Otkad i zasto...

Ako misliš na svakodnevnu (zlo)upotrebu reči "filozofirati" u smislu dokoličariti, praznosloviti, nemati pametnijeg posla nego razglabati o neopipljivim stvarima koje se ne mogu pojesti ili kupiti, onda - da, reč "filozof" dobija svoje posprdno značenje.

Novo vreme nosi devalvaciju svega, pa i odnosa prema mudrosti.
Krajem četrdesetih godina prošlog veka, na našim prostorima nije bilo popularno biti filozof ... pogotovu ne pripadnik neke idealističke škole.Takav filozof automatski se tretirao kao relikt prošlih, "trulih" buržoaskih vremena, trut koji sedi u svom salonu i iz dosade trtlja o stvarima koje nemaju veze sa stvarnim životom. A stvarni život podrazumevao je - zasući rukave, otići na radnu akciju, učiti, učiti i učiti ... kako treba raditi, raditi i raditi :lol: ... za opštu dobrobit, i ne lomiti glavu previše oko toga šta su, nekad davno, rekli neki tamo Platon ili, ne daj Bože, Hegel. Filozofija je počinjala sa Marksom. Svi prethodni filozofi bili su nedonoščad u odnosu na Marksa; oni su bili samo patuljci u odnosu na džina filozofije (ali i sociologije, psihologije, estetike itd.itd.) zvanog Marks. Štaviše, čak se i filozofija zvala "marksizam". Prepisivači i interpretatori Marksovog dela takođe su bili cenjeni filozofi. Oni koji su se i dalje bavili idealizmom, smatrani su prevaziđenim. Jer, šta je idealizam spram dijalektičkog materijalizma, koji je utvrdio da nema razlike između fizičkog i intelektualnog rada?
E, možda u tom grmu leži zec ... zbog čega je reč "filozof" negde, i kod nekog, degradirana. Zbog predrasude da je dobar filozof - filozof koji nema salon i ne nosi leptir-mašnu, nego onaj koji zavrće rukave i zna šta je znoj pravednika.

Zezam se malo.... ali, živimo u vremenu dekadentnog materijalizma, u kome se svi klanjaju zlatnom teletu, pa čak i oni koji se kunu da to ne čine. I gde tu ima mesta za filozofe?
 
kad se kaže filozof u pogrdnom smislu misli se na kafanske mudrace i intelektualce sličnog kalibra :lol: čija bujica dubioza pokrenuta određenom količinom ch3ch2oh može da deluje mudro samo onima pod dejstvom iste ili veće količine istog jedinjenja. :hahaha:
 
Ako misliš na svakodnevnu (zlo)upotrebu reči "filozofirati" u smislu dokoličariti, praznosloviti, nemati pametnijeg posla nego razglabati o neopipljivim stvarima koje se ne mogu pojesti ili kupiti, onda - da, reč "filozof" dobija svoje posprdno značenje.

Novo vreme nosi devalvaciju svega, pa i odnosa prema mudrosti.
Krajem četrdesetih godina prošlog veka, na našim prostorima nije bilo popularno biti filozof ... pogotovu ne pripadnik neke idealističke škole.Takav filozof automatski se tretirao kao relikt prošlih, "trulih" buržoaskih vremena, trut koji sedi u svom salonu i iz dosade trtlja o stvarima koje nemaju veze sa stvarnim životom. A stvarni život podrazumevao je - zasući rukave, otići na radnu akciju, učiti, učiti i učiti ... kako treba raditi, raditi i raditi :lol: ... za opštu dobrobit, i ne lomiti glavu previše oko toga šta su, nekad davno, rekli neki tamo Platon ili, ne daj Bože, Hegel. Filozofija je počinjala sa Marksom. Svi prethodni filozofi bili su nedonoščad u odnosu na Marksa; oni su bili samo patuljci u odnosu na džina filozofije (ali i sociologije, psihologije, estetike itd.itd.) zvanog Marks. Štaviše, čak se i filozofija zvala "marksizam". Prepisivači i interpretatori Marksovog dela takođe su bili cenjeni filozofi. Oni koji su se i dalje bavili idealizmom, smatrani su prevaziđenim. Jer, šta je idealizam spram dijalektičkog materijalizma, koji je utvrdio da nema razlike između fizičkog i intelektualnog rada?
E, možda u tom grmu leži zec ... zbog čega je reč "filozof" negde, i kod nekog, degradirana. Zbog predrasude da je dobar filozof - filozof koji nema salon i ne nosi leptir-mašnu, nego onaj koji zavrće rukave i zna šta je znoj pravednika.

Zezam se malo.... ali, živimo u vremenu dekadentnog materijalizma, u kome se svi klanjaju zlatnom teletu, pa čak i oni koji se kunu da to ne čine. I gde tu ima mesta za filozofe?

Slažem se u svemu. Veoma zrelo.
 

Back
Top