A, sve se to moglo jednostavno regulisati. Odrediti dva poreza na dobit. Postavi se granica maržiranja robe na neku normalu, recimo 20%. Sasvim dovoljno visoko da se ne guši zdrava konkurencija, odn. da ima prostora za nadmetanje na tržištu, a opet ne previsoko. E, onda bih za marže do tih 20% ostavio normalnu poresku stopu, a za one koje premašuju tih 20% bih podigao poresku stopu na 60%. Znači, nije zabranjeno, ali ako si bezobrazan da guliš narod zato što imaš monopol ili si se dogovorio unutar svoje branše, onda se pomirti s tim da će i država tebe da guli.
Dalje, porez koji bi dugovale gulikože (ovaj preko 20% marže) ne bi mogao da uđe u otpis troškova na završnom godišnjem obračunu. Dakle, to je ekstra, a za ekstra nema kupovine aviona, kamiona, nego bato, izvoli i plati državi. Može biti otpis samo za porez koji duguješ u okviru dobiti za marže do 20%.
Naravno, uz taj zakon o oporezivanju dobiti, morao bi biti pooštren zakon za utaju poreza, kao u Americi. Dakle, ako bi se neko uhvatio da štimuje troškove proizvodnje na više, kako bi prikazao da maržira u okviru onih 20%, da ide na debelu robiju.
Nisam siguran da će baš svi skontati ovaj moj post, ali oni koji razumeju neka kažu dal' je dobra ideja.