SARADNJA KOMUNISTA SA USTASAMA I DOMOBRANIMA
Dr. Aleksandar Stamatovic
Pored saradnje sa okupatorom, partizani su saradjivali i sa ustasama i domobranima. Po zvanicnoj istoriografskoj verziji, Tito je bio Hrvat, a u I svjetskom ratu bio je austrougarski kaplar, i 1914. godine borio se na Drinskom frontu protiv Srba.
Tito na Drinskom frontu, 1914.godine
Odlikovan od carske Austrou-garske, kao narednik Srebrnom medaljom
Zverstva nad Srbima u Prnjavoru koja su pocinili pripadnici korpusa kome je pripadao
Saradnja komunista i ustasa ne datira tek od II svjetskog rata, nego prije njega. Iako su komunisti poslije II svjetskog rata takodje skrivali dokumente vezane za tu saradnju, neki od njih, u poslednjih nekoliko godina pocinju se objelodanjivati. I komunisti i ustase bili su prije II svjetskog rata protivnici Kraljevine Jugoslavije, odnosno Jugoslavije kao drzave. Poznato je da je u zatvoru u Lepoglavi, prije II svjetskog rata, potpisan sporazum o saradnji izmedju ustasa i komunista. U ime oba pokreta, sporazum su potpisali Mile Budak i Mosa Pijade. Budak ce u NDH biti ministar prosvjete i bogostovlja.
Zvuci neozbiljno tvrdjenje rezimskih komunistickih istoricara, da je Tito zivio u ilegali u Zagrebu, od 10. aprila 1941. godine, tj. od dana proglasenja NDH, do pocetka maja, kada je otisao u Beograd, odnosno da Gestapo i UNS (Unutrasnja nadzorna sluzba, tj. ustaska specijalna policija – obj. A. Stamatovica) nijesu znali gdje se on skriva.
Jedan od vodja cetnickog omladinskog pokreta Branko Lazic, u svojoj brosuri “Osnovne istine o radu i ciljevima Tita i komunista”, objavljenoj avgusta 1944. godine, o tome periodu je napisao: “Da li je to samo slucajna podudarnost ili smisljen plan da u isto vreme kad Pavelic sprovodi pokolje Srba u Hrvatskoj, Josip Broz gura Srbe na ustanak u Srbiji i Crnoj Gori.”1
Vrhovni stab NOP i DV Jugoslavije, u svom naredjenju od 5. marta 1942. godine I i II proleterskoj brigadi, pored ostalog je napisao: “Sto se tice Han Pijeska stvari stoje ovako: ustase su dosle od sela Zljebova. Saznali smo da je iz Rogatice posla jedna grupa od 500 hrvatskih vojnika ka Podromaniji. Mi vjerujemo da ce biti upucena ka Han Pijesku... Mi
smo imali namjeru da Prva brigada napadne Kusace kod Han Pijeska. Ali smo od toga odustali iz razloga: sto bi dosli u neposredni dodir i borbu sa ustasama... Inace koncetricni napad na Vlasinu od sela Milica i od Han Pijeska dao bi najbolje rezultate, bio bi siguran i davala bi nam se mogucnost da zarobimo one rdje u Vlasenici” (odnosi se na cetnike – obj. A. Stamatovica).2
Delegat Vrhovnog staba NOP i DV Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu Svetozar Vukamanovic-Tempo, u svom izvjestaju od 9. marta 1942. godine, nacelniku Vrhovnog staba Arsu Jovanovicu, je pored ostalog napisao:
“Druze Arso,
Dobio sam ovdje u Ozerkovice neke nove podatke. To su: hrvatska vojska u jacini 700 vojnika i dvije bojne ustasa prodrle su u Han Pijesak. Uz put su sve popalili. Cetnici su dali otpor u Zljebovima gdje su imali oko 100 mrtvih i ranjenih. Racic se navodno ukopao u Cadjavici (izmedju Ploca i Han Pijeska).”3
Takodje Svetozar Vukmanovic-Tempo, je sledeceg dana poslao pismo Josipu Brozu-Titu, u kome je napisao: “Hrvatska vojska je prodrla u Han Pijesak i krenula u dva pravca: prema Olovu i Pjenavcu, gdje su razbijeni i povraceni prema Vlasenici gdje su takodje zaustavljeni. Sada se nalaze u Han Pijesku, a cetnici su ponovo zauzeli polozaje na Vidricima i Zljebovima. To znaci da su oni opkoljeni, ali je to vrlo slab obruc s obzirom da ih opkoljavaju cetnici. Racic sa svojom brigadom ukopao se pred Han Pijeskom, dok se u Vlasenici nalazi njihov glavni operativni stab. Dangic se nalazi u Bratuncu. Jacina hrvatske vojske u Han Pijesku iznosi 700 vojnika i 2 satnije ustasa. To su vrlo male snage s obzirom na brojnu snagu cetnickih ceta koje ih opkoljavaju... Iz citave situacije zakljucujem da bi trebalo brzo raditi. Mislim da bi trebalo odmah nastaviti sa kretanjem obje proleterske brigade u ranije naznacenim pravcima, bez obzira sto su ustase u Han Pijesku. Mi bi spojili ova dva nasa bataljona i posli prema Vlasenici, pohapsili sve oficire i obrazovali front prema Han Pijesku”...4
Prilikom borbi izmedju partizana i cetnika u Tiskovcu od 18. do 21. marta 1942. godine, vojvoda pop Momcilo Djujic poslao je svojim cetnicima proglas u kome je naglasio: “Partizani nijesu niko drugi doli jucerasnje ustase i propale manje grupice srpskih izroda.”5 Draza Mihailovic je 22. marta 1942. godine uputio Jugoslovenskoj Vladi u Londonu radiogram sledeceg sadrzaja: “Komunisti nas ometaju u radu. Imamo pozitivnih
dokaza da im okupacione snage pruzaju podrsku, jer svi zele da s proleca obe strane budu zauzete medjusobnom borbom. U Bosni su prisli ustasama. Ucinite sve sto mozete da ih uputite na pravi put.”6
Vojvoda pop Momcilo Djujic je 2. aprila 1942. godine, izdao narodu proglas u kome se pored ostalo kaze: “Partizani u Lici su u saveznistvu sa ustasama. U partizanima nema pravih Srba. Sve grupe partizana sacinjavaju Hrvati,
presvucene ustase.”7
Nacelnik Staba njemackog komandanta u Srbiji pukovnik Kevis, u svom izvjestaju od 20. aprila 1942. godine, je pored ostalog napisao ovo: “Prodor hrvatskog, ustaskog potpukovnika Francetica do Drine pretvorio se u unistavajuci udarac protivu glavnih snaga Dangicevih pristalica, a ne i protiv partizana. Prema raspolozivim izvjestajima, ustase su se, s hrvatskim komunistima borile protiv Dangica.”8
Njemacki opunomoceni komandant u Srbiji general Paul Bader, u svom izvjestaju od 4. maja 1942. godine, Komandi njemackih oruzanih snaga za Jugoistok, je naveo ovo: “Crnogorske komunisticke bande (radi se o I i II proleterskoj brigadi – obj. A. Stamatovica), koje su svojevremeno, bez zapreka od strane Italijana, bile upale s juga u podrucje Rogatice, povukle su se prema jugu, ocigledno o predstojecim dogadjajima obavijestene od hrvatskih oficira. Posto su garnizoni Gorazde i Foca bili napusteni od Italijana, one su se povukle na podrucje italijanske okupacije, narocito u Crnu Goru, ponijevsi sa sobom opljackanu robu i stoku.”9