Ezekiel glava I, stih I: svemirski brodovi proroka Ezekiela
Glava 1.
1. Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, desi se da bijah u zajednici izgnanika na rijeci Kebaru, i otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja.
2. Petoga dana istoga mjeseca — godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima2 —
3. Riječ Gospodinova dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u Zemlji Kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Zgrabi me ruka Gospodinova.3
4. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, bukteći oganj obavijen sjajem. Usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.
5. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku.
6. Svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila.
7. Noge im ravne, a stopala zaobljena sijevahu poput polirane kovine4.
8. Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvoro imaše svoj obraz i svoja krila.
9. Krila im bijahu gore povezana jedno s drugim5. Idući ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.
10. I lica im gledahu ovako: jedno čovječje lice, jedno lavlje lice u smjeru desno, lice bika lijevo i lice orlovsko u sva četiri6.
11. Krila im bijahu gore razapeta7. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojima tijelo pokrivahu.
13. A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima amo-tamo kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.
14. Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
15. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak.
16. Točkovi bijahu napravljeni kao bliješteće kamenje tarsisa8, sva četiri istoga oblika; oblikom i izradom bijahu kao da je jedan točak u drugome.
17. U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati.
18. Naplatnice imahu i kad pogledah, gle, sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju9.
19. Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi, kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu.
20. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima.
21. Pa kad bi bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.
22. Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, na gore raširen nad njihovim glavama10.
23. A pod čvrstim svodom bijahu im krila razapeta jedno kraj drugog i svakome po dva krila pokrivahu tijelo11.
24. Čuh lepet njihovih krila kao huk mnogih voda, kao gromki glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi mlitavo krila12."
25. Iznad čvrstog svoda nad njihovim glavama čulo se bučanje. Kad bi se bića zaustavila, pustila bi da im krila mlitavo padnu13.
26. Iznad čvrstog svoda14 nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja; na tom prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek.
27. I vidjeh bliještanje sjajne kovine oko kućišta poput ognja, i ni više ni manje od onog sto je izgledalo kao njegovi bokovi vidjeh predmet sličan ognju i blijesak je zračio oko njega15.
28. Taj blijesak na sve strane bješe poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše izgled onoga što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo. Vidjeh, padoh ničice i čuh zov jednoga koji govoraše16.
Glava 2.
9. I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige
10. I razvi se knjiga preda mnom...
Glava 3.
12. Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu snažnog potresa kada se svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svojega mjesta18.
13. Bijaše to kao lupanje krila životinjskih bića, što udarahu jedno o drugo, i valjanje točkova sto se s njima kretahu i huka snažnog potresa, kada se svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svoga mjesta19.
14. Tada me duh prihvati i ponese i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića, dok je Gospodinova ruka premoćno na me djelovala20.
15. Tako stigoh u Tel Abib k zajednici izgnanika koja življaše na rijeci Kebaru, onamo gdje stanovahu, te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen21.
22. Ondje me opet savlada ruka Gospodinova i on mi reče: «Ustani i siđi u ravnicu da ondje s tobom govorim22!
23. Ustadoh tada i izađoh u ravnicu, i gle, tamo se prikaže svijetleći sjaj Gospodinov, kao divota koju vidjeh na rijeci Kebaru, te padoh ničice23.
24. Tu me prožme životni duh i osovi me na noge i onaj mi govoraše i razgovaraše sa mnom24…
Glava 8.
1. Godine šeste, petog mjeseca, petoga dana, dok sjedjah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova25
2. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek. Od njegovih kao nekih bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše blijeskanje, nešto poput sjaja, poput sjajne kovine26.
3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i odvede me u božanski djelujućim viđenjima u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata što su okrenuta prema sjeveru, gdje stoji kumir ljubomore, koji izaziva Gospodinovu ljubomoru27.
4. I gle, ondje bijaše svijetleći sjaj Boga Izraelova, nalik na ono lice što bijah zapazio u ravnici28.
Glava 1.
1. Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, desi se da bijah u zajednici izgnanika na rijeci Kebaru, i otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja.
2. Petoga dana istoga mjeseca — godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima2 —
3. Riječ Gospodinova dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u Zemlji Kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Zgrabi me ruka Gospodinova.3
4. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, bukteći oganj obavijen sjajem. Usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.
5. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku.
6. Svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila.
7. Noge im ravne, a stopala zaobljena sijevahu poput polirane kovine4.
8. Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvoro imaše svoj obraz i svoja krila.
9. Krila im bijahu gore povezana jedno s drugim5. Idući ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.
10. I lica im gledahu ovako: jedno čovječje lice, jedno lavlje lice u smjeru desno, lice bika lijevo i lice orlovsko u sva četiri6.
11. Krila im bijahu gore razapeta7. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojima tijelo pokrivahu.
13. A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima amo-tamo kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.
14. Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
15. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak.
16. Točkovi bijahu napravljeni kao bliješteće kamenje tarsisa8, sva četiri istoga oblika; oblikom i izradom bijahu kao da je jedan točak u drugome.
17. U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati.
18. Naplatnice imahu i kad pogledah, gle, sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju9.
19. Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi, kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu.
20. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima.
21. Pa kad bi bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.
22. Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, na gore raširen nad njihovim glavama10.
23. A pod čvrstim svodom bijahu im krila razapeta jedno kraj drugog i svakome po dva krila pokrivahu tijelo11.
24. Čuh lepet njihovih krila kao huk mnogih voda, kao gromki glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi mlitavo krila12."
25. Iznad čvrstog svoda nad njihovim glavama čulo se bučanje. Kad bi se bića zaustavila, pustila bi da im krila mlitavo padnu13.
26. Iznad čvrstog svoda14 nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja; na tom prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek.
27. I vidjeh bliještanje sjajne kovine oko kućišta poput ognja, i ni više ni manje od onog sto je izgledalo kao njegovi bokovi vidjeh predmet sličan ognju i blijesak je zračio oko njega15.
28. Taj blijesak na sve strane bješe poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše izgled onoga što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo. Vidjeh, padoh ničice i čuh zov jednoga koji govoraše16.
Glava 2.
9. I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige
10. I razvi se knjiga preda mnom...
Glava 3.
12. Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu snažnog potresa kada se svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svojega mjesta18.
13. Bijaše to kao lupanje krila životinjskih bića, što udarahu jedno o drugo, i valjanje točkova sto se s njima kretahu i huka snažnog potresa, kada se svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svoga mjesta19.
14. Tada me duh prihvati i ponese i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića, dok je Gospodinova ruka premoćno na me djelovala20.
15. Tako stigoh u Tel Abib k zajednici izgnanika koja življaše na rijeci Kebaru, onamo gdje stanovahu, te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen21.
22. Ondje me opet savlada ruka Gospodinova i on mi reče: «Ustani i siđi u ravnicu da ondje s tobom govorim22!
23. Ustadoh tada i izađoh u ravnicu, i gle, tamo se prikaže svijetleći sjaj Gospodinov, kao divota koju vidjeh na rijeci Kebaru, te padoh ničice23.
24. Tu me prožme životni duh i osovi me na noge i onaj mi govoraše i razgovaraše sa mnom24…
Glava 8.
1. Godine šeste, petog mjeseca, petoga dana, dok sjedjah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova25
2. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek. Od njegovih kao nekih bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše blijeskanje, nešto poput sjaja, poput sjajne kovine26.
3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i odvede me u božanski djelujućim viđenjima u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata što su okrenuta prema sjeveru, gdje stoji kumir ljubomore, koji izaziva Gospodinovu ljubomoru27.
4. I gle, ondje bijaše svijetleći sjaj Boga Izraelova, nalik na ono lice što bijah zapazio u ravnici28.
