Владан ИПХ
Veoma poznat
- Poruka
- 13.429
http://novinar-novinar.blogspot.com/2010/02/gde-su-vam-episkopi-i-svestenici.html
Doista, Gospodo Arhijereji iz Svetog arh. sinoda: Gde su Vam vladike i sveštenici da se bore protiv svih zala koja su skolila našu Crkvu i narod sa svih strana?!
http://2.***************/_Dey_2lnpa3U/S2m4Vr-clzI/AAAAAAAAMeI/Oo1J1kcItq8/s400/david+protiv+golijata.bmp
Zašto ste nedopustivo pasivizirali Crkvu?
Еpiskope i sveštenike, često pod lažnom mimikrijom da se sveštena lica ne smeju da bave politikom, a Vi se njome intenzivno bavite, kao i svi drugi: fratri i hodže, prelati i muftije, pape i ajatolasi, i to se bavite lukavom, podmuklom i prepredenom politikom, kojoj ja, priznajem, nisam dorastao. Čak i kad se bavite politikom, činite to najčešće nespretno, smušeno, jadno i, uglavnom, na štetu pravoslavlja i vernog srpskog naroda. U tom cilju Vi zabranjujete sveštenicima da mogu i smeju, bez Vašeg blagoslova, davati javne izjave, u zaštiti vitalnih interesa svog pravoslavnog naroda, dok drugi po našem narodu (sekte, mudžahedini i rimokatolička crkva) vršljaju na sve strane. Tako Vam rimokatolici (Hrvati) zabranjuju da proglasite svetom Frušku Goru, a Poglavar naše Crkve se naprasno „politički“ razboleo od teške i „neizlečive“ bolesti, pa ide u Vrnjačku Banju na „zasluženi i miran odmor“ pošto nije osvetio treću Svetu Goru u svetu.
To znači da se Vi bavite propalom, nemuštom i nezamerajućom politikom, dakle onom najcrnjom, najpasivističkijom i najpogubnijom po srpski pravoslavni narod kao da to činite u nameri da nam neprijatelji mogu mirno zavoditi decu, odvoditi ih u sekte, rimokatolici pokrštavati, mafijaši drogirati, mudžahedini sunetiti, premlaćivati i ubijati, a mi da to ne smemo ni primetiti, a kamo li glas protesta pustiti bez Vašeg blagoslova.
Zalažete se za to da ne smemo ništa progovoriti o nacionalnim i verskim jadima koja nam naša „braća“ po vrstama veroispovesti - rimokatoličke i muslimanske - čine, niti da se bavimo „verskim i nacionalnim prosvećivanjem“ svoga naroda, da poučavamo pastvu na svakom mestu, pa i na ulici, televiziji, radiju, političkom skupu, za što smo svi mi sveštenoslužitelji odgovarni pre svega svojom zakletvom, učenjem, savešću pred samim Gospodom Bogom i Svetim Savom, a ne toliko pred Vama ili pred sobom, koji smo grešni i trošni kao i sve ovozemaljsko.
Zato su nam episkopi zabavljeni čulnim uživanjima zajedno sa sveštenicima, pa nam je sveštenstvo do te mere pasivno za versku edukaciju naroda i moralno pregnuće svog života, što je nedopustivo, ali za to vrlo aktivno za sticanje materijalnih dobara i čulnih zadovoljstava, te naše propuste vešto koriste rimokatolici, mudžahedini, sektaši da se, kao orlovi, s jate sa Istoka i Zapada na duhovnu pustoš u srpskom narodu, po rečima samog Gospoda: „gde je trup, onde će se i orlovi okupiti“ (Mt 24, 27).
Umesto da se svi, kao jedan, aktivno borimo za Hrista, Crkvu i pastvu, jer pripadamo Borbenoj, a ne Slavljeničkoj crkvi, da se javno i tajno dogovaramo protiv zala koja su snašla srpski narod sa svih strana, Vi ćutite ili imate pogrešne savetnike ili ih uopšte nemate; zabranjujete sveštenicima da rade na verskoj i nacionalnoj njivi, časne pravoslavne intelektualce zaobilazite ili ih samo prizivate kada ste u neko potrebi, a trule intelektualce dočekujete „na noge“ i sa pompom; odvajate versko od nacionalnog, pa je stoga srpski narod, naročito sveštena lica, raskomadan, razdeljen na verski „odsek“ i nacionalno; suprotno Svetom Savi koji je ove prividne suprotnosti pomirio Svetosavljem; ili se međusobno prepirete na Vašim saborima i „ episkopskim konferencijama“, koji ste izraz primili od Vatikana, vodeći uglavnom računa o svom „staležu“ i ličnim interesima, a ne o opštim, zajedničkim interesima srpskog naroda.
Tako vam neokomunisti ne vraćaju imovinu koju su njihovi očevi oteli od Crkve, niti se Vi za to borite, a Vi nemate novca da isplatite radnike u Patrijaršiji i na Fakultetu. I dok mnogi sveštenici u penziji žive u krajnjoj bedi, dotle se mnogi drugi, tzv aktivni sveštenoslužitelji, odaju materijalizmu, raskoši, ako ne i nemoralu, čak se poneki bave i kriminalom, prodaju radna mesta, finansijski posluju haotično neodgovorno i kriminalno u Crkvi, sa malim brojem časnih izuzetaka. Pa se zbog toga dešavaju česte krađe, koje neki od Vas zataškavaju, prodaja i prisvajanje tuđih parohija, o čemu se ćuti u Crkvi, a sve to prolazi nekažnjeno od Vas, kakav je slučaj sa proneverom novca za gradnju Hrama Svetom Savi, prikupljanja humanitarne pomoći i tome slično. Suprotno svemu tome, Vi za to pretite kažnjavanjem meni koji nikakvo nedelo nije učinio, nije se ogrešio o kanone Crkve, nije ukrao ničiju leptu. No, i to eventualno kaž-njavanje bi, možda, bilo na spasenje moje duše, jer nam je Gospod poručio:„Blaženi ste kad vas sramote...“(Mt 5, 11).
No, štaćete Vi za Vaše duše?! Čime ćete se Vi spasti?
Homoseksualci su ophrvali vrhove Crkve Božije i naše države
Mnogi prvojerarsi ne vode pravilnu „kadrovsku politiku“, pa biraju nestručne, nesposobne, servilne, nepoštene i sebi poslušne ličnosti, čak i antisrpski raspoložene umesto stručne i poštene, Bogu i Crkvi odane, narodu i tradiciji verne.
Čak često birate najnedostojnije za arhijereje, sve „po volji Božijoj i nadahnuću Svetog Duha“, kao što ste, na primer, izabrali za episkope, moralno izopačene koje ako ne znate koji su ja Vam ih imenovati. Umesto da opominjete i kažnjavate takve kako ne bi sablažnjavali verne, Vi te afere zataškavate, a meni pretite kažnjavanjem; da im sudite po crkvenom zakonu, a Vi ih amnestirate. Bojim se da ćete takvom praksom, kako stvari stoje, morati u skoroj budućnosti da plaćate, kao što to čini Rimokatolička crkva, milione dolara, kako biste zataškavali homoseksualne i pedofilske afera svojih „odanih i dragih službenika“. A na pomolu se već priprema jedna velika afera koja će(биће ако бог да и на крсти да сви видимо Истину), ako se pomoli u javnosti, uzdrmati i same temelje naše Crkve zbog uljuljkanosti, samodovoljnosti i otuđenosti većine episkopa od Hrista Gospoda.
Pitam se zašto je naš narod iskovao poslovicu: „Bolje je sprečiti nego lečiti“?
Ako kažnjavate sveštenike preljubnike, što treba činiti ako su krivi, morali biste, pre toga, kažnjavati episkope homoseksualce, biseksualce i pedofile. Suprotno tome, Vi čekate da građanski, bezbožni sudovi, koji još uvek nisu prijatelji Crkve, sankcionišu greh umesto Vas za koji ste Vi pozvani da ga žigošete i za koji imate sve pravne instrumente u svojim rukama (kanone, Krivična pravila, Postupak za crkvene sudove, Sabor i drugo pravo sankcionisanja) da osudite, u smislu poslovice: „brigo moja - pređi na drugoga“.
Vi se plašite da to učinite od dreke homoseksualaca, naših i stranih odbora za ljudska prava, raznih Sonja Biserko, a zaboravljate da se „Bogu treba pokoravati većma nego ljudima“ (D. ap. 5, 29). Korov se čupa iz njive na vreme, dok nije obuzeo celu njivu, jer će se onda, kada se proširi i bolest metastazira, morati čupati i usev sa korovom.
Kako će vernici težiti da budu ispravni i moralni, ako prvo jerarsi to nisu? Zar oni koji sablažnjavaju druge nisu osuđeni samim Gospodom na večnu propast. Onima koji sablažnjavaju druge je rekao: „Bolje bi mu bilo da mu se vodenički kamen obesi o vrat i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih“ (Lk 17, 2).
Pogotovu ako je to sveštenoslužitelj. Raspolažem sa pismima u kojima mi vernici iznose detalje i imena takvih koji sablažnjavaju svoju pastvu.
Vi prema takvim nastranim osobama u Vašim redovima uopšte ne primenjujete kaznenu politiku, čime dozvoljavate da se to zlo još više širi i obuzima i potresa same temelje osnove duhovnosti našeg naroda i temelje Crkve, ali Vi zato samo meni pretite kažnjavanjem, pod motivacijom da ja javno i „preko novina“ napadam Vas arhijereje, što ne stoji. Prvo sam Vam pisao bolne stvari koje su se sklupčale u mojoj duši oko verskih i nacionalnih problema današnjice, u želi da me neko čuje i nešto preduzme, kako bismo podelili teškoće i došli do što boljih rešewa. Pa kad niste uopšte reagovali pisao sam i govorio javno, otvoreno i odgovorno i o svim drugim negativnostima u našoj Crkvi, kojima tu nije mesto da se dešavaju. No, Vi niste za to ništa hajali, ili se barem meni činilo da ste ravnodušni prema zlu koje je zadesilo naš blagočestivi narod.
Vama kao da je svejedno što su episkopi takvi, pa štitite jedni druge i kad ste u pravu i kad niste, a mene združeno i unisono napadate i kad ste u pravu i kada niste u pravu.
Stoga sam prinuđen da odsada počnem otvorenije da se branim, a Vi ćete i to shvatiti kao moju kritiku i osuđivanje Vas, iako je evidentno da nam stanje u Crkvi i državi, zbog nerada, nemorala, krađe, sekti, razbijanja srpskog pravoslavnog biološkog tkiva, nije dobro, nespojivo je sa Hristom Gospodom. Kada bih mogao i sebe bih zbog svega ovoga grizao, i sebe samog bih napadao i busao se u prsa, posipao se pepelom po glavi i ridao iz sveg glasa zbog svega što je trulo u državi Srbiji i zatravljenoj Hristovoj crkvi.
Dr. Žarko Gavrilović
DAVID PROTIV GOLIJATA
S krstom u levici I mačem u desnici
Beograd, 2010.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Нека неко постави анкету па да видимо:
Да ли сте за:
1. ... то да се јасно и гласно говори (без цензуре) и санкционише безакоње ма чије и ма кога
или
2. ... да се злодела и корупција ''гурају под тепих'' зарад очувања ''јединства и стабилности'' цркве
Дакле глава горе или у песак? Истина или лаж?
Образложите и прокоментаришите занимљиво, упечатљиво и стварно!!
Doista, Gospodo Arhijereji iz Svetog arh. sinoda: Gde su Vam vladike i sveštenici da se bore protiv svih zala koja su skolila našu Crkvu i narod sa svih strana?!
http://2.***************/_Dey_2lnpa3U/S2m4Vr-clzI/AAAAAAAAMeI/Oo1J1kcItq8/s400/david+protiv+golijata.bmp
Zašto ste nedopustivo pasivizirali Crkvu?
Еpiskope i sveštenike, često pod lažnom mimikrijom da se sveštena lica ne smeju da bave politikom, a Vi se njome intenzivno bavite, kao i svi drugi: fratri i hodže, prelati i muftije, pape i ajatolasi, i to se bavite lukavom, podmuklom i prepredenom politikom, kojoj ja, priznajem, nisam dorastao. Čak i kad se bavite politikom, činite to najčešće nespretno, smušeno, jadno i, uglavnom, na štetu pravoslavlja i vernog srpskog naroda. U tom cilju Vi zabranjujete sveštenicima da mogu i smeju, bez Vašeg blagoslova, davati javne izjave, u zaštiti vitalnih interesa svog pravoslavnog naroda, dok drugi po našem narodu (sekte, mudžahedini i rimokatolička crkva) vršljaju na sve strane. Tako Vam rimokatolici (Hrvati) zabranjuju da proglasite svetom Frušku Goru, a Poglavar naše Crkve se naprasno „politički“ razboleo od teške i „neizlečive“ bolesti, pa ide u Vrnjačku Banju na „zasluženi i miran odmor“ pošto nije osvetio treću Svetu Goru u svetu.
To znači da se Vi bavite propalom, nemuštom i nezamerajućom politikom, dakle onom najcrnjom, najpasivističkijom i najpogubnijom po srpski pravoslavni narod kao da to činite u nameri da nam neprijatelji mogu mirno zavoditi decu, odvoditi ih u sekte, rimokatolici pokrštavati, mafijaši drogirati, mudžahedini sunetiti, premlaćivati i ubijati, a mi da to ne smemo ni primetiti, a kamo li glas protesta pustiti bez Vašeg blagoslova.
Zalažete se za to da ne smemo ništa progovoriti o nacionalnim i verskim jadima koja nam naša „braća“ po vrstama veroispovesti - rimokatoličke i muslimanske - čine, niti da se bavimo „verskim i nacionalnim prosvećivanjem“ svoga naroda, da poučavamo pastvu na svakom mestu, pa i na ulici, televiziji, radiju, političkom skupu, za što smo svi mi sveštenoslužitelji odgovarni pre svega svojom zakletvom, učenjem, savešću pred samim Gospodom Bogom i Svetim Savom, a ne toliko pred Vama ili pred sobom, koji smo grešni i trošni kao i sve ovozemaljsko.
Zato su nam episkopi zabavljeni čulnim uživanjima zajedno sa sveštenicima, pa nam je sveštenstvo do te mere pasivno za versku edukaciju naroda i moralno pregnuće svog života, što je nedopustivo, ali za to vrlo aktivno za sticanje materijalnih dobara i čulnih zadovoljstava, te naše propuste vešto koriste rimokatolici, mudžahedini, sektaši da se, kao orlovi, s jate sa Istoka i Zapada na duhovnu pustoš u srpskom narodu, po rečima samog Gospoda: „gde je trup, onde će se i orlovi okupiti“ (Mt 24, 27).
Umesto da se svi, kao jedan, aktivno borimo za Hrista, Crkvu i pastvu, jer pripadamo Borbenoj, a ne Slavljeničkoj crkvi, da se javno i tajno dogovaramo protiv zala koja su snašla srpski narod sa svih strana, Vi ćutite ili imate pogrešne savetnike ili ih uopšte nemate; zabranjujete sveštenicima da rade na verskoj i nacionalnoj njivi, časne pravoslavne intelektualce zaobilazite ili ih samo prizivate kada ste u neko potrebi, a trule intelektualce dočekujete „na noge“ i sa pompom; odvajate versko od nacionalnog, pa je stoga srpski narod, naročito sveštena lica, raskomadan, razdeljen na verski „odsek“ i nacionalno; suprotno Svetom Savi koji je ove prividne suprotnosti pomirio Svetosavljem; ili se međusobno prepirete na Vašim saborima i „ episkopskim konferencijama“, koji ste izraz primili od Vatikana, vodeći uglavnom računa o svom „staležu“ i ličnim interesima, a ne o opštim, zajedničkim interesima srpskog naroda.
Tako vam neokomunisti ne vraćaju imovinu koju su njihovi očevi oteli od Crkve, niti se Vi za to borite, a Vi nemate novca da isplatite radnike u Patrijaršiji i na Fakultetu. I dok mnogi sveštenici u penziji žive u krajnjoj bedi, dotle se mnogi drugi, tzv aktivni sveštenoslužitelji, odaju materijalizmu, raskoši, ako ne i nemoralu, čak se poneki bave i kriminalom, prodaju radna mesta, finansijski posluju haotično neodgovorno i kriminalno u Crkvi, sa malim brojem časnih izuzetaka. Pa se zbog toga dešavaju česte krađe, koje neki od Vas zataškavaju, prodaja i prisvajanje tuđih parohija, o čemu se ćuti u Crkvi, a sve to prolazi nekažnjeno od Vas, kakav je slučaj sa proneverom novca za gradnju Hrama Svetom Savi, prikupljanja humanitarne pomoći i tome slično. Suprotno svemu tome, Vi za to pretite kažnjavanjem meni koji nikakvo nedelo nije učinio, nije se ogrešio o kanone Crkve, nije ukrao ničiju leptu. No, i to eventualno kaž-njavanje bi, možda, bilo na spasenje moje duše, jer nam je Gospod poručio:„Blaženi ste kad vas sramote...“(Mt 5, 11).
No, štaćete Vi za Vaše duše?! Čime ćete se Vi spasti?
Homoseksualci su ophrvali vrhove Crkve Božije i naše države
Mnogi prvojerarsi ne vode pravilnu „kadrovsku politiku“, pa biraju nestručne, nesposobne, servilne, nepoštene i sebi poslušne ličnosti, čak i antisrpski raspoložene umesto stručne i poštene, Bogu i Crkvi odane, narodu i tradiciji verne.
Čak često birate najnedostojnije za arhijereje, sve „po volji Božijoj i nadahnuću Svetog Duha“, kao što ste, na primer, izabrali za episkope, moralno izopačene koje ako ne znate koji su ja Vam ih imenovati. Umesto da opominjete i kažnjavate takve kako ne bi sablažnjavali verne, Vi te afere zataškavate, a meni pretite kažnjavanjem; da im sudite po crkvenom zakonu, a Vi ih amnestirate. Bojim se da ćete takvom praksom, kako stvari stoje, morati u skoroj budućnosti da plaćate, kao što to čini Rimokatolička crkva, milione dolara, kako biste zataškavali homoseksualne i pedofilske afera svojih „odanih i dragih službenika“. A na pomolu se već priprema jedna velika afera koja će(биће ако бог да и на крсти да сви видимо Истину), ako se pomoli u javnosti, uzdrmati i same temelje naše Crkve zbog uljuljkanosti, samodovoljnosti i otuđenosti većine episkopa od Hrista Gospoda.
Pitam se zašto je naš narod iskovao poslovicu: „Bolje je sprečiti nego lečiti“?
Ako kažnjavate sveštenike preljubnike, što treba činiti ako su krivi, morali biste, pre toga, kažnjavati episkope homoseksualce, biseksualce i pedofile. Suprotno tome, Vi čekate da građanski, bezbožni sudovi, koji još uvek nisu prijatelji Crkve, sankcionišu greh umesto Vas za koji ste Vi pozvani da ga žigošete i za koji imate sve pravne instrumente u svojim rukama (kanone, Krivična pravila, Postupak za crkvene sudove, Sabor i drugo pravo sankcionisanja) da osudite, u smislu poslovice: „brigo moja - pređi na drugoga“.
Vi se plašite da to učinite od dreke homoseksualaca, naših i stranih odbora za ljudska prava, raznih Sonja Biserko, a zaboravljate da se „Bogu treba pokoravati većma nego ljudima“ (D. ap. 5, 29). Korov se čupa iz njive na vreme, dok nije obuzeo celu njivu, jer će se onda, kada se proširi i bolest metastazira, morati čupati i usev sa korovom.
Kako će vernici težiti da budu ispravni i moralni, ako prvo jerarsi to nisu? Zar oni koji sablažnjavaju druge nisu osuđeni samim Gospodom na večnu propast. Onima koji sablažnjavaju druge je rekao: „Bolje bi mu bilo da mu se vodenički kamen obesi o vrat i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih“ (Lk 17, 2).
Pogotovu ako je to sveštenoslužitelj. Raspolažem sa pismima u kojima mi vernici iznose detalje i imena takvih koji sablažnjavaju svoju pastvu.
Vi prema takvim nastranim osobama u Vašim redovima uopšte ne primenjujete kaznenu politiku, čime dozvoljavate da se to zlo još više širi i obuzima i potresa same temelje osnove duhovnosti našeg naroda i temelje Crkve, ali Vi zato samo meni pretite kažnjavanjem, pod motivacijom da ja javno i „preko novina“ napadam Vas arhijereje, što ne stoji. Prvo sam Vam pisao bolne stvari koje su se sklupčale u mojoj duši oko verskih i nacionalnih problema današnjice, u želi da me neko čuje i nešto preduzme, kako bismo podelili teškoće i došli do što boljih rešewa. Pa kad niste uopšte reagovali pisao sam i govorio javno, otvoreno i odgovorno i o svim drugim negativnostima u našoj Crkvi, kojima tu nije mesto da se dešavaju. No, Vi niste za to ništa hajali, ili se barem meni činilo da ste ravnodušni prema zlu koje je zadesilo naš blagočestivi narod.
Vama kao da je svejedno što su episkopi takvi, pa štitite jedni druge i kad ste u pravu i kad niste, a mene združeno i unisono napadate i kad ste u pravu i kada niste u pravu.
Stoga sam prinuđen da odsada počnem otvorenije da se branim, a Vi ćete i to shvatiti kao moju kritiku i osuđivanje Vas, iako je evidentno da nam stanje u Crkvi i državi, zbog nerada, nemorala, krađe, sekti, razbijanja srpskog pravoslavnog biološkog tkiva, nije dobro, nespojivo je sa Hristom Gospodom. Kada bih mogao i sebe bih zbog svega ovoga grizao, i sebe samog bih napadao i busao se u prsa, posipao se pepelom po glavi i ridao iz sveg glasa zbog svega što je trulo u državi Srbiji i zatravljenoj Hristovoj crkvi.
Dr. Žarko Gavrilović
DAVID PROTIV GOLIJATA
S krstom u levici I mačem u desnici
Beograd, 2010.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Нека неко постави анкету па да видимо:
Да ли сте за:
1. ... то да се јасно и гласно говори (без цензуре) и санкционише безакоње ма чије и ма кога
или
2. ... да се злодела и корупција ''гурају под тепих'' зарад очувања ''јединства и стабилности'' цркве
Дакле глава горе или у песак? Истина или лаж?
Образложите и прокоментаришите занимљиво, упечатљиво и стварно!!
Poslednja izmena: