DEPRESIJA

Ono što znam iz iskustva je da postoje loši likovi, koji te bacaju u bedak na razne načine, neki preteranim pesimizmom neki preteranim optimizmom i da takve treba izbegavati...Ponekad me dvoličnost i ljigavost kao i često menjanje ponašanja više bace dole nego dva tipa koja sam već naveo...
 
..kad smo ekstremno umorni, izloženi stalnom stresu..postajemo bezvoljni, nezainteresirani,usporeni, pospani...što su dodirne tačke sa depresijom...
...da li su te dvije stvari povezane..ili ih trebamo posmatrati odvojeno...nije li i svaki umor na neki način depresija..i svaka depresija psihički, a ponekad i fizički izazvan umor..?
...dobro sjećam se jedne žene koja je pregazila djevojčicu i od tada se liječi od depresije...
...to je drugi slučaj..iako je također bila sažeta, bezvoljna, sklona plaču i odavala utisak umorne osobe od života....
..sad želim samo povezati ova dva pojma ili naglasiti razlike....

Umor, letargija i slicna stanja mogu biti od mase drugih faktora i da nemaju dodirnih tacaka sa depresijom, ali mogu biti i uvertira u istu. Malaksalost hoce da se javi od viska olova, nedostatka gvozdja i drugih mikroelemenata, potisnutog seksualnog nagona itd.
 
Charlie-Chaplin.jpg
 
Život s partnerom koji pati od depresije - što učiniti i kako mu pomoći

9. studeni 2017.
Ivanka Leko, psihoterapeutkinja

Depresija je bolest koje pogađa sve više ljudi i s razlogom se o njoj sve više piše jer je oboljelima itekako potrebna pomoć. No, što je s osobama koje žive s ljudima koji su oboljeli od nje?

Petra je potražila pomoć jer je u braku s mužem koji je depresivan. Biti u ljubavnoj vezi u kojoj jedan od partnera pati od depresije velik je izazov. Na početku se nije najbolje snalazila te je vjerovala da će se uz njenu pomoć i ako se on dovoljno potrudi sve riješiti. Ali bilo je sve gore i depresija je sve više gušila njihov odnos.

Depresija uzrokuje da se ljudi osjećaju usamljeno i neadekvatno te često i izolirano. Uz intenzivne osjećaje srama, tuge i bezvrijednosti, depresija se može očitovati i na tjelesnoj razini - uključujući smanjenje seksualne želje, izostanak dovoljne količine sna, smanjenje apetita, gubitak energije pa čak i osjećanje fizičke boli, poput glavobolja, bolova u trbuhu i bolova u leđima ili vratu.

Zbog neznanja i predrasuda još je veliki postotak depresivnih osoba koje ne potraže medicinsku pomoć. Depresija je ozbiljna bolest koju treba liječiti.

Kada se osoba koja boluje od depresije povuče od svih pa i od partnera, a ne objasni zašto, partner često može pogrešno protumačiti takvo povlačenje. Kao i većina osoba koje žive s ljudima koje je pogodila depresija i Petra se često se pitala je li možda ona na neki način doprinijela njegovom stanju. Trebalo je dosta vremena da prihvati da njegova depresija nema veze s njom i da nije njena krivica i odgovornost.

Depresija i bezvoljnost jedne osobe se prenose na svakodnevne obiteljske aktivnosti, poput druženja s prijateljima ili čak na osnovnu komunikaciju i razgovor. Ako je vaš partner izgubio zanimanje za ove bitne elemente veze, razumljivo je da vas takvo stanje boli i da se osjećate nemoćno. Ali imajte na umu kako je vrlo vjerojatno da razlog zbog kojeg oni nisu zainteresirani za svakodnevne stvari nema apsolutno nikakve veze s vama, već sa stanjem u kojemu se nalazi.

Budite podrška i komunicirajte čim više

Partneri depresivnih osoba se često osjećaju bespomoćno i pokušavaju na sve načine pronaći rješenja ili davati savjete, a to je ponekad kontraproduktivno.

U takvim je situacijama najkorisnije jednostavno biti s vašim partnerom. Držanje za ruku i aktivno slušanje može pomoći daleko više od pružanja prijedloga za stvari koje bi oni trebali činiti a evidentno je da u tom trenutku ne mogu. Sama činjenica da ste uz njih kada se osjećaju najgore, dugoročno iscjeljuje i osnažuje.

Podsjetite ih da depresija nisu oni i da je riječ o bolesti, poput mnogih drugih te da onaj tko je bolestan nije kriv za svoje stanje. Naglašavajte im njihove dobre strane i dosadašnje životne uspjehe te ih podsjetite da se radi o fazi života nakon koje se iznova mogu osjećati bolje. No, naglasite im i da je to stanje koje ne prolazi "samo od sebe".

Vaša ljubav i podrška pomažu - ali nisu lijek!

Dolascima na terapiju Petra je osvijestila kako njen suprug treba njenu ljubav, podršku i brižnost, ali da to nije dovoljno kako bi depresija nestala. Njen partner je trebao stručnu pomoć kako bi se izliječio.

Romantično je razmišljati da ćemo "učiniti što god je potrebno" da pomognemo ljudima koje volimo, ali taj način razmišljanja može dovesti do narušavanja i vašeg mentalnog zdravlja. Vaše će zdravlje patiti ako dozvolite da vam životom upravlja depresija vašeg partnera. Kako biste izbjegli izgaranje i ljutnju uslijed nagomilanog stresa i situacije u kojoj se i vi nalazite, uz brigu, poštovanje i ljubav prema partneru nemojte se osjećati loše ako ste iskreni prema sebi - i partneru - u postavljanju granica do kojih možete ići.

Bivajući s njima nemojte zaboraviti sebe i svoje potrebe. Izađite, družite se s prijateljima, nađite miran kutak za čitanje ili se bavite nekim sportom. Izbacite nakupljeni stres. Objasnite im da je situacija i vama teška, ali da ste tu - za njih.

Brinući o njima nemojte zanemariti sebe. I vama je potrebna pomoć i podrška. Osnažite se! I zapamtite - vi niste liječnik i terapeut vašeg partnera. Ne preuzimajte tu odgovornost. Budite uz njega ali svjesni činjenice kako vaš partner treba potražiti pomoć.

izvor: zivim.hr
 
nesto si hteo da izvrnes filozofski al trt

ma jok..samo sam skratio "dubokoumno" mlacenje

depresija je nuspojava prevelikog fokusa na sebe u razmisljanju...a tzv "pozitivno" razmisljanje je vrhunac upravo tog..fokusa na sebe u rezmisljanju..galopirajuca depresija kod sirokih narodnih masa se I pocela javlja sa usponom tzv "pozitivnog" razmisljanja..mislim dok ljudi nisu znali da treba pozitvno da razmisljaju nisu ni patili od tolike depresije..koja je broj jedan psiholoski poremecaj statisticki gledano.i najvise prodatih psihoaktivnih lekova spada u grupu antidepresenata i lekica za "popravljanje raspolozenja" ozbiljan je to biznis u kome ama bas nikom u interesu nije da ljudi ne pate od depresije ..naprotiv..u interesu im je da sto vise ljudi pati od depresije jer ce im porasti prodaja lekova i profit. al otom potom

tako da..kad je covek u depresiji sve sto mu zapravo treba da iz te depresije izadje je da nadje sebi neku aktivnost koja skida fokus sa sebe..nesto u cemu zaista uziva radeci to ..nesto cime se bavis a vreme ti jednostavno proleti ..uronis u nesto u cemu izgubis pojam i o sebi i o vremenu..

nijedno stanje svesti stanje uma ili emocionalno stanje nije permanentno..uobicajena greska koju ljudi cine cine je verujuci da ti psiholoski poremecaji nisu nesto sto je sasvim normalno i prirodno..i najcesce su prisutni zbog toga sto su ljudi kako da to kazem..psiholoski nepismeni..cak iako imaju napisane disertacije iz psihologije...deca se ne radjaju sa psiholoskim problemima i poremecajima..steknu ih usput jer ih niko nije naucio da zdravo razmisljaju..nego decu nauce da ili ne razmisljaju ili razmisljaju bolesno i pogresno i sebi naprave psiholoski problem..jer jednostavno ne znaju bolje..niti su ih roditelji naucili ( koji ni sami ne znaju bolje ) niti skola koja nema apsolutno nikakav oblik psiholoskog obrazovanja ( a svaka ima kao zaposlenog nekog vajnog psihologa koji niko nema pojma cemu sluzi sem sto prima platu iz budzeta tj na teretu je poreskih obveznika )
 
ma jok..samo sam skratio "dubokoumno" mlacenje

depresija je nuspojava prevelikog fokusa na sebe u razmisljanju...a tzv "pozitivno" razmisljanje je vrhunac upravo tog..fokusa na sebe u rezmisljanju..galopirajuca depresija kod sirokih narodnih masa se I pocela javlja sa usponom tzv "pozitivnog" razmisljanja..mislim dok ljudi nisu znali da treba pozitvno da razmisljaju nisu ni patili od tolike depresije..koja je broj jedan psiholoski poremecaj statisticki gledano.i najvise prodatih psihoaktivnih lekova spada u grupu antidepresenata i lekica za "popravljanje raspolozenja" ozbiljan je to biznis u kome ama bas nikom u interesu nije da ljudi ne pate od depresije ..naprotiv..u interesu im je da sto vise ljudi pati od depresije jer ce im porasti prodaja lekova i profit. al otom potom

tako da..kad je covek u depresiji sve sto mu zapravo treba da iz te depresije izadje je da nadje sebi neku aktivnost koja skida fokus sa sebe..nesto u cemu zaista uziva radeci to ..nesto cime se bavis a vreme ti jednostavno proleti ..uronis u nesto u cemu izgubis pojam i o sebi i o vremenu..

nijedno stanje svesti stanje uma ili emocionalno stanje nije permanentno..uobicajena greska koju ljudi cine cine je verujuci da ti psiholoski poremecaji nisu nesto sto je sasvim normalno i prirodno..i najcesce su prisutni zbog toga sto su ljudi kako da to kazem..psiholoski nepismeni..cak iako imaju napisane disertacije iz psihologije...deca se ne radjaju sa psiholoskim problemima i poremecajima..steknu ih usput jer ih niko nije naucio da zdravo razmisljaju..nego decu nauce da ili ne razmisljaju ili razmisljaju bolesno i pogresno i sebi naprave psiholoski problem..jer jednostavno ne znaju bolje..niti su ih roditelji naucili ( koji ni sami ne znaju bolje ) niti skola koja nema apsolutno nikakav oblik psiholoskog obrazovanja ( a svaka ima kao zaposlenog nekog vajnog psihologa koji niko nema pojma cemu sluzi sem sto prima platu iz budzeta tj na teretu je poreskih obveznika )

nešto slično by Irvin Jalom:

"Dosta samosažaljenja. Onima koji kukaju znao je šta da kaže: nađi načina da okreneš pogled ka spolja, prevaziđi sebe."

i da, naravno da nije lako.
dug i spor proces.
mislim da komunikacija pomaže.
 
upravo je suprotno od toga..potraga za uzrokom depresije kod coveka samo vodi u dublju depresiju..a zapravo najcesci uzrok depresije je..pozitivno razmisljanje..

Po ovome bi svako ko ''negativno razmišlja'' bio spašen opasnosti da dođe do depresije..?
Depresija upravo jeste negativan stav ili osećaj o sebi i životu, udružen sa fizičkim predispozicijama individualno kod svakog pojedinca, svi ljudi imaju teške periode ili nekad dožive baš veliku tragediju ali ne obole svi od depresije, nismo svi istog mentalnog sklopa...
 
..kad smo ekstremno umorni, izloženi stalnom stresu..postajemo bezvoljni, nezainteresirani,usporeni, pospani...što su dodirne tačke sa depresijom...
...da li su te dvije stvari povezane..ili ih trebamo posmatrati odvojeno...nije li i svaki umor na neki način depresija..i svaka depresija psihički, a ponekad i fizički izazvan umor..?
...dobro sjećam se jedne žene koja je pregazila djevojčicu i od tada se liječi od depresije...
...to je drugi slučaj..iako je također bila sažeta, bezvoljna, sklona plaču i odavala utisak umorne osobe od života....
..sad želim samo povezati ova dva pojma ili naglasiti razlike...
...i možda odrediti tačku kad svoj umor trebamo ozbiljnije shvatiti...?!
..depresija spada u psihoze...što je također dosta diskutabilno za mene...doduše postoje prelazne forme, podjele..endogena..manično-depresivna...situaciona..sastavni dio PTSP-a, anksiozno-depresivni poremećaj...može li umor dovesti do anksizno depresivnog poremećaja....?...i do čega sve još....

..ajd da ja napišem nešto...ja mislim da je samo pitanje vremena kad će hronični umor preći u depresiju....
..kad će dugotrajni konflikt preći u depresiju..
..dugotrajni psihički mir....
..dugotrajna svađa....
..a vaš primjer...

Ako se vlada pojmovima koji stoje iza termina: "endogena..manično-depresivna...situaciona..sastavni dio PTSP-a, anksiozno-depresivni poremećaj..." onda nema zabune.
Recimo, u jednom periodu, reaktivna depresija se ne leči. Eventualno se daju farmakološka sredstva da bi se pomoglo u prevazilaženju tog stanja. Ako se reaktivna depresija nastavlja i preko očekivanog perioda adaptacije, onda se daju antidepresivi. Ali sve to govori o adaptacionoj sposobnosti ličnosti. Pošto nemamo dve iste osobe, ni reakcije i manifestacije nisu iste. Ako neko nikada ne bi bio tužan, osćao psihičku bol, bezvoljnost, to može upućivati na neki poremećaj ličnosti.
Kako će ko da reaguje zavisi od mnogo faktora, što naslednih, što iz ambijaenta u kome se živelo. Ono što je za nekoga rizično stanje koje ga vodi u depresiju, za drugoga nije.

može li umor dovesti do anksizno depresivnog poremećaja....?onda
Iz prethodnog možemo zaključiti da "svašta" može dovesti do "svačega". Konkretno, umor može dovesti do anksiozno depresivnog poremećaja, ali i ne mora. Zapravo, umor koji dovede do poremećaja je obično kap koja preliva čašu. A čaša može biti dublja ili plića. Dakle, "jedna lasta ne čini proleće". Zato ne postoji univerzalni stav ili odgovor na postavljeno pitanje. Čovek je složena, bogata psihološka struktura, gde ni najopsežnije analize ne daju potpuni odgovor o toj strukturi i ličnosti. Kako onda znati šta će na koga kako delovati? Kod nekih depresija može biti indukovana okolnostima koje su sa jedne srtane ispunjenje ciljeva te osobe, a sa druge strane se recimo javlja strepnja da će krenuti na loše, tako da ono što je navodno dobro može uticati loše. Strah i strepnja od nečega može biti gora od suočenja sa onim čega se plaši.
Sam umor može u pozadini imati reakciju zadovoljstva, ali i depresivnu reakciju.
 
Po ovome bi svako ko ''negativno razmišlja'' bio spašen opasnosti da dođe do depresije..?
Depresija upravo jeste negativan stav ili osećaj o sebi i životu, udružen sa fizičkim predispozicijama individualno kod svakog pojedinca, svi ljudi imaju teške periode ili nekad dožive baš veliku tragediju ali ne obole svi od depresije, nismo svi istog mentalnog sklopa...

ma jok..nego i pozitivno i negativno razmisljanje ima istu temu..previse razmisljanja o sebi..previse fokusa na sebe..

a to da svi imaju lose dane lose periode je skroz normalno i biti depresivan je normalno stanje kao odgovor na neke zivotne situacije..lose ti je I kad ti ugine omiljeni kucni ljubimac npr..tvar je da je to kao i svako stanje bilo ono pozitivno ili negativno I depresija privremeno stanje..prolazno..
s druge strane nasa emocionalna stanja iako ih sami stvaramo uticana su od strane okruzenja..covek koji zivi u losoj sredini vise svog vremena provesti u losim emotivnim stanjima od coveka koji zivi u boljim sredinama.statisticki gledano 85 procenata ljudske srece dolazi kroz interakciju sa drugim ljudima..negde oko polovine od musko zenskih i sexualno romanticnih odnosa. a takodje su ti isti odnosi i izvor pola ljudske nesrece i negativnih emotivnih stanja.
u principu vecina ljudi nema problema sa necim so zavisi samo i iskljucivo od njih samih..problemi nastaju kad su stvari i smer u kome ce te stvari da se odvijaju zavisne i od drugih judi..njihovog ponasnja stavova odluka pogleda na svet i td itd.

svi smo mi u zivotu realno jaki samo onoliko koliko nam je jaka najslabija tacka..nekome je to nesposobnost..ne ume nista konstruktivno da radi..nekome je nemogucnost da nadje sebi odgovarajucu musku ili zensku osobu ( sto je jedna od baznih I fizioloskih I psiholoskih potreba)
 

Back
Top