Mihailo Medenica
Slušaj pažljivo, Nova godino
Ne znam da li te je iko obavestio gde si došla i jesi li se pre predaje agremana malko informisala kod 2009. o prilikama u Srbiji, ali slušaj me pažljivo, Nova godino, dok još imaš vremena da se predomisliš i eventualno abdiciraš...
Mihailo Medenica
Pod jedan: to što te dočekasmo uz trubače, sarme, pečenje i rusku salatu ne znači ama baš ništa - to ti je koliko u slavu, toliko i za dušu... Jeste, u nas je isti grč na licu i kada slavimo i kada tugujemo - plačemo kroz smeh ili se smejemo do suza, kako nas već ubede da nam je.
Pod dva: ne zanosi se s tom titulom „istorijska" - to žezlo su nosile mnoge, pa danas pljunemo tri puta kad ih se setimo. Hoću da kažem, malo šta ovde nije istorijsko - ode čovek u toalet, odradi šta ima, pusti vodu, izađe noseći novine pod miškom i gladeći se po trbušini usklikne: „E, ovo je bilo za istoriju, ne ulazite narednih istorijskih pola sata"...
Dakle, zaostavština tvojih prethodnica je da na budućnost gledamo kao na vremenski period do večere, ukoliko smo imali tu istorijsku sreću da ručamo. Doručak je, naravno, marketinški trik velikih trgovinskih lanaca, na koji smo naučeni da ne nasedamo...
Pod tri: tvoj usud je da staviš tačku (ili ne daj bože tri tačke) na deceniju koju su besomučno zlostavljali politički sadisti, čineći da se osećamo kao Crvenkapica koja na putu do bakine kućice mora da zadovolji silne vukove, ne bi li naposletku otkrila da baka nije kod kuće i da opet mora kroz istu šumu nazad...
Jeste, doveli smo ih na vlast, ali se i za teža krivična dela dobijaju mnogo manje kazne od desetogodišnje robije, pa vidi, ako ikako možeš, budi naša Desanka i traži pomilovanje za sužnje, nas su odavno prestali da čuju...
Mada, čak i da uspeš, veliko je pitanje hoće li biti ikakve vajde jer i sama reč reforma kazuje da će se možda promeniti (re)forma, ali ne i suština.
Imamo mi za to i izreku: „Sjaši Kurta da uzjaše Murta"... samo konj vazda ostaje isti - narod!
Hoću da kažem, ne zna čovek više jesu li lošiji ovi što im je fotelja već postala anomalija na zadnjici ili oni što iz opozicije kidišu na fotelje, poručujući da bi nam vidici bili daleko širi i svetliji ukoliko se zagledamo u njihove zadnjice...
A istina je da su se za ovo desetleće (a i za ono pre njega) i jedni i drugi izređali na vlasti u više navrata, kao da je zadružna krava, pa ne bi bilo loše da ih, ako ikako možeš, đuture teleportuješ u neku od udaljenih galaksija, a na njihova mesta dovedeš kamaru onih dresiranih cirkuskih šimpanzi što polude od sreće kad posle koluta unazad dobiju bananu.
Seci me gde sam najtanji ako bi nam bilo išta gore, a i ovi naši primati su se dobrano razmazili pa ne skaču ni na šta manje od donacije, provizije ili „milostinje" anonimnih prijatelja stranke...
Pod četiri: sve navedeno pod brojem tri ne važi na slučaju jedinke zvane Mlađan Dinkić! Njega ni slučajno ne diraj, jerbo će sa po pet akcija za Božić biti položajnik čitave Srbije, a i po opštem značaju spada u najveće hrišćanske svetinje.
Naime, najnovija tumačenja Biblije govore u prilog tezi da je baš on jedan od one dvojice razbojnika koji su se nalazili razapeti s Hristove leve i desne strane na Golgoti.
Još pokušavaju da rastumače je li onaj koji se pokajao, ili onaj drugi koji je pokušavao raspetom bogočoveku da proda polisu životnog osiguranja, ubeđujući ga da je carstvo nebesko u G17 Plus.
Zaobiđi i Dačića, njegov značaj je višestruk - on je recidiv mračne prošlosti koji je volšebno postao svetla budućnost; predstavnik širokih narodnih masa na slavi kod Cece i reformator SPS-a u humanitarno-humorističku organizaciju, nastalu u zavetrini „lipovog hlada" (pri tom ne mislim na čuvenu beogradsku kafanu).
Pred njim je, kaže, bolan proces podmlađivanja stranke, što verovatno znači da će poslati emisare na sve četiri strane sveta u potragu za vitalnim naivčinama, iliti karijeristima od 70 leta. Za sada mu je, gle ironije, jedan od najmlađih čovek prezimena Bajatović...
Eto, to bi otprilike bilo to, pa ti vidi šta ti valja činiti prosta i poštena 2010. godino.
Odlučiš li da ostaneš, pokaži dobru volju i vakciniši se protiv gripa, jer će Tomica i Kon uskoro u očajanju početi da bodu ljude po ulicama, nudeći, kao Jehovini svedoci, poslednju slamku spasa pred sudnji dan.
Odlučiš li, pak, da odeš, der pošalji 2014. - godinu našeg slavnog ulaska u EU...
Što se smeješ?! Stani, reci mi što je toliko smešno pre nego odeš.
Kome bre ti: „E, sad si se baš istorijski istovario, neka niko ne ulazi sledećih istorijskih sat vremena", nesrećo decenijska!