u toploj kupki, deljenjem iste odeće, ili preko pribora za jelo.

Ukoliko se osobi u prošlosti desila infekcija sifilisom, ne znači da će osoba biti pošteđena infekcije u budućnosti.

Opširnije na.......http://polnebolesti.com/sifilis/#sifilis_simptomi
 
Kondilomi

Kondilomi (Polne bradavice, Genitalne bradavice) su bolest koju uzrokuje HPV virus, tj. Humani Papilloma Virus. HPV virus je uzročnik raka grlića materice kod žene i odmah po otkrivanju virusa treba početi lečenje. Sam hpv virus ima više od 100 varijacija i ne izaziva svaka varijacija polne bradavice, ali najrasprostranjenije vrste uglavnom izazivaju. Svega 4 vrste virusa izazivaju rak grlića materice, a više od 30 prouzrukuju pojavu genitalnih bradavica.


Prenošenje kondiloma

Humani Papiloma Virus (HPV) se najčešće prenosi putem polnog odnosa, bilo da je u pitanju regularan seks, bilo da je oralni ili analni seks. Međutim kondilomi se prenose i direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluzokožom.

Polne bradavice je jako lako dobiti čak iako koristite kondom za zaštitu. Skoro je nemoguće biti bezbedan od ove bolesti, s obzirom da vaš partner može biti prenosnik virusa, čak i ako na sebi nema vidljivih simptoma. Dovoljan je samo dodir sa zaraženom kožom ili kontakt preko telesnih tečnosti prilikom seksa da biste se zarazili. Ovo je razlog zašto je ova bolest postala svetska epidemija.

Statistike

Ova bolest jako brzo postaje polno prenosiva bolest broj 1 u svetu po broju zaraženih. U skladu sa statistikama koje daju američki centri za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC), najmanje 20 miliona ljudi u Americi je zaraženo sa HPV virusom. Najrasprostranjenije vrste HPV virusa imaju za posledicu ili kondilome ili opasnost od raka grlića materice. Procene su da je oko 80% seksualno aktivne populacije zaraženo nekom vrstom ovog virusa.

U Hrvatskoj se procenjuje da je ovim virusom zaraženo 60% seksualno aktivnih žena, od toga najviše uzrasta između 20 i 24 godine, dok kod žena starijih od 40 godina broj zaraženih opada.

U Srbiji za sada nažalost nemamo pouzdane statistike, ali je za očekivati da ne odstupamo previše od ovih zemalja.

Kondilomi simptomi

Simptomi kondiloma su uglavnom male roze tačkice ili narasli plikovi ili jedan plik (šiljasti kondilomi), koji izgledaju kao male bradavice. Mogu izgledati i kao crvene, roze i bele fleke na koži u genitalnom predelu i to su tzv. ravni kondilomi, koji su u ravni koži i ispoljavaju se promenom boje tkiva.

Simptomi hpv infekcije mogu izostati dosta dugo, ponekad i godinama, ali u većini slučajeva ćete u naredna tri meseca nakon seksualnog kontakta sa obolelom osobom primetiti simptome.

Kondilome se obično razvijaju iz HPV virusa onda kada je organizam najslabiji, kao kada ste bolesni ili kada spavate nedovoljno i nekvalitetno. Zdrava ishrana i trening su vrlo važni faktori u sprečavanju pojavljivanja kondiloma.

Simptomi kada je HPV infekcija prisutna su dakle obično primetniji kod muškaraca nego kod žena, budući da su bradavice vidljivije na penisu i oko korena penisa, nego li u okolini vagine. Žene mogu da prođu bez vidljivijih simptoma, ali ako se zaraze, postoji povećana mogućnost za rak grlića materice, budući da je zaraženost HPV virusom neophodan preduslov za ovu bolest.

I kod muškaraca i kod žena javljaju se u okolini anusa (analnog otvora).


Simptomi kondiloma kod muškarca

Muškarci su često samo prenosioci, a kada se simptomi pojave, javljaju se kao bradavice na penisu, odnosno osip na penisu, crvene, roze tačke i tačkice oko baze (korena) penisa, na kožici, glaviću i u okolini, kao i unutar analnog otvora (anusa).



Simptomi kondiloma kod žene

Kod žena su simptomi isti kao kod muškaraca, samo se javljaju mnogo češće. Polne Bradavice se kod žena mogu pronaći u vidu tačkica i plikova spolja, u predelu vagine, kao i u unutrašnjosti vagine, unutar usmina (malih i velikih usana). Mali plikovi se mogu pojaviti i dublje unutar vagine, zbog čega je PAPA test (Papanikolau test), neophodan za žene svih uzrasta kako bi se izbegle moguće komplikacije, koje mogu nastati ako se bolest ne leči adekvatno.


Lečenje

Ne postoje podaci koja je metoda superiorna u odnosu na druge za uklanjanje kondiloma!
Većina pacijenata ima <10 genitalnih bradavica, a ukupna zahvaćena površina je manja od 0.5–1.0 cm2. Ovakve bradavice mogu se tretirati na različite načine.
Činioci koji utiču na odabir tretmana su veličina bradavica, njihov broj, anatomska lokalizacija, prihvatljivost metode od strane pacijenta, cena tretmana, nuzefekti i naravno iskustvo lekara koji leči pacijenta!
Retko se lečenje završava jednim tretmanom.:-(
Većina bradavica reaguju na terapija za tri meseca, komplikacije su relativno retke (sem lokalne iritacije). Pacijenta treba upozoriti da će na mestu bradavica izvesno vreme ostati hiper ili hipopigmentacija. Retko tretman ostavlja sindrom hroničnog bola, a u slučaju rektalnih bradavica bolnu defekaciju ili fistulu.

PREPORUČENA TERAPIJA
Primena od strane pacijenta:
Podofilox 0.5% rastvor ili gel.Podofilox rastvor nanosi se "štapićem za uši", podofilox gel prstom na vidljive bradavice 2x dnevno kroz 3 dana, nakon čega sledi period 4 dana bez terapije. Terapija se može ponavljati ako je potrebno do 4 tretmana. Ukupna tretirana površina ne sme da prelazi 10 cm2, a volumen podofilox treba ograničiti na 0.5 mL dnevno! Prvi tretman trebalo bi da izvede lekar da bi pokazao pacijentu.

Imiquimod 5% cream. Pacijent maže kremu pred spavanje 3x nedeljno najviše 16 nedelja.
Namazanu površinu treba oprati sapunom i mlakom vodom 6–10 h posle mazanja.

Tretman od strane lekara:
Cryotherapija sa tečnim azotom. Ponavljati svake 1–2 nedelje.
ili
Podophyllin resin 10%–25% mast. Da bi se izbegao toksični efekat usled apsorpcije leka putem kože i sluzokože :
1) limitira se dnevno <0.5 mL podo-phyllin i površina na <10 cm2 po tretmanu
2) na otvorene rane se ne premazuje mast. Preporučuje se da se premazana površina opere sapunom nakon 1–4 h.
ili
Trichloroacetic acid (TCA) ili Bichloroacetic acid (BCA) 80%–90%. Premaže se sama bradavica, a okolina zaštiti nekom kremom npr. zinci oxidy. Tretman se sprovodi nedeljno ukoliko je potrebno.
ili
Hirurško odstranjivanje elektrokauterom, radiotalasima, laserom.

Kao alternativa čestim recidivima primenjuje se ubrizgavanje interferona u samu leziju
Pogledajte prilog 73012


Linkovi za nešto ekstremnije - zapuštene slučajeve kondiloma.
http://www.emedicine.com/derm/images...ondylomata.jpg
http://www.manbir-online.com/grafics...tal_wart.1.jpg
http://www.herpes-terminator.com/images/cond53.jpg
http://www.mf.uni-lj.si/acta-apa/act...-1/olmos-1.jpg
 
Poslednja izmena:
Herpes


Genitalni Herpes

Genitalni Herpes je polna bolest koju uzrokuje virus herpesa: Herpes Simplex Virus tipa 2. Kod žena se ova bolest žargonski naziva i vaginalni herpes. Postoje dva različita tipa virusa, jedan koji pogađa region oko usta (HSV-1) i drugi koji se uglavnom javlja na genitalijama (HSV-2).

HSV-1 se u suštini javlja kao groznica (mali crveni plikovi) koju ljudi dobijaju na usnama i ustima i nema razloga da bude tretiran kao polna bolest, s obzirom da se može preneti na mnogo načina, a ne samo seksualnim odnosom.

Napad genitalnog herpesa (virus HSV-2) kreće pojavom grupe plikova na penisu i oko korena penisa, unutar i okolo vagine, ili unutar i okolo anusa. Prvo pojavljivanje herpesa je obično i najgore, traje nedeljama dok plikovi na kraju ne popucaju, ispuste gnoj, i počnu da zarastaju. Naredna pojavljivanja su obično manje bolna i rane zarastaju brže.

Statistike

Što se statistika tiče, od 1970. godine do danas zaraženost genitalnim herpesom je porasla za 30% u Sjedinjenim Američkim Državama (za koje imamo statistike), pa je za očekivati da je i u ostalim delovima sveta u porastu. Danas je Genitalni Herpes u Americi prilično raširena polna bolest, 1 od 4 žene i 1 od 5 muškaraca su zaraženi herpesom u SADu.

Prenošenje Herpesa

Genitalni Herpes se prenosi seksualnim kontaktom, što ga čini polno prenosivom bolešću. Plikovi ne moraju da budu vidljivi kod zaražene osobe (tj. prisutni) da biste se zarazili. Dakle, ne možete da budete sigurni da li je vaš seksualni partner zaražen. Virus se prenosi dodirom kože zdrave osobe sa kožom zaražene osobe prilikom polnog odnosa. Prenošenje herpesa se dakle ne odvija putem telesnih tečnosti koje se luče prilikom seksa, tako da kondomi nisu od velike pomoći. Sve ovo otežava kontrolu nad virusom, pa je lako zaraziti se.

Simptomi herpesa

Simptomi herpesa su vrlo primetni, ukoliko su prisutni na telu zaraženog. HSV-2 izaziva plikove u genitalnom regionu i kod muškaraca i kod žena, u periodu od 3 nedelje do 3 meseca nakon seksualnog kontakta sa zaraženom osobom. Plikovi se prvo pojavljuju u vidu malih nabreknuća, rastu u ispunjene plikove i na kraju prskaju ispuštajući gnoj.

Kako izgledaju plikovi koji su posledica herpesa?

Ukoliko ste ikada videli groznicu na nečijim usnama, plikovi koji se javljaju u genitalnom regionu su prilično slični, što ima smisla, s obzirom da je u pitanju zaraženost drugom vrstom istog virusa. Plikovi mogu biti veliki ili mali, može biti samo jedan plik, a može ih biti mnogo koji su zajedno grupisani. Ostali simptomi genitalnog herpesa umerenih oblika, uključuju:

* Groznicu (Drhtavicu, Povišenu temperaturu)
* Natekle žlezde.
* Plikovi i nabreknuća.
* Upala grla.

Dijagnoza herpesa

Pravilnu dijagnozu može postaviti jedino doktor. Uglavnom je običan pregled kod doktora dovoljan da se postavi dijagnoza. Ukoliko u vreme vaše posete doktoru nema vidljivih simptoma, doktor vam može uzeti uzorak tj. bris sa dela kože koji bi trebao da bude inficiran, ukoliko ste zaraženi virusom herpesa i testirati ga u laboratoriji. Ovim će se proveriti imate li herpes. Postoje i testovi krvi koji se mogu uraditi, ali su oni obično manje pouzdani i retko se koriste, s obzirom da je običan (vizuelni) pregled kod doktora najjednostavniji, ali i najtačniji metod.



Lečenje herpesa

Postoje preparati koji se koriste u borbi sa virusom Herpesa i drže ga pod kontrolom sprečavajući rasplamsavanje ove bolesti u budućnosti. Neki od najpopularnijih preparata u borbi protiv herpesa su: Aciklovir, Famvir, Valtrex i Zovirax. Nijedan od ovih preparata ne može da dovede do potpunog odstranjivanja virusa iz organizma, ali će smanjiti njegov uticaj, osnaživanjem organizma. Neke studije dokazuju da se na ovnaj način smanjuje i rizik od prenošenja herpesa na vašeg partnera.


Lečenje genitalnog herpesa

Lečenje genitalnog herpesa se sprovodi sa svrhom da dovede do olakšanja tegoba koje nastaju kao posledica rana i plikova, kao i da se smanji vreme potrebno za isceljenje organizma.
Terapija je najbolja ako se sa njom počne što je pre moguće nakon početka napada herpesa. Ovo je pogotovo bitno za napade koji su uvek iznova vraćaju.


Početna terapija herpesa

Većini ljudi antivirusni lekovi pomažu da nađu olakšanje i put do bržeg oporavka od prvog napada herpesa.

* Antivirusni lekovi kao što su aciklovir (Zovirax, zoviraks), famciklovir (Famvir) ili valaciklovir (Valtrex) se preporučuju za lečenje prvih napada genitalnog herpesa.
* Lekovi koji ne idu na recept, kao što je ibuprofen (Advil) ili acetaminofen (Tilenol), mogu da smanje bol i groznicu koju uzrokuje herpes.
* Kućna terapija, kao što je sedeća kupka (kada su zadnjica, butine i kukovi u toploj vodi), kao i nošenje pamučnog donjeg veša, značajno pomaže u zalečenju rana.

Potrudite se da ne širite herpes dalje, tj. uzdržavajte se od seksualnog kontakta ako vi ili vaš partner imate simptome herpesa.

Studije pokazuju da antivirusni lekovi mogu da učine da prvi napad herpesa traje 4 dana kraće. Lekovi takođe smanjuju broj dana tokom kojih ste zarazni. Ali nažalost, ne mogu da spreče sam napad genitalnog herpesa.

Kasnija terapija

Odluka da ćete uzimati antivirusne lekove i za kasnije napade herpesa zavisi od dužine trajanja napada, koliko su opasni i koliko se često vraćaju. Ljudi koji nemaju česte i opasne napade možda neće želeti da regularno tj. stalno uzimaju lekove.

Antivirusni lekovi generalno smanjuju vreme koje je potrebno za izlečenje i pomažu u tom da napadi budu ređi. Dodatno smanjuju rizik od prenošenja HSV virusa na vašeg partnera.

Ljudi mogu da uzimaju antivirusne lekove za kasnije napade herpesa ili

* svakodnevno (supresivna terapija, kako bi smanjili rizik od ponovnih napada i smanjili trajanje napada kada do njega eventualno dođe. Ovim se može postići da se broj napada umanji za jednu do dve epizode godišnje) ili
* po potrebi (neki ljudi počnu da piju antivirusne lekove tek kada primete prve upozoravajuće simptome (golicanje i bol) dolazećeg ponovnog napada. Doze lekova koji se tada piju moraju da budu veće, nego kada se uzimaju svakodnevno kako bi imale efekta. Antivirusni lekovi mogu smanjiti vreme izlečenja rana za 2 dana)

Studija je pokazala da osoba sa virusom herpesa koja ima hetereoseksualni monogamni odnos sa jednim partnerom, može da smanji rizik od prenošenja virusa na partnera za čak 50% ako svakodnevno pije valaciklovir radi sprečavanja novih javljanja herpesa. Ostali antivirusni lekovi takođe smanjuju rizik prenošenja, ali su dalje studije neophodne.

Kućno lečenje, u vidu sedeće kupke i pamučnog veša, kao što smo gore objasnili, i ovde pomaže.
Lečenje genitalnog herpesa kod osoba sa slabijim imuno sistemom

Ljudi koji imaju slabiji imuni sistem kao posledica leukemije, HIV virusa, tj. aids-a, transplantacije i duge upotrebe kortikosteroida su u riziku od još opasnijih infekcija herpesa. HSV virus kod ovih ljudi može biti otporniji na starije antivirusne terapije ili može biti teži za lečenje. Zato, mogu biti potrebni i neki dodatni lekovi za uspešno lečenje genitalnog herpesa, ili se rešenje može tražiti u jačim dozama.

Herpes u trudnoći

CDC (The Centers for Disease Control and Prevention) je objavio postupak za lečenje herpesa trudnica koje imaju genitalni herpes. Dakle, kada se leči herpes u trudnoći, treba imati na umu sledeće:

* Oralno unošenje aciklovira (zoviraksa) se može prepisati trudnici u slučaju prvog napada herpesa, kao i u slučaju opasnijih kasnijih napada herpesa
* Aciklovir oralno se može prepisati trudnici bilo kada za vreme trudnoće, uključujući prvi trimestar.
* Aciklovir se može dati i intravenozno (IV) trudnicama kod kojih je opasna HSV infekcija
* Aciklovir može smanjiti frekvenciju ponavljanja napada kod trudnica kojima je porođaj blizu i na taj način smanjiti mogućnost potrebe carskog reza za vreme porođaja.
* Ako su plikovi herpesa prisutni u vreme porođaja, obično se radi carski rez. Carski rez se može preporučiti i ženama koje imaju simptome golicanja ili bola, koje sugerišu dolazeći napad. Aciklovir (Zoviraks) koji se uzima poslednje 4 nedelje trudnoće, može smanjiti potrebu za izvođenjem carskog reza, smanjivanjem rizika od povratnog napada herpesa u vreme porođaja.

Život sa herpesom

Dakle, za osobe inficirane herpesom, zdrava ishrana i odgovarajući trening će biti jako važni za kvalitetniji život, budući da utiču na jačanje imuno sistema organizma, koji pomaže u potiskivanju virusa. Što je organizam u boljoj kondiciji, to će buduća javljanja herpesa biti ređa.
 
HEPATITIS

Hepatitis B



Hepatitis B spada u kategoriju bolesti koje uzrokuju zapaljenje jetre. Može biti akutni, koji traje manje od 6 meseci i nakon tog perioda prolazi, ili hronični hepatitis B, koji traje duže od 6 meseci.

Hepatitis B je uzrokovan jednom od vrsta virusa Hepatitisa, kojih ima puno, a procene su da je više od 3% svetske populacije zaraženo bar jednom od vrsta, većina bez svesnog znanja o tome. Virus može biti miran u organizmu decenijama, bez ikakvih vidljivih fizičkih simptoma.

Hepatitis spada u polne infekcije, iako se često stavlja u kategoriju polne bolesti (polno prenosive bolesti), s obzirom da se često prenosi polnim odnosom.


Prenošenje hepatitisa B

* Polni odnos
* Korišćenje istih igala (u rizičnu grupu spadaju korisnici opojnih droga, osobe koje su primale transfuziju krvi pre 1994. godine, osobe na kontinuiranoj dijalizi, osobe sa tetovažom i drugim vidovima ulepšavanja tela)
* Rođenjem i dojenjem novoređenčeta, ukoliko je majka zaražena.

Kod odraslih koji se zaraze virusom, telo će u više od 85% slučajeva uspeti da proizvede odgovarajuća antitela za borbu protiv virusa i da se odbrani. Ovaj procenat je nešto niži za mlađe osobe i opada sa godinama.

Hepatitis B simptomi

Simptomi hepatitisa B se razlikuju u zavisnosti od toga da li se radi o akutnom ili hroničnom obliku Hepatitisa B. Skoro sve bebe i deca, kao i 50% odraslih koji su tek dobili infekciju nemaju nikakvih simptoma.

Simptomi obično počinju 6 nedelja do 6 meseci nakon izloženosti virusu (u proseku 2 meseca). Dužina bolesti varira; Većina ljudi se oporavi kroz tri nedelje.

Kod odraslih, rani simptomi (simptomi akutnog hepatitisa) su:

* loše zdravlje (osećate se loše, ali ne dovoljno da biste mogli da tvrdite da ste bolesni)
* gubitak apetita
* muka (gađenje)
* iscrpljenost
* povraćanje
* bolovi u mišićima
* abdominalni grčevi (bolovi u stomaku ili sa strane)
* blaga groznica (viša temperatura sa drhtavicom)
* tamnožuti urin ili braon boja urina
* bleda ili beličasta boja stolice
* žutica (žutilo beonjača ili kože)

Osoba koja ima hepatitis B može pokazati sve ili samo neke od kore navedenih simptoma. Kod više od 90% beba, 50% dece, i 5% odraslih sa akutnim hepatitisom B će se razviti hronični, odnosno dugotrajna infekcija. Ukoliko ova polna bolest pređe u hroničan oblik, jetra počinje da pati od stalnih upala, što ako se ne leči, može da dovede do ciroze jetre ili raka jetre. Uglavnom se bolest može držati pod kontrolom, ali se u jako malom procentu slučajeva dešava i fatalan ishod.

Hepatitis B lečenje

Infekcija bilo kojom vrstom hepatitisa se može utvrditi testom krvi. Ako su rezultati testa na Hepatitis B pozitivni, vaš doktor će identifikovati tip virusa i propisati vam odgovarajuću terapiju. Ponekad se zahteva biopsija jetre kako bi se ustanovilo koliko je opasan stepen bolesti.

Za oporavak i čišćenje organizma od akutne forme Hepatitisa B je pre svega potrebno mnogo odmaranja i mnogo unete tečnosti.

Ukoliko imate hronični hepatitis B, vaš doktor će vam takođe prepisati odgovarajuću terapiju. Uz malo sreće, kombinovani napori medicine protiv hepatitisa B će uroditi plodom, čišćenjem organizma od virusa ili pak velikim usporavanjem delovanja virusa u vašem organizmu.


Vakcina protiv hepatitisa B

Vakcina protiv hepatitisa B se od kraja 2005-e godine redovno daje novorođenim bebama i deci uzrasta 12 godina (šesti razred osnovne škole). Takođe, ova vakcina se daje i rizičnim grupama: hemofiličari, bolesnici na dijalizi, seksualni partneri pozitivnih na Hepatitis B, štićenici ustanova socijalne zaštite, intravenski narkomani, insulin zavisnih bolesnika od šećerne bolesti, novorođenčad majki pozitivnih na hepatitis B (drugačiji režim vakcinisanja od ostalih beba).
 
Hepatitis C

Akutni Hepatitis C se odnosi na prvih 6 meseci infekcije HCV virusom, dok se hronični hepatitis, odnosi na slučaj kada virus preživi u ljudskom organizmu duže od 6 meseci. Virus može biti miran u organizmu decenijama, bez ikakvih vidljivih fizičkih simptoma.


Statistike

Statistike kažu da širom sveta postoji mnogo varijacija virusa Hepatitisa, kojima je zaraženo preko 3% svetskog stanovništva, većina bez svesnog znanja o tome. Od toga, procene su da je između 150 i 200 miliona svetske populacije zaraženo baš virusom Hepatitisa C (HCV virusom).

Kako se prenosi Hepatitis C

Hepatitis C se prenosi jedino putem krvi. Dakle, u kontakt sa inficiranom krvlju druge osobe se može doći:

* Korišćenje istih igala (u rizičnu grupu spadaju korisnici opojnih droga, osobe koje su primale transfuziju krvi pre 1994. godine, osobe na kontinuiranoj dijalizi, osobe sa tetovažom i drugim vidovima ulepšavanja tela)
* Rođenjem (od strane HCV inficirane majke)
* Retko i polnim odnosom (najčešće ukoliko je partner zaražen i još nekom polnom bolešću, kao npr. SIDA, što čini krvni kontakt verovatnijim)

Hepatitis C Simptomi
Akutni Hepatitis C


U akutnoj fazi bolesti (prvih 6 meseci infekcije), kod 60 do 70% ljudi ne postoje nikakvi simptomi. Akutni hepatitis C se, ako se simptomi pojave, često pogrešno dijagnostikuje kao grip, budući da su simptomi hepatitisa C vrlo slični simptomima gripa. Ukoliko se, dakle, simptomi hepatitisa C pojave, to su:

* Smanjeni apetit
* iscrpljenost
* bol u stomaku
* svrab
* žutica
* blaga groznica (viša temperatura sa drhtavicom)
* tamnija mokraća

Hronični Hepatitis C

Hronični hepatitis C, se klinički govoreći, najčešće otkriva slučajno – s obzirom da mogu proći godine bez ikakvog simptoma. Obično se značajniji simptomi hepatitisa pojavljuju tek sa značajnijim oštećenjem jetre. Hepatitis C je bolest koja pored jetre pogađa veliki broj organa tako da su sistemi kada se pojave vrlo raznovrsni:

* iscrpljenost
* značajniji gubitak težine
* simptomi gripa
* bol u mišićima
* bol u zglobovima
* povremena drhtavica sa blago povišenom temperaturom
* svrab
* poremećaji spavanja
* bol u stomaku (posebno u gornjem desnom delu)
* promene apetita
* gađenje, muka, odvratnost
* proliv
* slabije varenje
* kognitivne promene
* depresija
* glavobolja
* promene raspoloženja

Vremenom, jetra sve više pati od upala, što je onemogućava da funkcioniše efikasno. Ukoliko se ne leči, ova vrsta virusa može da dovede do bolesti kao što su rak jetre, oštećenje jetre (fibroza) i značajno oštećenje jetre (ciroza jetre).

Kako sprečiti Hepatitis C

Ne postoji vakcina protiv hepatitisa C koja može da spreči dobijanje virusa hepatitisa. Postoje samo mere opreza.

Test krvi je jednostavan i najpouzdaniji metod za utvrdjivanje da li imate Hepatitis. Ako su rezultati testa na Hepatitis pozitivni, vaš doktor će identifikovati da li je u pitanju virus C hepatitisa ili virus B, i propisati vam odgovarajuću terapiju. Ponekad je potrebna biopsija jetre kako bi se ustanovilo koliko je opasan stepen bolesti.

Kao što smo rekli, hepatitis C se retko otkriva u prvih 6 meseci (akutna faza), a ukoliko se ipak otkrije, lečenje hepatitisa C se obično ne pokušava u prvih 6 meseci, već se ostavi organizmu da pokuša da se sam izbori sa virusom. Jedino ukoliko se radi o virusu genotipa 1, studije pokazuju da su terapija akutnog hepatitisa daje odlične rezultate.

Ukoliko imate hronični hepatitis C, vaš doktor će vam prepisati odgovarajuću terapiju.
 
HIV i AIDS

Bitno je naglasiti da HIV i AIDS nisu isto. Osoba koja ima HIV, ne mora da ima i AIDS. Ali zato, osoba koja ima AIDS, tj. sidu, mora da ima i HIV.

HIV

HIV, humani imunodeficijentni virus ili virus humane imunodeficijencije, je virus koji napada CD4 protein na površini limfocita, koji su zaduženi za odbranu organizma. Na ovaj način, oslabljuje imunitet organizma i stvara mogućnost da se razvije bolest Sida tj. Aids.

Kako se prenosi HIV

HIV infekcija se prenosi razmenom telesnih tečnosti kao što su krv ili sperma. Ljudi koji nisu zaštićeni (kondomom!) prilikom seksualnog odnosa ili koriste zajednčku iglu prilikom ušpricavanja bilo čega u organizam, imaju najveće šanse da se zaraze. Tečnosti kao što su suze, mokraća (urin) ili pljuvačka takođe sadrže virus, ali u mnogo manjim količinama i teško se prenosi putem njih, ali treba biti obazriv.

HIV AIDS je ekstremno opasna bolest i svi koji su često seksualno aktivni, a ne koriste kondom, ili su koristili istu iglu za injekciju sa nekim iz bilo kog razloga – trebaju da se testiraju.

HIV Simptomi

Nakon što se desi HIV infekcija organizma, što se može utvrditi pouzdano ako se uradi test na hiv virus. Prvi HIV simptomi se obično javljaju brzo, svega mesec ili dva nakon što ste bili iizloženi HIV virusu. Tada počinje prva faza HIV infekcije.

* Nema simptoma – neki ljudi nemaju nikakve simptome u toku ove faze
* Simptomi koji podsećaju na simptome gripa
* Povišena temperatura
* Iscrpljenost
* Glavobolja
* Uvećanje limfnih čvorova, s obzirom da je to mesto gde HIV Virus traži svoje utočište uporedo sa sveopštom borbom koju organizam započinje protiv njega.

Zatim, kao da je sve rešeno, može da se desi da u narednim godinama ne primetite nijedan AIDS simptom. Ovo je poznato kao latentna faza (klinička latentnost tj. mirovanje virusa). Ona najčešće traje nekoliko (može i preko 10) godina. U ovoj fazi:

* nema simptoma – ova faza je poznata po tome što su hiv simptomi svedeni na minimum ili ih uopšte nema
* oticanje limfnih žlezda

AIDS

AIDS (Acquired Immune Deficiency Syndrome), kod nas poznatije pod imenom SIDA (kod nas akronim za Sindrom Stečenog Imunološkog Deficita) . AIDS je zapravo klasifikacija za osobe, koje su pored infekcije HIV virusom, dobile i neku od bolesti koje su u stanju da iskoriste oslabljeni imuno sistem te osobe.

Simptomi Side

Rani simptomi side, tj. rana progresija HIV infekcije u bolest AIDS ima različite simptome:

* manjak energije
* Iscrpljenost
* Gubitak težine
* Znojenje u snu
* Često povišena temperatura
* Abnormalni rezultati PAPA testa
* Bakterijalna vaginoza
* Uporni osip na koži
* ljušćenje kože
* zapaljenje male karlice (posebno ako ga je teško lečiti)
* gubitak sećanja na kratak vremenski period
* opasna manifestacija infekcije herpes
* čirevi na genitalijama (koji ne moraju da budu posledica herpesa)

Kasniji simptomi side, nakon što se desi potpuna progresija HIV infekcije u bolest AIDS su sledeći:

* laka infekcija drugim bolestima
* Kašalj
* kratak dah
* glavobolja
* loša koordinacija
* otežano gutanje
* bolno gutanje
* zbunjenost
* zaboravnost
* mučnina (gađenje)
* opasan i uporan proliv (dijareja)
* gubitak kilaže
* znojenje noću
* smanjen vid
* grčevi u stomaku
* vrtoglavica
* često povišena temperatura
* Bledilo jezika ili usta
* Bele tačke u ustima
* Nadraženost vagine koja se povlači i vraća s vremena na vreme
* Povraćanje
* ekstremna iscrpljenost
* opasne glavobolje
* koma
* smanjen apetit
* Modrice na koži (lako stvaranje modrica)
* Kapošijev sarkom (zloćudni tumor krvnih sudova)
* Tamno crvene izrasline na koži ili unutar usta
* Rak grlića materice (naravno, ako je prisutna i HPV infekcija)
* Limfom, tj. tumor limfocita (limfociti su vrsta belih krvnih zrnaca koja štite organizam čoveka)

Svi ovde navedeni simptomi aidsa javljaju se i kao posledica mnogih drugih infekcija, tako da ako primetite bilo koji od njih, nemojte odmah donositi prerane zaključke, već idite na testiranje HIV-a. To će ukloniti vaše strahove i učiniti svet bezbednijim.





Kako može da se prenese HIV / AIDS?

Preko krvi zaraženom virusom:

* korišćenjem zajedničkog pribora pri intravenskom koriščenju droga,
* korišćenjem nesterilnog pribora pri primanju inekcija, pri šivenju, body pearcingu i tetoviranju,
* pri medicinskim i stomatološkim operacijama bez adekvatnih sredstava zaštite,
* pri transfuziji.

Seksualnim putem:

* bez razlike na oblik: vaginalni, oralni ili analni,
* bez razlike na stanje svesti: pod dejstvom droga ili drugih psihoaktivnih supstanci,
* bez razlika na partnera: muški ili ženski, jedan ili više njih.

Vertikalno prenošenje sa HIV- pozitivne majke na dete:

* za vreme trudnoće,
* za vreme porođaja,
* pri dojenju.

SIDA ne može da se prenese:

* rukovanjem,
* boravkom u istoj prostoriji,
* poljupcem u obraz,
* kašljanjem i kijanjem,
* korišćenjem istog pribora za jelo,
* korišćenjem istog toaleta,
* korišćenjem istog bazena,
* ubodom komarca.
 
Poslednja izmena:
Šta znače rezultati testa?

HIV negativan, sero negativan ili nereaktivan rezultat testa znači odsustvo antitela na HIV u vreme testiranja.

Negativan rezultat testa znači da ili niste inficirani HIV- om, ili ste inficirani, a testirali ste se u tzv. "periodu prozora" (Window period). To je period koji je organizmu potreban da proizvede testom razumljivu količinu anti- tela. Za HIV, ovaj period najčešće traje 6 do 12 nedelja; u retkim situacijama ovo vreme može biti duže. U toku ovog perioda standardni testovi mogu pokazati lažno negativan rezultat, zbog čega se preporučuje da test uradite najmanje 6 nedjelja nakon rizičnog kontakta, a da ga zatim, radi potpune sigurnosti ponovite za 6 meseci.
Testovi novije generacije mogu mnogo ranije da daju rezultat.

HIV pozitivan, sero pozitivan ili reaktivan rezultat znači da ste inficirani HIV- om. Npr. ako je prvi test (uzmimo za primjer test ELIZA) pozitivan (pokazuje prisustvo HIV- a), krv će biti ponovo testirana. Ukoliko drugi put pokazuje isti rezultat, primenjuje se druga vrsta testa (Western blot) da bi se rezultat potvrdio.

Dva uzastopno pozitivna ELIZA testa potvrđena pozitivnim Westarn blot testom označavaju "pozitivan" rezultat. To je nedvosmisleni znak da je osoba zaražena virusom.

Terapija:

Ima mnogo ljekova koji se koriste za lečenje virusa. Oni usporavaju bolest, ali je ne leče.


Rizične grupe:

* intravenski narkomani,
* ostali uživaoci psihoaktivnih supstanci,
* prostitutke,
* homoseksualci,
* zdravstveni radnici,
* pomorci,
* alkoholičari,
* zatvorenici,
* promiskuitetne osobe.


Korisni linkovi:
http://www.jazas.org.yu/
http://www.hiveducation.org/
http://www.ias.se/
http://www.thebody.com/



Gde se testirati na HIV



* Gradski zavod za zaštitu zdravlja Beograd, 011/3230038, 9:00-17:00h, Despota Stefana 54a, Beograd (4. sprat, soba 72)
* Zavod za zaštitu zdravlja studenata Beograd – Centar za prevenciju side i PPI 8:30-17:00h, Krunska 57 (ili ulaz iz Braće Nedića br. 28), Beograd
* Zavod za zaštitu zdravlja Pančevo-OJ Epidemiologija, 013/310466, Pasterova 2, 26000 Pančevo
* Institut za zaštitu zdravlja Novi Sad – Sektor za epidemiologiju ( 2. sprat, soba 54), Savetovalište za HIV/AIDS i hepatitise 021/422 255, lokal 140, 7:00h-13:00h, Futoška 121, Novi Sad
* Institut za zaštitu zdravlja Niš – Savetovalište (soba 38a), 018/539 539, 8:00h-13:00h, Bulevar dr Zorana Đinđića 50, Niš
* Institut za zaštitu zdravlja Kragujevac 034/331 343, 9:30 – 13:30, Nikole Pašića 1, Kragujevac
* Zavod za zaštitu zdravlja Subotica 024/571 197, 7:00h – 14:00h, Zmaj Jovina30, Subotica
* Zavod za zaštitu zdravlja Užice 031/563 150, 7:30 – 14:30, Dr Veselina Marinkovića 4, Užice
* Zavod za zaštitu zdravlja Zaječar 019/422477, 7:30 – 13:30, Sremska 13, Zaječar
* Zavod za zaštitu zdravlja Zrenjanin 023/ 34 336, 7:00 – 14:00, Dr Emila Gavrila, Zrenjanin
* Zavod za zaštitu zdravlja Požarevac 012/ 531 628, 13:00 – 20:00h (samo četvrtkom) Jovana Šerbanovića 14, Požarevac– 1. sprat, soba 13, zzzzpoepid@ptt.yu, Požarevac
* Zavod za zaštitu zdravlja Vranje – Služba epidemiologije, 017/42 22 96; 017/21 310 8:00h – 14:00h, Jovana Jankovića Lunge 1, Vranje
* Zavod za zaštitu zdravlja Šabac, 015/343 605, 12:00h – 15:00h (sredom i petkom), Jovana Cvijića 1, Šabac
* Dom zdravlja Bosilegrad – Higijensko-epidemološka služba, 017/878 232, 10:00h – 12:00h (samo petkom), Blat bb, Bosilegrad
* Dom zdravlja Niš – Savetovalište za reproduktivno zdravlje, PPI i HIV (ginekološka služba 1. sprat), Niš
 
Poslednja izmena:
BAKTERIJSKA VAGINOZA

Bakterijska vaginoza ne predstavlja bolest u klasičnom smislu, već više sindrom poremećenosti u sastavu vaginalne flore, a nastaje kao rezultat simbiotskog međusobnog dejstva nekoliko različitih bakterijskih vrsta.
U 30 % slučajeva protiče potpuno asimptomatski ili se manifestuje obilnijim vaginalnim sekretom zaudarajućeg karaktera, mirisa ustajale ribe - tzv. fishy odor.
Dugo se smatralo da predstavlja manje značajno stanje, ali u poslednje vreme dovodi se u vezu sa infekcijama gornjeg genitalnog trakta, postoperativnim infekcijama i cervikalnim novotvorevinama, a u trudnoći izaziva upalu plodovih ovojaka, preveremeno prsnuće plodovih ovojaka i posleporođajnu upalu materične sluzokože.
Dokazane su češće infekcije izazvane hlamidijom, mikoplazmom i ureaplazmom kod bakterijske vaginoze.
Kod bakterijske vaginoze postoji smanjen broj laktobacila (odgovornih za stvaranje mlečne kiseline i kiselost vagine), uz povećanu koncentraciju bakterija kojima za rast i razmnožavanje nije potreban kiseonik (anaerobi) i Gardnerelle vaginalis.
Dijagnoza se postavlja na osnovu preparata vaginalnog sekreta bojenog po Gramm-u. Amsel je, takođe, dao kriterije za dijagnostiku bakterijske vaginoze:

* homogeni vaginalni iscedak
* pH vagine > 4.5
* pozitivan amin test
* nalaz "clue" ćelija

Lečenje se provodi lokalno ili opšte, primenom metronidazol-a oralno uz Orvagil vaginalete 10 dana.
Efikasno je i lečenje Klindamicin-om oralno uz primenu vaginaleta napravljenih na bazi Klindamicin-a.

Alternativne mogućnosti lečenja: Sve što narušava pH ili bakterijsku ravnotežu vagine može prouzrokovati infekciju. Otuda je u prvoj liniji potrebno obratiti pažnju na ishranu, preporučuje se povećani unos fermentisanih životnih namirnica i probiotika (kiseli kupus, LGG jogurt, acidofil).
Na isti način kod lakših slučajeva, u trudnoći, kao i kod čestih recidiva preporučuje se jednostavno zakiseljavanje vagine upotrebom vaginalnih tableta koje sadrže vitamin C ili obnavljanje prirodne vaginalne flore, u tu svrhu se koriste vaginalete Lactovag.
Možete koristiti i 2 - 4 kapsule Linex ili Bactisubtil, koje se za ovaj postupak moraju otvoriti i njihov sadržaj otopiti u 2 dl mlake vode.
 
Analno - oralni kontakt, analno - oralni seks, rimming, or anilingus ("anus" i "lingua" - jezik), je oblik oralnog seksa prilikom koga dolazi do kontakta između anusa i perineuma jedne osobe i usana, jezika druge osobe (i obrnuto). :wink:
Puno je zdravstvenih problema koji mogu nastati praktikovanjem ovakvog načina oralnog seksa bez zaštite :wink: a zbog prisustva velikog broja bakterija, virusa i parazita na ili u anusu i rektumu.
Ovde su uključeniHepatitis A, HPV, Hepatitis C, crevni paraziti, chlamydia, humani papillomavirus (HPV), triper, herpes, i druge polno prenosive infekcije.
Bliski kontakt usta i anusa, a nakon toga i genitalija, mogu da doprinesu prenošenju bakterije Escherichia-e coli("E. coli") na uretru, što može dovesti do nastanka urinarne infekcije!
Prevencija - u preventivne svrhe, kada govorimo o odnosu sa osobom čiji nam je "STD status" nepoznat, preporučuje se korišćenje dental dam - a (pojma nemam da li postoji odgovarajući prevod na srpski :|).
Pogledajte prilog 73011
 
Escherichia coli (E. coli) može da prouzrokuje blag, a ponekad i teži oblik gastroenteritisa - javlja se mučnina, povraćanje, bol u stomaku.
Neke vrste E. coli prouzrokuju infekcije urinarnog trakta, i ove infekcije se mogu ispoljiti kao blagi cistitisi, ali i vrlo ozbiljni pijelonefritisi - infekcije bubrega.
U slučaju analnog seksa, vrlo je poželjno (da ne kažem obavezno) korišćenje kondoma, kao i lubrikanata na bazi vode - jer lubrikanti na bazi ulja mogu da oštete kondom!
Nikada ne prelazite iz rektuma u vaginu bez menjanja kondoma, jer bakterije iz rektuma mogu da dovedu do infekcije vagine, cerviksa, materice...
 
GRUPA vaginalnog sekreta se određuje na sledeći način:
sekret se uzima brisom a zatim se taj bris ramazuje po pločici i posmatra pod mikroskopom.

Grupe vaginalnog sekreta su:
I grupa sekreta - sekret je bez mikroorganizama i bez gnoja
II grupa sekreta - sekret bez gnoja, ali sadrži izvesne bakterije
Ove dve grupe sekreta predstavljaju normalan sekret vagine

III grupa sekreta - je sekret koji sadrži bakterije i gnoj. Obično je beličast, žućkast, gnojav i ne mora da ima nikakav miris.
IV grupa sekreta - je sekret koji sadrži gonokoke (izazivače tripera). Javlja se kao žućkast ili beličast gnoj i može imati neprijatan miris.
V grupa sekreta - je sekret koji sadrži parazit Trichomonas vaginalis. Neprijatnog je mirisa, zelenkaste boje i penušav je.
VI grupa sekreta - sekret koji sadrzi gljivice, najčešće roda Candida. Nema neprijatan miris, gust je, bele boje, siraste konzistencije.
 
Dok sam isla na predavanje,bila je tema o tome.Ne moze se preneti sida,dok krv zarazenog ne dodje u kontakt sa drugom osobom,ali da ta osoba ima neku otvorenu ranu ili krastu u ustima,penisu...Znaci,krv zarazenog mora da dodje u kontakt sa krvlju druge osobe.

Nisam 1000% sigurna, ali ja sam to cula na predavanju jedne doktorke (ovo sto sam ja napisala).
 
Jeste, jer se ona prenosi ne samo putem krvi vec i putem sperme.
Odvratno mi je da napisem, ali putem plj****** se ne prenosi, zapravo moze, ali se to ne desava, jer je za to potrebno mnooogo...
Dakle, zastita u svakom slucaju, osim sa provereno cistim i zdravim partnerom.

Izvini ali kako ti možeš da znaš da li je neko bolestan ili ne, ako ti taj neko ne kaže.... ili mora da vadi lekarsko uverenje pre nego što budeš sa njim?!:confused:


Zaštita uvek...;)
 

Back
Top