Nisi shvatio.
Nije to istina zato što je to Vuk rekao - rekli su to mnogi i prě Vuka (npr. Miklošič, Dositěj). Naveo sam činjenicu da Vukov lik i dělo podržava moderna srpska istoričarska elita.
Ma lupanje. Odavno sam o tom pisao, i jedino ako nađem c/p, dosadno je već..
Glede slavističke tevabije:
Prvo- za Dobrovskog su Hrvati bili govornici kajkavskog i sadašnji Slovenci, dok su čakavci i štokavci bili "Srbi". No, tomu se žestoko usprotivio Slovenac Kopitar, koji je, iako stručno inferiorniji Čehu Dobrovskom, bio politički jači kao cenzor svih slavenskih knjiga u monarhiji. Po Kopitaru, nisu Slovenci zapravo Hrvati, nego su kajkavski Hrvati zapravo Slovenci, a Srbi su čakavci i štokavci, dok Hrvata, nekakvih, zapravo- ni nema. Onda je Slovak Šafarik došao s idejom da su štokavci Srbi, a i oni koji pišu čakavski i štokavski, iako sami kažu da su Hrvati (npr. Rafael Levaković kaže da piše na hrvatskom (njegov je idiom štokavsko-rusinski), a Šafarik veli da Levaković piše na srpskom, kao i protestantski pisci Stjepan Konzul Istranin i Dalmatin). Onda Ilirci 1840-ih dignu graju, pa Šafarik mijenja svoju "nauku", te postumno 1864. izlazi njegova povijest južnoslavenskih književnosti, u kojima su skupa hrvatske knjige na čakavštini, štokavštini i kajkavštini, dok su srpske samo one koje i sada držimo za takve. Zweites Band: Kroatische und Illyrische Literatur. Drittes Band: Serbische Literatur.
Onda Slovenac Miklošič opet daje Srbima, ali kroji na treći način: kajkavci su mu zapravo Slovenci, čakavci su Hrvati, a štokavci Srbi. Tako su od početka Slovenci, prvo samo grana Hrvata, "uvećani" za kajkavske Hrvate, dok su Srbi, jadni, "osiromašeni" za čakavce, koji su u početku proglašavani Srbima.
Toj "nauci" se počeo nazirati kraj s Vatroslavom Jagićem i Đurom Daničićem, iako je još neko vrijeme održavala, odprilike do 1870-ih. Od onda slavistika nema jedinstvenoga stava, no većina je slavista odbacila izume ranih đilkoša poput Miklošiča i nesporno stavila regionalnu dubrovačku književnost u hrvatsku. To traje od, odprilike, 1890. nadalje. Na to su utjecale i prilike u KuK monarhiji i Jugoslavijama kad je postalo jasnno da nema ništa od srbovanja u Dubrovniku.
Pa sad, jadnici, pokušavaju nadoknaditi..
Večernji list
ANALIZA Što sadrže udžbenici nacionalne skupine predmeta koje su odobrila ministarstva obrazovanja, znanosti i kulture FBiH i RS-a
Srbi u BiH prisvojili Držića
Apsurdi u udžbenicima osnovnih i srednjih škola u BiH su nadišli etničke granice što potvrđuje i nevjerojatan primjer uvrštavanja nekoliko književnika i pjesnika u pripadnike drugog naroda čime je bh povijest potpuno iskrivljena. Naime, u suvremenu srpsku književnost kao etnički Srbi uvršteni su nobelovac Ivo Andrić, Meša Selimović, Skender Kulenović, a i čuveni dubrovčanin Marin Držić uvršten je u kao renesansni komediograf u srpske pisce.
http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/kultura/glas-javnosti-05-08-2008/500-rodjendan-marina-drzica
Jubilej slavnog komediografa biće proslavljen u septembru u Beogradu
500. rođendan Marina Držića
Renesansna književnost Dubrovnika se s punim pravom smatra i delom srpske literarne baštine, pa Beograd planira da se uključi u obeležavanje značajnog datuma. Jedno veče biće posvećeno Miri Stupici, koja je igrala Petrunjelu u „Dundu Maroju“ pre više od pola veka u tek osnovanom Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Doživjesmo i srpsku renesansu.
Aferim.
Dosta je bilo dopicnjaka, pjancenja vikendom i striptiza po ulicama baroknog Dubrovnika.
Spremio sam Grcevica, za svaki slucaj....
