O Nespoznatljivom koji je iznad sveg haosa(naš sistem)

Iznijeću ovde u više djelova,neke stvari koje malo ljudi poznaju.
Tko se boji slova nek ne gleda jer bi mogao poludjeti haha.
Na vlastitu odgovornost čitate.
Brojevi u tekstu,su samo povezica,nisam ih micao,sorry.

I DIO

Onaj Jedini jest kraljevstvo nad kojime ništa drugo ne postoji. [On je taj koji postoji] kao [Bog]i Otac svekolikosti, Onaj [nevidljivi] koji je iznad [svega, i koji postoji kao] vječnost, čistoj svjetlosti koju nijedno [oko] ne može vidjeti.On [je] nevidljivi [Duh] o kojem nije prikladno [misliti] kao o bogu,ili čemu sličnome. Jer, on je uzvišeniji od bogova, i ništa drugo nad njime ne postoji, niti 3 je itko njemu gospodar. [On] ne [postoji] u nečemu
nižemu [od sebe, jer sve što postoji] postoji u njemu. (IV 4, 9-10: [On je taj koji je uspostavio]) sebe. [On je vječan], jer njemu [ništa ne] treba,jer [on] je potpuno savršenstvo. Njemu ništa nije [nedostajalo] [što]bi ga upotpunilo; [jer] on je uvijek savršen u [svjetlosti]. On je [bezgraničan],jer, nitko [prije njega] nije postojao da mu postavi granice. On je neistraživ [jer] nije postojao nitko prije njega tko bi [ga proučio. On
je] neizmjeran jer nije [bilo] nikoga [prije njega tko bi ga izmjerio]. [On je nevidljiv jer ga nitko] nije vidio. [On je vječan] jer [postoji] na vječnost.On je [neopisiv jer] nije bilo nikoga prije njega tko bi ga pojmio i [o njemu] govorio. Za njega ne postoji ime jer [nije bilo nikoga prije njega] tko bi [mu] ga nadjenuo.On je [neizmjerna svjetlost], čista, sveta [(i) besprijekorna]. On je neopisiv,[budući da je savršen] u svojoj neuništivosti. (On) [nije] savršenstvo,blaženstvo ili božanstvo, već je on nešto daleko uzvišenije od svega
toga. On niti je tjelesan [niti] bestjelesan, niti velik [niti] malen. [Nemoguće
je] reći, 'Kolika [je njegova širina?'], ili, 'Kolika je njegova dubina?', jer nitko to ne može [spoznati]. On nije samo jedno od [bića,on je] daleko uzvišeniji. I [nije samo] [(jednostavno) uzvišeniji], već ni sama njegova bit nije [dio] eona ili vremena, jer onaj koji čini dio [eona],unaprijed je za to predodređen. Niti vrijeme mu [nije] dodijeljeno,
[jer] on ništa ne prima od nekog drugog. Jer, onome koji nekomu prethodi,
ne [nedostaje] ništa što bi od [takvoga] primio, već će [prije] ovaj potonji njega u nadi gledati u 4 njegovu svjetlu.Veličanstveno je to [savršenstvo]. On je čist, neizmjeran [um]. On je eon koji rađa eone. On je [život] - i daje život. On je blagoslovljeni koji rađa blagoslov. On je znanje koje stvara znanje. [On je] dobrota koja dobrotu rađa. [On je] milosrđe i iskupljenje - [koje rađa milosrđe]. On je milost koja rađa milost, [ne] zato jer je posjeduje, već zato što pruža neizmjerno, nepojmljivo [svjetlo].

II DIO

[Kako da] ti o njemu [govorim]? Njegov je [eon] neuništiv, u spokoju
postojeći, i u [tišini i miru], (i) on je stariji [od svega. Jer, on] jest
glava [svih] eona, on je taj koji ih dobrostivošću svojom krijepi. Jer,
nitko ne [poznaje] [stvari neopisive, niti] razumije što [je neizmjerno],
izuzev onoga koji je [od] njega potekao, (od) Oca. On [sam] nam je to
[rekao]. On je taj koji sebe vidi u njegovu svjetlu, svjetlu koje [ga] obavija,
svjetlu koje je izvor vode života. On je taj koji na svaki način ispunjava
[sve] [eone], (i) koji svoju sliku [vidi] u izvoru [Duha]. On je taj
koji je svoju žudnju stavio u [vodu]-svjetlost, [što je] izvor [čiste svjetlosti]
- voda [koja] ga okružuje.
I [misao je njegova stvorila] djelo i otkrila se, [ukazala] pred njim u
[sjaju] svjetlosti. Ovo je prva [moć, koja bijaše] prije svih (i) [koja poteče]
iz njegova uma, Ona [je preteča Svega] - njezina svjetlost [svijetli
poput njegove] svjetlosti - [savršena] moć koja je prikaz nevidljivog,
djevičanski Duh koji je savršen. [Prva moć], slava Barbelo, savršena 5
slava u eonima, slava otkrivenja, slavila je djevičanski Duh, i izricala
mu hvale, jer zbog njega je nastala. To je prva misao, njegova slika; i
ona je sve rodila, jer ona je ta koja je prije sviju njih, Majka-Otac, prvi
čovjek, Duh sveti, trostruko muški, trostruko moćni, trostruko imenovani
androgin, i vječni eon među nevidljivima, prvi koji je potekao.
"<Ona> zatraži od nevidljivog, djevičanskog Duha - Barbelo - da
joj podari predspoznaju. I Duh pristade. Kako on [pristade], tako predspoznaja
nasta, i stade uz predmisao; potekavši iz misli nevidljivog,
djevičanskog Duha. I slavila je njega njegovu savršenu moć, jer
zbog nje je ona nastala.
"I ona zatraži ponovo da joj se podari [neuništivost], i on pristade.
Kako on [pristade], tako je neuništivost [nadošla], i zauzela svoje mjesto
uz misao i predspoznaju. I slavila je Onoga koji je nevidljiv i Barbelo,
zbog koje oni nastadoše.
"I Barbelo zatraži da joj se podari život vječni. I nevidljivi Duh pristade.
I kako je pristao, vječni život nadođe, i [oni mu pristupe] i stadoše
slaviti nevidljivog [Duha] i Barbelo, nju zbog koje oni nastaše.
"I ona još jednom zatraži da joj se podari istina, i nevidljivi Duh pristade.
(IV 8, 24f.: I [kako] on pristade), istina se pojavi i oni pristupiše i
stadoše slaviti nevidljivog, 6 vrsnog Duha i njegovu Barbelo, nju zbog
koje svi oni nastaše.
"To je pet eona Očevih, koji je prvi čovjek, slika nevidljivoga Duha;
to je predmisao koja jest Barbelo, i misao, i predspoznaja, i neuništivost,
i život vječni, i istina. To je androginih pet eona, što čini deset
eona, što je Otac.

III dio

"I on pogleda Barbelo čistom svjetlošću koja obavija nevidljivi Duh
i njegovom iskrom, i ona s njime zače. I rodi iskru svjetla čija svjetlost
nalikovaše blagoslovljenosti, no koja ne bijaše jednaka njegovoj veličini.
To bijaše jedino rođeno dijete Majke-Oca; to bijaše jedini potomak,
jedini rođenac Oca, čistog Svjetla.
"I nevidljivi, djevičanski Duh radovaše se svjetlu koje je nastalo,
onome što bi rođeno od prve moći njegove predmisli koja jest Barbelo.
I pomaza ga svojom dobrotom dok ovo ne postade savršeno, ne manjkajući
niti jedne dobrote, jer ga bješe pomazao dobrotom nevidljivog
Duha.
"I ovaj mu priđe da primi svoje pomazanje. I čim ga je primio od Duha,
stade slaviti Duh sveti i savršenu predmisao zbog koje nastade.
"I zatraži da mu poda sudruga, koji je um, i on pristade (IV 10, 14:
[rado]). I kada je nevidljivi Duh pristao, 7 nasta um, i priđe Kristu slaveći
njega i Barbelo. I svi oni nastaše u tišini.
"I um poželje učiniti djelo putem riječi nevidljiva Duha. I njegova
volja posta misao i ukaza se uz um; i svjetlo ju stade slaviti. Riječ je slijedila
volju, jer, kroz riječ je Krist, božanski Autogen, sve stvorio. I život
vječni, <i> volja njegova, i um, i predspoznaja priđoše i stadoše slaviti
um njegov i Barbelo, zbog kojih nastaše.
"I Duh sveti upotpuni božanskog Autogena, sina svoga, skupa sa
Barbelo, da bi kao božanski Autogen mogao prići moćnome i nevidljivome,
božanskome Duhu, on, Krist, kojem ovaj moćnim glasom iskaza
počast. On nasta iz predmisli. I nevidljivi, djevičanski Duh postavi
božanskoga Autogena istine ponad svega. I ispod njega, i istine koja je
u njemu, postavi svaku vlast, kako bi spoznao Svekolikost, koja bijaše
nazvana imenom uzvišenijim od svih imena. To će ime biti otkriveno
onima koji to zavrijede.
"Iz svjetlosti koja je Krist, i neuništivosti, na poticaj Duha četiri se
svjetla ukažu iz božanskoga Autogena, a on je znao da će doći 8. Tri
(su) volja, misao i život, a četiri moći su razumijevanje, milost, opažanje
i razboritost. A milost pripada svjetlosnom eonu Armozelu, koji
je prvi anđeo. I tri su druga eona uz ovaj eon: milost, istina i oblik. A
druga (je) svjetlost Oriel, koji bi postavljen iznad drugog eona. I tri su
eona uz njega: predodžba, opažanje i pamćenje. A treće je svjetlo Daveithai,
koji bi postavljen iznad trećeg eona. Tri su druga eona uz nje

IV dio


ga: razumijevanje, ljubav i ideja. I četvrti eon bi postavljen iznad četvrtog
svjetla Eleletha. I tri su druga eona uz njega: savršenstvo, mir i mudrost.
Ovo su četiri svjetla koja se pridružiše božanstvenom Autogenu,
(i) ovo je dvanaest eona koji se pridružiše sinu veličanstvenoga, Autogenu,
Kristu, uz volju i dar nevidljivog Duha. I dvanaest eona pripada
sinu Autogena. I sve bijaše ustoličeno voljom Duha svetoga, kroz Autogena.
"I iz predznanja savršenog uma, otkrivenjem volje nevidljivog Duha
i volje Autogenove, savršeni se Čovjek (ukaza), prvo otkrivenje, i istina.
On je taj kojeg djevičanski Duh nazva Pigera-Adamas, i kojeg postavi
iznad 9 prvoga eona sa onim veličanstvenim, Autogenom, Kristom,
uz prvo svjetlo Almozela; i uz njega su moći njegove. Onaj nevidljivi
dade mu duhovnu, nepobjedivu moć. I on progovori i stade slaviti
i hvaliti nevidljivi Duh, govoreći, 'Zbog tebe sve nastade, i sve će se
tebi vratiti. Hvalit ću i slavit tebe i Autogena i eone, trojstvo: Oca, Majku
i Sina, savršenu moć.'
"I on postavi svog sina Seta iznad drugog eona, uz prisustvo drugog
svjetla Oriela, a u trećem eonu sjeme Setovo bi postavljeno nad treće
svjetlo Daveithaia. I duše svetaca bijahu (ondje) postavljene. U četvrtom
eonu postavljene bijahu duše onih koji ne poznaju Pleromu i onih
koji se nisu odmah pokajali, već su ustrajale neko vrijeme, da bi se na
koncu ipak pokajale; one su uz četvrto svjetlo Eleletha. To su stvorenja
koja slave nevidljivi Duh.
"I Sofija Epinoja, koja je eon, zače misao od sebe i misao o nevidljivom
Duhu i predznanju. I poželje stvoriti obličje bez privole Duha -
on to nije odobrio - i bez svog družbenika, bez njegove privole. I iako
bez njegova pristanka, i bez dogovora, i iako je pomislila bez pristanka
Duha i znanja svog dogovora, ona (ipak) rodi. 10 I zbog nepobjedive
snage koja bješe u njoj, njezina misao ne ostade jalova, već se izrodi
iz nje nešto što bje nesavršeno, i liku njezinom nenalik, zbog toga što
ga je rodila bez svog družbenika. I ne bješe njoj slično, već bje drukčijeg
obličja.
"I kad je uvidjela [posljedicu] svoje žudnje, ona izmijeni oblik i posta
guja lavljeg lica, očiju nalik bljesku zasljepljujućih plamenova. I
ona ga otjera od sebe i istjera iz tog mjesta da ga nitko od besmrtnika
ne vidi, jer rodila ga je u neznanju. I obavila ga je oblakom svjetlosti i

V dio

postavila prijestolje sred oblaka da ga ne vidi nitko osim Duha Svetoga
kojeg zovu majka sviju. I dade mu ime Yaldabaoth.
"To je prvi arhont koji od majke preuze veliku moć. I odvojio se od
nje i udaljio od mjesta gdje je rođen. Kad je ojačao stvorio je sebi druge
eone plamenom zasljepljujuće vatre (koja) još postoji. I udružio se
s vlastitom ohološću koja bje u njemu, i stvorio moći sebi podređene.
Ime prve jest Athoth, kojeg naraštaji znaju pod imenom [žetelac]. Drugi
je Harmas, koji je [oko] zavisti. Treći je Kalila-Oumbri. Četvrti je Jabel.
Peti je Adonaiou, koji se zove i Sabaoth. Šesti je Kain, kojeg naraštaji
ljudi zovu sunce. Sedmi je Abel. Osmi je Abrisene. Deveti je Jobel.
11 Deseti je Armoupieel. Jedanaesti je Melceir-Adonein. Dvanaesti
je Belias, koji stoji nad dubinama Hada. I postavio je sedam kraljeva
nad sedam nebeskih svodova, i pet nad dubinama ponora, da nad njima
vladaju. I podijelio je s njima svoju vatru, no nije im dao ništa od moći
svjetlosti koju uze od majke, jer on je tama neznanja.
"I kada se svjetlo izmiješalo s tamom, tama je zasjala. I kada se tama
izmiješala sa svjetlom, svjetlo potamni i posta niti svjetlost niti tama,
već pepeljast sumrak.
"Slabi arhont posjeduje tri imena. Prvo ime je Yaldabaoth, drugo je
Saklas, a treće Samael. I bezbožan je u svojoj oholosti, jer reče, 'Ja sam
Bog i nema drugog Boga do mene', jer u svojoj je snazi on neuk o mjestu
iz kojeg je potekao.
"I arhonti stvoriše za sebe sedam moći, a svaka od moći za sebe
stvori šest anđela, i tako nasta 365 anđela. I tijela im uz ime idu: prvi je
Athoth, ovčjeg lica; drugi je Eloaiou, magarećeg lica; treći je Astaphaios,
s licem [hijene]; četvrti je Yao, s licem sedmoglave [zmije]; peti je Sabaoth,
zmajeva lica; šesti je Adonin, s licem majmuna; sedmi je Sabbede,
s licem sjajne vatre. Ovo je broj sedam koji čini tjedan.
"No Yaldabaoth je imao od svih njih mnogo više 12 lica, kako bi
pred svakime od njih, shodno svojoj želji, kada je između serafina, imao
drugo lice. I dijelio je svoju vatru s njima; i posta stoga nad njima gospodar.
Zbog moći slave koju je posjedovao od majčine svjetlosti, on se
proglasi Bogom, ne pokoravajući se mjestu iz kojeg je potekao. I ujedinio
je sedam moći u svojoj misli, s vladarima koji bijahu uz njega, i učinio
je to svojom rječju. Imenovao je svaku silu počevši od najviše: prva
je dobrota sa prvim (vladarom), Athothom; druga je predspoznaja sa

VI DIO

drugime, Eloaioom; i treća je Astraphaio (II naknadna je ruka prepravila
u: i treće je božanstvo sa trećime, Astrophaioom); četvrta je gospodstvo
sa četvrtim, Yaoom; peta je kraljevstvo sa petim, Sabaothom; šesta
je zavist sa šestim, Adoneinom; sedma je razumijevanje sa sedmim,
Sabbateonom. I svaka je na jednome nebeskome svodu. I svakome je
dano ime u skladu sa slavom koja pripada nebesima za [uništenje] sila.
U imenima koja [im] je njihov Začetnik nadjenuo bijaše moć, no imena
koja su im dana u skladu sa slavom nebeskom znače za njih uništenje i
bespomoćnost. Oni stoga imaju dva imena.
"I (IV 20, 11: stvorivši [ ]) sve, on ih stade oblikovati po uzoru na
prvonastale eone, kako bi ih 13 učinio neuništivima. On sam neuništive
nije vidio, no moć koja bijaše u njemu od njegove majke, stvori u njemu
obličje svijeta. I kada je vidio oko sebe sve stvoreno, i mnoštvo anđela
oko sebe koji su iz njega potekli, on im reče, 'Ja sam ljubomoran
Bog i ne postoji drugi Bog osim mene.' No izgovorivši to, on otkri anđelima
oko njega okupljenim da postoji drugi Bog. Jer, da drugi ne postoji,
na koga bi on bio ljubomoran?
Majka se tad uznemiri, postavši, kako jarkost njezina svjetla stade
gasnuti, svjesna nedostatka. I ona potamni, jer ne bješe privoljela svog
družbenika.
Rekoh, "Gospodine, što znači to da se uznemirila?", a on se nasmiješi
i reče, "Nemoj misliti da je to, kao što Mojsije reče, 'nad vodom'.
Kad je uvidjela bezboštvo i krađe koje je njezin sin počinio, ona se pokajala.
Nadvladao ju je zaborav u tami neznanja, i nju obuze sram. (IV
21, 13-115:1 nije se usudila vratiti, već je nastavila tumarati). A tumaranje
je taj njezin nemir.
"I samovoljnik uze moć od svoje majke, misleći, u svojoj neukosti,
da ne postoji nitko drugi osim njegove majke. I kada je vidio mnoštvo
anđela od njega stvorenih, on se nad sve njih uzvisi.
"I kad je majka uvidjela nesavršenost ruha tame, znala je da se njezin
družbenik nije s njome usuglasio, i pokajala se 14, i gorko zaplakala.
Cijela je pleroma čula molitvu njezinog pokajanja, i molila u njeno
ime nevidljivi, djevičanski Duh. (IV 22, 5-7:1 on pristade; i kada je nevidljivi
Duh pristao), Duh sveti izlije se na nju iz cijele njihove plerome.
Jer, njezin družbenik nije k njoj sišao, već joj je prišao kroz pleromu
kako bi ispravio nedostatak. I bi tako povedena naviše, ne do svog

VII dio

eona, već iznad svoga sina, kako bi ostala u nonadi dok ne ispravi svoj
nedostatak.
"I glas se začu od uzvišenog eona-neba: 'Čovjek postoji, i sin Čovječji.'
I začu to glavni arhont Yaldabaoth, i, ne znajući otkud dolazi,
pomisli da je to glas njegove majke. A on ih pouči, svetog i savršenog
Majku-Oca, cijeloj predspoznaji, i slici nevidljivoga koji je Otac svega
i zbog kojeg sve nastade, on, prvi Čovjek. Jer otkri sebe u ljudskom
obliku.
"I cijeli eon glavnog arhonta zadrhta, i zatresu se temelji ponora. I
u vodama koje bijahu iznad tvari, dno se zasvijetli ukazanjem njegove
slike koja se razotkrila. I kada su pogledali moćnici i glavni arhont,
vidjeli su dno u bijeloj svjetlosti, i kroz svjetlo oni vidješe sliku u vodi.
15
"I on reče svima koji su do njega došli, "Stvorit ćemo čovjeka na sliku
Boga i po našemu obličju, kako bi lik njegov nama postao svjetlo.'
I stadoše stvarati svak od svojih moći i svojstava koja mu bjehu dana, i
svaki je od njih unio nešto svoje u lik kojeg je vidio u njegovu prirodnu
(obliku). I stvoriše biće prema obličju prvoga, savršenoga Čovjeka,
i rekoše, 'Nazvat ćemo ga Adam, kako bi njegovo ime za nas postalo
moć svjetlosti.'
"I započnu moći: prva, dobrota, stvori kost-dušu; druga, predspoznaju,
stvori mišić-dušu; treća, božanstvenost, stvori tijelo-dušu; četvrta,
gospodstvo, stvori koštanu srž-dušu; peta, kraljevstvo, stvori krv-dušu;
šesta, zavist, stvori kožu-dušu; sedma, razumijevanje, stvori kosu-dušu.
I pride mu mnoštvo anđela, i prime od moći sedam tvari prirodna (oblika)
kako bi pravilno rasporedili udove i pobrinuli se da svi dijelovi tijela
pravilno rade.
"Prvi poče stvarati glavu. Eteraphaope-Abron mu stvori glavu. Meniggesstroeth
stvori njegov mozak; Asterechme (stvori) desno oko;
Thaspomocha stvori lijevo; Yeronumous (stvori) desno uho; Bissoum
(stvori) lijevo; Akioreim (stvori) nos; 16 Banen-Ephroum (stvori)
usne; Amen (stvori) zube; Ibikian (stvori) kutnjake; Basiliademe (stvori)
krajnike; Achcha (stvori) resu u ždrijelu; Adaban (stvori) vrat; Chaaman
(stvori) kralješke; Daercho (stvori) grlo; Tebar (stvori) (IV 25, 4—5:
desno rame; [.... (stvori)]) lijevo rame; Mniarcon (stvori) (IV 25 6-7:

VIII dio

desni lakat; [... (stvori)]) lijevi lakat; Abitrion (stvori) desnu podlakticu;
Evanthen (stvori) lijevu podlakticu; Krys (stvori) desnu šaku; Beluai
(stvori) lijevu šaku; Treneu (stvori) prste desne ruke; Balbel (stvori)
prste lijeve ruke; Kriman (stvori) nokte na rukama; Astrops mu (stvori)
desnu stranu prsa; Barroph mu (stvori) lijevu; Baoum (stvori) desno rame;
Ararim (stvori) lijevo rame; Areche (stvori) trbuh; Phthave (stvori)
pupak; Senaphim (stvori) abdomen; Arachethopi (stvori) desna rebra;
Zabedo (stvori) lijeva rebra; Barias (stvori) (IV 25, 19-20: desni
kuk; Phnouth) lijevi kuk; Abenlenarchei (stvori) moždinu; Chnoumeninorin
(stvori) kosti; Gesole (stvori) želudac; Agromauna (stvori) srce;
Bano (stvori) pluća; Sostrapal (stvori) jetru; Anesimalar (stvori) slezenu;
Thopithro (stvori) crijeva; Biblo (stvori) bubrege; Roeror (stvori)
tetive; Taphreo tijelu (stvori) kralježnicu; Ipouspoboba (stvori) vene;
Bineborin (stvori) arterije; Atoimenpsephei, od njeg je dah koji je
u svakome od udova; Entholleia (stvori) svo meso; Bedouk (stvori) lijevu
stranu stražnjice (?); Arabeei (stvori) lijevi penis; Eilo (stvori) testise;
Sorma (stvori) genitalije; Gorma-Kaiochlabar (stvori) desno bedro;
Nebrith (stvori) lijevo bedro; Pserem (stvori) bubrege desne noge;
Asaklas (stvori) lijevi bubreg; Ormaoth (stvori) desnu nogu; Emenun
(stvori) lijevu nogu; Knyx (stvori) 17 desnu goljenicu; Tupelon (stvori)
lijevu goljenicu; Achiel (stvori) desno koljeno; Phnene (stvori) lijevo
koljeno; Phiouthrom (stvori) desno stopalo; Boabel na njemu (stvori)
prste; Trachoun (stvori) lijevo stopalo; Phikna na njemu (stvori) prste;
Miamai (stvori) na stopalima nokte; Labernioum -.
"A nad svima njima postavljeni bijahu: Zathoth, Armas, Kalila, Jabel,
(IV 26, 19-20: Sabaoth, Kain, Abel). A u udovima posebno djelovaše
glava Diolimodraza, vrat Yammeax, desno rame Yakouib, lijevo
rame Verton, desna ruka Oudidi, lijeva ruka Arbao, prsti desne ruke
Lampno, prsti lijeve ruke Leekaphar, desna strana prsa Barbar, lijeva
strana prsa Imae; grudni koš Pisandriaptes, zglob desnog ramena Koade,
zglob lijevog ramena Odeor, desna rebra Asphixix, lijeva rebra Synogchouta,
trbuh Arouph utrobu Sabalo, desno bedro Charcharb, lijevo
bedro Chthaon, sve genitalije Bathinoth, desna noga Choux, lijeva noga
Charcha, desna goljenica Aroer, lijeva goljenica Toechtha, desno koljeno
Aol, lijevo koljeno Charaner, desno stopalo Bastan, prsti na njemu
Archentechtha, lijevo stopalo Marephnounth, prsti na njemu Abrana

IX dio

"Sedmero ima moć nad svima ovima: Mihael, Uriel, Asmenedas,
Saphasatoel, Aarmouriam, Richram, Amiorps. Oni koji vladaju čulima
(su) Archendekta; onaj koji vlada upijanjem (je) Deitharbathas; onaj
koji vlada zamišljanjem (je) Oummaa; onaj koji vlada sastavljanjem je
18 Aachiaram, a nad cijelom je silom Riaramnacho.
"I određeno je da demoni cijelog tog tijela dolaze iz vrućine, hladnoće,
vlažnosti i suhoće. Majka sviju njih je tvar. Vrućinom gospodari Phloxopha;
hladnoćom gospodari Oroorrothos; onaj koji gospodari suhoćom
(jest) Erimacho; a onaj koji gospodari vlažnošću (je) Arthuro. A majka
sviju njih, Onorthochrasaei, između njih stoji, budući neograničena, i sa
svima se njima miješa. Ona uistinu jest tvar, jer ona ih sve hrani.
"Četiri su glavna demona: Ephememphi koji pripada užitku, Yoko
koji pripada žudnji, Nenentophni koji pripada žalosti, Blaomen koji pripada
strahu. Majka sviju njih je Aesthesis-Ouch-Epi-Ptoe. I iz četiri demona
potekoše strasti. Iz žalosti (proizađoše) zavist, ljubomora, nevolja,
jad, bol, bešćutnost, tjeskoba, žaljenje itd. Iz užitka nastaje velika
bezbožnost, i oholi ponos, i slične stvari. Iz žudnje (proizlazi) ljutnja,
bijes, gorčina i gorka strast, nezasitnost i slične stvari. Iz straha (proizlazi)
strava i poniženje, agonija i sram. Sve su ovo podjednako stvari dobre
kao i zle, a uvid u njihovu istinsku (narav) jest Anaro, glava materijalne
duše, 19 jer ona pripada uz sedam čula, Ouch-Epi-Ptoe.
"Ovo je broj anđela: njih je zajedno 365. I svi su na tome radili, sve
dok, ud po ud, nisu dovršili prirodno i materijalno tijelo. Nad ostalim
strastima vladaju neki drugi, koje ti ne spomenuh, no ako želiš o njima
znati, sve je zapisano u knjizi Zaratustrinoj. I svi su anđeli i demoni radili
dok nisu stvorili prirodno tijelo. A proizvod je njihov dugo vremena
ležao nepomičan.
"I kad je majka zaželjela povratiti moć koju je podarila glavnome arhontu,
skrušeno se obratila Majci-Ocu Sveukupnosti, najmilostivijem.
On posla, svetim ukazom, pet svjetala do mjesta gdje su anđeli glavnoga
arhonta. I posavjetovaše ga da upotrijebi moć majke, i rekoše Yaldabaothu,
'Dahni mu u lice nešto od duha koji je u tebi, i on će ustati.'
I ovaj mu udahnu svoga duha koji je moć njegove majke; on (to) nije
znao, jer postojao je u neznanju. I moć majke prijeđe iz Yaldabaotha u
prirodno tijelo, koje bjehu oblikovali po liku onoga koji je od početka
postojao. I pokrenu se okrijepljeno tijelo, i zasja.

X dio

"Ostale moći 20 odmah postaše ljubomorne, jer on je nastao od svih
njih, one dadoše svoje moći čovjeku, a njegova umnost posta veća nego
u njih koji ga stvoriše, i veća od prvog arhonta. I kada uvidješe njegov
sjaj, i njegovu nadmoćnu umnost, i kad uvidješe da je oslobođen bezbožnosti,
uzeše ga i baciše u najniže predjele tvarnosti.
"No Blaženi Majka-Otac, Dobrostiv i Milostiv, imao je milosti spram
moći majke koja bješe uzeta od prvog arhonta da bi oni (arhonti) nadjačali
prirodno i vidljivo tijelo. I dobrim Duhom i svojom velikom milošću
on posla ispomoć Adamu, svjetlosnu Epinoju koja iz njega potječe i
zove se Život. Ona pomogne stvorenju i potrudi se oko njega, obnavljajući
ga do njegove potpunosti i poučavajući ga o silasku njegova sjemena,
(i) o uzlazu, (koji je) njegov silazak. Sjajna Epinoja bijaše skrivena
u Adamu, kako arhonti za nju ne bi znali, i kako bi uspjela otkloniti
majčin nedostatak.
"I čovjek nastade zbog sjene svjetla koja je u njemu, a umnost njegova
bi nadmoćnija od svih onih koji ga stvoriše. Kada su ga ugledali
shvatili su da je njegova umnost nadmoćnija, i posavjetovaše se sa
svim arhontima i anđelima. I uzeše vatru i zemlju 21 i vodu i pomiješaše
ih sa četiri vatrena vjetra, i, spojivši ih, prouzročiše veliku pomutnju.
I uvedoše (Adama) u sjenu smrti kako bi (ga) ponovo oblikovali od zemlje,
vode, vatre i duha kojem je porijeklo u tvari, što je neznanje tame i
žudnje, i njihova patvorenog duha. To je grobnica novostvorenog tijela
kojom razbojnici obaviše čovjeka, okovi zaborava; i on posta smrtan.
On je prvi koji se spustio, i ovo je prvi raskol. No Epinoja svjetlosti koja
bje u njemu, ona će biti ta koja će oživjeti njegovu misao.
"I arhonti ga uzeše i postaviše u raj, i rekoše mu, 'Jedi, to ti je na volju,'
jer, njihov je užitak gorak, a ljepota iskvarena. I varka je njihov užitak,
a njihova stabla su bezbožnost, plodovi na njima smrtni su otrov, a
njihovo obećanje je smrt. I usred raja postaviše svoje drvo života.
"Poučit ću vas tajni njihova života, planu kojeg su zajednički skovali,
obličju njihova duha. Korijen ovoga (drveta) je gorak, i njegove su
grane smrt, sjena njegova je mržnja, i varljivost se skriva u lišću, cvijet
njegov je melem zla, plodovi su mu smrt i žudnja je u njegovu sjemenju,
i ono klija u tami. Had je 22 prebivalište onih koji s njega kušaju, a
počivalište im je tama.

XI dio

"I oni stadoše ispred onoga što zovu drvom spoznaje dobra i zla, što
je Epinoja svjetlosti, stadoše tamo kako (Adam) u svojoj potpunosti ne
bi pogledao naviše i ugledao golotinju svoje sramotnosti. No, ja bijah
taj koji ih je naveo da jedu."
Rekoh spasitelju, "Gospodine, zar nije zmija bila ta koja je Adama
poučila da jede?" Spasitelj se nasmiješi i reče, "Zmija ih je poučila
da jedu iz bezbožnog stvaranja, požude (i) uništenja, kako bi im on
(Adam) bio od koristi. A on (Adam) je znao da je njemu (glavnom arhontu)
neposlušan zbog svjetlosti Epinoje koja je u njemu, zbog koje su
njegove misli ispravnije od misli glavnog arhonta. I (taj potonji) poželje
povratiti moć koju mu je sam dao, i baci stoga zaborav na Adama.
Upitah spasitelja, "Što je to zaborav?" A on reče, "Ne kako je Mojsije
rekao (i) kako si ti čuo. U svojoj prvoj knjizi on reče, 'Tada Jahve,
Bog, pusti tvrd san na čovjeka' (Post 2, 21), no (to bijaše) njegovo opažanje.
Jer on isto tako kroz proroka reče, 'Otežaj salom srce tom narodu,
ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem
da ne razumije' (Iz 6, 10).
"Epinoja svjetlosti sakrila se tada u njemu (Adamu), a glavni je arhont
poželje izvaditi iz njegova rebra. No Epinoia svjetlosti neuhvatljiva
je, i iako ju je tama progonila, nije ju dohvatila. I izvukao je iz njega
samo dio moći, i stvorio još jedno biće, u obličju žene, nalik Epinoji koja
mu se ukazala. I u žensko je stvorenje unio dio koji je 23 oduzeo od
moći čovjeka, a ne kao što je Mojsije rekao, 'njegovo rebro'.
"I on (Adam) ugleda ženu pored sebe. I u toj mu se ženi ukazala
svjetlosna Epinoja, i podigla je veo s njegova uma. I on se otrijezni od
opijenosti tamom, i prepozna odraz nasuprot sebi, i reče, 'Ovo uistinu
jest kost moje kosti i tijelo moga tijela.' I zato će čovjek ostaviti oca i
majku, da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo. Oni će
mu poslati družicu, i on će napustiti svog oca i svoju majku. {....}
"Naša je sestra Sophia u svojoj nevinosti sišla kako bi ispravila nedostatak.
Ona se stoga zove Život, i majka je svih živih, u predspoznaji
o vladavini nebesa (IV 36, 18-20: i [ ] njemu [ ].) I kroza nju okusili
su savršeno Znanje. I ukazah se u obličju orla na drvetu spoznaje, koje
je Epinoja iz predznanja o čistoj svjetlosti, kako bi ih poučio i probudio
ih iz dubina sna. Jer, oboje bijahu pali i prepoznali svoju golotinju. Epinoja
im se ukazala u obliku svjetlosti (i) probudila njihovu misao

XII dio

"I kada je Yaldabaoth uvidio da su se od njega udaljili, prokle svoju
zemlju. Našao je ženu kako se 24 priprema za svojega muža. Gospodario
je njenom mišlju iako je poznavao otajstvo iz svetog ukaza. A oni su
se bojali okriviti ga. I on otkri svojim anđelima neznanje koje bje u njemu.
I izbacio ih je iz raja i odjenuo ih mrklim mrakom. I glavni arhont
vidje djevicu kako stoji kraj Adama, i vidje da se u njoj ukazala svjetlosna
Epinoia života. Yaldabaoth bijaše pun neznanja. I kada je predzanje o
Sveukupnosti (to) primijetilo, ono nekog posla da istrgne život iz Eve.
"I glavni ju je arhont zaveo i začeo u njoj dva sina; prvi i drugi (su)
Eloim i Yave. Eloim ima lice medvjeda, a Yave ima lice mačke. Jedan
je od njih krepostan, no drugi to nije. (IV 38, 4-6: Yave je krepostan,
no Eloim to nije.) Yavea je postavio nad vatrom i vjetrom, a Eloima je
postavio nad vodom i zemljom. I s namjerom da obmane, nazva jednoga
Kain a drugog Abel.
"Spolni se odnošaj nastavio do dana današnjeg zbog glavnoga arhonta,
i u nju koja pripada Adamu on zasadi spolnu žudnju. I iz odnošaja
on stvori preslike tijela, i zavede ih svojim patvorenim duhom.
"I nad kneževinama postavi dva arhonta kako bi vladala nad grobom.
Kada je Adam prepoznao obličje svog vlastitog predznanja, on rodi
obličje 25 sina čovječjeg, i nazva ga Set po uzoru na rasu eona. Isto
tako, i majka posla dolje svoj duh koji je u njezinom obličju, i presliku
onih koji su u pleromi, jer ona će pripremiti prebivalište za eone koji
će sići. I on ih navede da piju iz vode zaborava, iz glavnoga arhonta,
kako ne bi znali otkuda su potekli. Sjeme je ostalo i pomagalo (mu) neko
vrijeme, da se Duh, kad izađe iz svetih eona, može uzvisiti i izliječiti
ga od nedostatka, kako bi cijela pleroma mogla (ponovo) postati sveta
i bezgrešna."
Upitah spasitelja, "Gospodine, hoće li sve duše tad sigurno biti uznesene
u čistu svjetlost?" On mi odgovori i reče, "Velika se pitanja rađaju
u tvome umu, i teško ih je objasniti ikome osim onima koji su od rase
nepokolebljivih. Oni na koje će se spustiti Duh života, i (s kojima) će
imati moć, ti će biti spašeni i postat će savršeni i vrijedni veličajnosti,
i bit će na tom mjestu pročišćeni od sve bezbožnosti i zavođenja zla.
I neće više imati drugih briga osim vječnosti, prema kojoj će se od tog
trenutka potpuno usmjeriti, bez ikakva gnjeva, zavisti, ljubomore, žudnje
ili pohlepe za bilo čime. Ništa na njih ne utječe osim samo bivanje

XIII dio

u tijelu, kojeg oni nose dok, u nadi očekuju trenutak kada će se susresti
26 sa primateljima (tijela). Takvi su vrijedni neuništivoga, vječnog života
i poziva. Jer, oni će sve izdržati i sve će istrpjeti, kako bi okončali
dobru bitku i naslijedili život vječni."
Rekoh mu, "Gospodine, što je s dušama onih koji to ne čine, (a) na
koje se moć i Duh spustio, (IV 40,24-25: hoće li biti odbijene?" On mi
odgovori i reče, "Ako) se Duh (IV 40, 24-25: na njih spustio), one će
svakako biti spašene i promijenit će se (na bolje). Moć će se spustiti na
sve ljude, jer bez nje se ne može opstati. I nakon što se rode, ako ojača
Duh života, i moć nadođe i okrijepi dušu, tad je nitko ne može navesti
na put zla. No, oni na koje se lažni duh spusti, bit će njime privučeni i
skrenut će s pravoga puta."
Upitah, "Gospodine, kamo će otići duše takvih kada napuste svoje tijelo?"
On se nasmiješi i reče mi, "Duša, u kojoj moć nadjača lažni duh,
jaka je i bježi od zla, i uz pomoć vječnoga biva spašena i uznesena da
počiva među eonima."
Upitah, "Gospodine, gdje će otići duše onih koji, usprkos tome, nisu
spoznali kome pripadaju?" A on mi reče, "Nizak je duh u takvima 27
dobio na snazi kada su posrnuli. On opterećuje takvu dušu i navodi je
na zla djela, i baca je u zaborav. I nakon što izađe iz (tijela), preuzimaju
je oni koji su nastali iz arhonta, bacaju je u lance i zatvaraju, i uz nju
su sve dok se ona ne oslobodi zaborava i primi znanje. I ako tako dosegne
savršenstvo, ona biva spašena."
Rekoh, "Gospodine, kako se duša može smanjiti i vratiti u prirodu
svoje majke ili u čovjeka?" A on se obradova što ga to upitah, i reče
mi, "Ti si uistinu blagoslovljen, jer razumiješ! Duša treba pratiti drugu,
jer u njoj je Duh života. Kroza nju ona biva spašena, i ne prelazi više
u drugo tijelo."
Rekoh, "Gospodine, gdje će završiti duše onih koji isto nisu znali,
a okrenuli su se na drugu stranu?" On mi reče, "Na mjesto gdje odlaze
anđeli siromaštva bit će odvedene, na mjesto gdje ne postoji okajanje.
Tamo će i ostati, a oni koji su hulili duh bit će mučeni, i vječnom
kaznom kažnjeni."
Rekoh, "Gospodine, odakle je došao lažni duh?" On mi na to reče,
"Majka-Otac neizmjerne milosti, Duh Sveti, koji je milostiv i 28 koji
s vama suosjeća, to jest, Epinoja predspoznaje svjetlosti, on je podi

XIV dio

gao potomstvo savršene rase, probudio njihovu misao, i čovjekovo vječno
svjetlo. Kada je glavni arhont shvatio da su ga ovi nadvisili - da ga
umnošću nadilaze - on poželje prisvojiti njihovu misao, ne znajući da
ga ovi u umnosti nadilaze, i da ih on neće moći ugrabiti.
"I skova plan sa svojim moćima, i skupa oni počiniše preljub sa Sofijom,
i gorka se sudbina tako kroz njih rodi, koja je posljednja od izmjenjivih
uza. Ona je od naravi izmjenjive, i jača je i snažnija od one s kojom
su se bogovi udružili, i anđeli i demoni, i svi naraštaji do dana današnjeg.
Jer, iz te sudbine potekoše svi grijesi i nepravde, bogohulstva
i okovi zaborava i neznanja, i sve neumoljive zapovijedi i ozbiljni grijesi
i velike bojazni. I sve što je stvoreno oslijepi, kako ne bi spoznalo
Boga iznad sebe. A njihovi grijesi, zbog okova zaborava, bijahu skriveni.
Oni su sapeti ograničenjem i vremenom i trenutkom, jer (sudbina)
nad svime gospodari.
"A on se (glavni arhont) pokaja zbog svega što je iz njega nastalo, i
poželje potopom 29 zbrisati djelo čovječje. No veličanstvena svjetlost
predspoznaje upozori Nou, i objavi (to) svom potomstvu, sinovima čovječjim.
I ne bje kako je Mojsije rekao, 'Pred vodama potopnim uđu s
Noom u korablju' (Post 7,7), već se sakriše na jedno mjesto, ne samo
Noa, već i mnogi drugi ljudi nepokolebljive rase. Otiđoše na to mjesto i
sakriše se u oblak svjetlosti. Noa prepozna svog vladara, a ona koja pripada
svjetlosti bješe s njim, obasjavajući, jer je on (glavni arhont) čitav
svijet zavio u tamu.
"I on skova plan sa svojim moćima, i posla svoje anđele kćerima čovječim,
kako bi neke od njih za sebe uzeli, i iz svog užitka stvorili potomstvo.
Isprva nisu imali uspjeha, i okupe se stoga ponovo i zajedno
skuju plan. I stvore lažni duh, nalik Duhu koji se spustio, kako bi njime
duše zatrovali. I anđeli izmijeniše svoja obličja, i preuzeše obličja muževa
(kćeri čovječjih), ispunivši ih duhom tame, koji su za njih izmiješali,
i zlom. I doniješe zlato i srebro i darove, i bakar i željezo i kovinu,
i još štošta. I stadoše upravljati ljudima, a oni ih počeše slijediti 30
u velike nedaće, i uz pomoć mnogih varki odvedoše ljude na stranputicu.
I ostare (ljudi) bez da su iskusili zadovoljstvo. I pomru, ne uspjevši
iznaći istinu, i spoznaju o Bogu istine. I sve što je stvoreno posta zauvijek
tako robljem, od postanka svijeta do dana današnjeg. I ženili su se i
rađali djecu u tami, u skladu s obličjem svoga duha. I zatvorili su svoja
srca, i otvrdnuli zbog krutosti lažnoga duha, sve do dana današnjeg.

XV dio

"I zato sam se ja, savršena Pronoja svega, prometnuo u svoje sjeme,
jer prvi sam postojao, posvuda. Ja sam bogatstvo svjetlosti; ja sam sjećanje
plerome.
"I uputih se u kraljevstvo tame, i ustrajah sve dok se nisam obreo
usred tog zatvora. I temelji su se kaosa potresli, a ja se sklonih od njih i
njihove bezbožnosti, i oni me nisu prepoznali.
"I vratih se ponovo, drugi put. Od onih sam koji pripadaju svjetlosti,
ja, sjećanje Pronoje. I uniđem u središte tame, u Had, sa željom da
(ispunim) svoju zadaću. I temelji su se kaosa potresli, kako bi se urušili
na one koji su u kaosu, i kako bi ih uništili. I ja opet pobjegoh do svojeg
korijena svjetlosti kako ovaj ne bi bio uništen prije vremena.
"I vratih se ponovo, treći put - ja, svjetlost koja u svjetlosti postoji,
i sjećanje Pronoje - kako bih unišao u središte tame i u 31 Had. I lice
svoje ispunih svjetlošću upotpunjenja njihovog eona. I unišavši u središte
njihova zatvora, koji je zatvor njihova tijela, rekoh, 'Tko čuje, nek
ustane iz svog dubokog sna.' A on zaplaka, i gorke suze brišući, reče,
'Tko me to zaziva, i odakle je došla ova nada, meni koji sam u zatvorskim
uzama?' Rekoh mu, 'Ja sam Pronoja čiste svjetlosti; ja sam misao
djevičanskog Duha, koji te do časnoga mjesta uznio. Ustani, i upamti
što si čuo, i slijedi svoj korijen, mene, milostivog, i čuvaj se anđela siromaštva
i demona kaosa, i svih onih koji te obmanjuju, i čuvaj se dubokog
sna i zatvora Hada.'
"I, uzdigavši ga, zapečatim ga u svjetlosti vode sa pet pečata, kako
smrt više ne bi nad njime vladala.
"A sad, kad sam ti sve rekao, sad ću uzići do savršenog eona. Sve što
rekoh, rekao sam kako bi ti to mogao zapisati, i u potaji prenijeti svojim
srodnim dušama. Jer, to je otajstvo nepokolebljive rase."
I spasitelj mu to iznije, da ovaj to zapiše i čuva. I reče mu, "Proklet
neka je svatko tko ovo zamijeni za neki dar, ili hranu, piće ili odjeću, ili
bilo što drugo." 32 I nakon što mu je ovo potajno iznio, on nesta. Ovaj
potom ode do drugih učenika, i prenese im sve što mu je spasitelj rekao.
Isus Krist, Amen

I "Sofija Epinoja, koja je eon, zače misao od sebe i misao o nevidljivom
Duhu i predznanju. I poželje stvoriti obličje bez privole Duha -
on to nije odobrio - i bez svog družbenika, bez njegove privole"


Koliko sam shvatila, ova Sofija (gde god da si je nasao) je u cinila prvi greh i to je bila neposlusnost ?

E odakle je ovo ? Bash je interesantno

A kako pisac zna sve to o njemu , sve te stvari ? Kako zna da je uspostavio sebe i ostalo , plus je nevidljiv, a ako je neopisiv , kako se zna sve ovo o njemu ?

Eleleth:

Rekoh, "Gospodine, kako se duša može smanjiti i vratiti u prirodu
svoje majke ili u čovjeka?" A on se obradova što ga to upitah, i reče
mi, "Ti si uistinu blagoslovljen, jer razumiješ! Duša treba pratiti drugu,
jer u njoj je Duh života. Kroza nju ona biva spašena, i ne prelazi više
u drugo tijelo."

Mislis Dusa treba pratiti drugu Dusu ili sta...?


Rekoh, "Gospodine, gdje će završiti duše onih koji isto nisu znali,
a okrenuli su se na drugu stranu?" On mi reče, "Na mjesto gdje odlaze
anđeli siromaštva bit će odvedene, na mjesto gdje ne postoji okajanje.
Tamo će i ostati, a oni koji su hulili duh bit će mučeni, i vječnom
kaznom kažnjeni."

Kliknite za proširenje...

Jel ti to nas plasis...?...

Bulletdodger:

E odakle je ovo ? Bash je interesantno

A kako pisac zna sve to o njemu , sve te stvari ? Kako zna da je uspostavio sebe i ostalo , plus je nevidljiv, a ako je neopisiv , kako se zna sve ovo o njemu ?

Kliknite za proširenje...

Ti odgovori kako zna?

Možda je prije 1900 godina bio na extasy .

Lilyth:

Jel ti to nas plasis...?...

Kliknite za proširenje...

Haha.

I ja sam se poplašio.

"Pakao" je život u tijelu,inkarnacija.

Eleleth:

Ti odgovori kako zna?

Možda je prije 1900 godina bio na extasy .

Kliknite za proširenje...

Pa odakle ja znam odakle mu te ideje

Chesto su stari narodi pri religijsim obredima konzumirali odredjene "bobe" i chajeve koji su imali dejstva extasija

Lol pa nisam ja to postavio pa da znam odakle i kako je
Ti bi treblo da znash , ili barem da pokushash da objasnish .

Stvarno odakle je ovo ?

Brzo nadjomo rupe i ovde

Bulletdodger:

E odakle je ovo ? Bash je interesantno

A kako pisac zna sve to o njemu , sve te stvari ? Kako zna da je uspostavio sebe i ostalo , plus je nevidljiv, a ako je neopisiv , kako se zna sve ovo o njemu ?

Kliknite za proširenje...

Ovaj tekst je IVANOV APOKRIF,obraćanje ISUSA prema Ivanu kao neka vrsta
otkrivenja o postanku gore i dole.
To ti je odgovor.

EVANĐELJE
PISTIS
SOFIJE

Evanđelje Pistis Sofije poruka je kozmičkog, univerzalnog Kristovog Duha o misteriju duše.
Autorstvo toga djela pripisuje se velikomu posvećeniku i gnostiku
VALENTINU,
koji je živio u 2. stoljeću nakon Krista.

PISTIS SOFIJA je naznaka za dušu čovjeka koji u gorućoj čežnji i duboku uvidu ide putem povratka, putem oslobođenja iz prolazna svijeta materije u prvobitni Božji poredak u svjetlu.

Trinaest pjesama kajanja i svjetlosne himne Pistis Sofije uspoređuju se s Davidovim psalmima i apokrifnim Salomonovim svjetlosnim himnama. One svjedoče o teškoj borbi i postupnu nadvladavanju sve do blistava okrunjenja i uskrsnuća pročišćene duše.

EVANĐELJE
PISTIS
SOFIJE


Knjiga I

Kada je Isus uskrsnuo iz mrtvih, proveo je jedanaest godina u razgovorima sa svojim učenicima, podučavajući ih samo do područja Prve zapovijedi i Prvog misterija iza vela, dakle, o sadržini Prve zapovijedi. To je dvadeset i četvrti misterij iznutra prema van - dvadeset i četvrti od onih koji se nalaze u drugom prostoru Prvog misterija, koji stoji ispred svih misterija: Otac u liku goluba.
I Isus reče svojim učenicima: "Došao sam iz Prvog misterija, koji je posljednji, naime dvadeset i četvrti misterij." Učenici nisu ni znali ni razumjeli da unutar tog misterija postoji još nešto; jer mišljahu da je taj misterij vrhunac svemira i svega što postoji. Mislili su da je on dovršenje svih dovršenja, jer im je Isus o tom misteriju bio rekao da obuhvaća Prvu zapovijed, te pet praideja, veliko svjetlo, pet pomagača i čitavu Riznicu svjetla.
Pored toga, Isus svoje učenike nije bio podučio o cjelokupnom opsegu svih predjela velikog nevidljivog i tri triput silne snage, a ni o dvadeset i četiri nevidljiva i svim njihovim područjima i eonima i poretcima, i kako su se proširile - naime, emanacije velikog nevidljivog -, a ni o njihovim nestvorenima, samostvorenima i stvorenima i njihovim blistavim zvijezdama i njihovim nesparenima i arhontima i silama i vladarima i arkanđelima i njihovim dekanima i svim prebivalištima njihove sfere i svim njihovim poretcima.
Isus svoje učenike nije bio podučio o cjelokupnom širenju emanacija Riznice svjetla, ni o njihovim poretcima i kako su nastali; nije im ništa bio rekao ni o njihovim izbaviteljima, ni kako su sačinjeni svaki prema pojedinom poretku. Nije im bio rekao ni koji stražari stoje na svakim vratima Riznice svjetla. Nije im ništa bio rekao ni o mjestu blizanačkog izbavitelja, koji je dijete djetetovo. Nije bio ništa rekao ni o području tri Amena i do kojih predjela seže njihova moć, niti im je bio naznačio u kojim je predjelima zasađeno pet stabala, niti išta u svezi s drugih sedam Amena, naime sedam glasova, gdje je njihovo područje i kako se šire. Isus svojim učenicima nije bio rekao kakve su vrste pet pomagača i gdje se oni nalaze. Nije im bio rekao ni na koji se način proširilo veliko svjetlo i u koje je predjele dospjelo. Isto im tako ništa nije bio ispripovijedao o pet ideja i o Prvoj zapovijedi i u koja su predjela dospjele. Umjesto toga, bio im je govorio samo općenito, uputivši ih u njihovo postojanje; ali nije bio govorio o njihovu opsegu i uređenju njihovih područja i o tome kako su sačinjena. Stoga i nisu znali da unutar tog misterija postoje i drugi predjeli.
Nije bio rekao svojim učenicima: "Izašao sam iz tih i tih područja, dok nisam ušao u onaj misterij i ponovo iz njega izašao", nego ih je samo bio učio: "Došao sam iz tog misterija." Stoga su o onome misteriju mislili da je dovršenje svih dovršenja, vrhunac svemira i totalna Pleroma. Jer Isus je svojim učenicima bio rekao: "Taj misterij obuhvaća sve o čemu sam vam govorio od dana našeg susreta do danas." Stoga su učenici mislili da unutar tog misterija ne postoji ništa drugo. Dok su učenici sjedili zajedno na Maslinskoj gori, u velikoj su radosti i oduševljenju razgovarali o ovim riječima: "U milosti smo među svim ljudima na Zemlji, jer nam je izbavitelj ovo očitovao i jer smo primili puninu (pleromu) i svo dovršenje." Dok su tako razgovarali, Isus je sjedio na maloj udaljenosti od njih. Petnaestog mjesečeva dana mjeseca Tybi, na dan punog mjeseca, kada je sunce krenulo svojom putanjom, iza njih se pojavi silna svjetlosna snaga, koja je sjala tako neuobičajenom blistavošću da nije bilo mjere za svjetlo koje bijaše povezano s tom snagom. Jer ono bijaše došlo iz Svjetlosti nad svjetlima i iz posljednjeg misterija, dvadeset i četvrtog - iznutra prema van - od onih misterija koji se nalaze u poretcima drugoga prostora Prvog Misterija. Ta se svjetlosna snaga spusti na Isusa i posve ga obvi, dok je sjedio na maloj udaljenosti od svojih učenika; i jako je blistao u neizmjernom svjetlu koje bijaše na njemu.
Učenici ga ne bijahu vidjeli uslijed tog velikog svjetla u kojem se nalazio, jer im je svjetlo koje ga je okruživalo zaslijepilo oči. Vidjeli su samo svjetlo, iz kojeg su izbijale mnoge svjetlosne zrake. One nisu sve bile jednake, nego je svjetlo odozdo prema gore bilo različitih stanja i svojstava - sve jedna zraka beskrajno izvrsnija od druge, u velikom, neizmjernom svjetlosnom sjaju koji je dopirao od Zemlje sve do neba. Kada su učenici vidjeli to svjetlo, obuzeše ih veliki strah i uzrujanost. Kada se ta svjetlosna snaga spustila na Isusa, postupno ga je posve obavila. Tada Isus ustade i krenu u visinu, zračeći neizmjernim, zasljepljujućim svjetlom. Učenici su gledali za njim sve dok nije dosegao nebo. Nitko od njih nije progovorio, nego su svi ustrajali u dubokoj tišini. To se, dakle, zbilo petnaestog mjesečevog dana, na dan punog mjeseca, za mjeseca Tybi. Tri sata nakon Isusova uzlaska na nebo sve se snage na nebu jako uskovitlaše i stadoše se međusobno sudarati, one i njihovi eoni i sva njihova područja i poredci. Potres zahvati čitavu Zemlju sa svim njezinim stanovnicima. A svi ljudi na Zemlji, i učenici također, dospješe u stanje jake uznemirenosti, i svi mišljahu da će se možda svijet presaviti.
Sve su snage na nebu ustrajale u svojem komešanju, one i čitav svijet. Međusobno su se sudarale od trećega sata petnaestog dana mjeseca Tybi do devetog sata sljedećega dana. A svi anđeli i njihovi arhanđeli i sve snage iz visine slavile su najnutarnjije od nutarnjeg, tako da je čitav svijet čuo njihove glasove, bez prestanka, sve do devetog sata sljedećega dana. Učenici su u strahu sjedili jedni kraj drugih, vrlo uzrujani i uplašeni zbog velikog potresa koji se zbio. Jadikovali su i govorili jedni drugima: "Što li će se dogoditi? Hoće li možda izbavitelj razoriti sva mjesta?" Dok su tako razgovarali i jadikovali, rastvoriše se nebesa u deveti sat sljedećeg dana, i ugledahu Isusa kako se spušta zračeći izvanredno jako, i nije bilo mjere za svjetlo u kojem se nalazio. Jer zračio je i više nego u sat kada je uzašao na nebesa, tako da stanovnici Zemlje nisu mogli pojmiti svjetlo koje je bilo na njemu.
Odašiljao je svjetlosne zrake u punini, i njegove zrake bijahu neizmjerne. To svjetlo nije bilo jednakih oblika, nego različito prema vrsti i svojstvima, dok su neke zrake bile beskrajno blistavije od drugih. U svojoj se cjelokupnosti svjetlo sastojalo od tri vrste, pri čemu je jedna bila beskrajno blistavija od druge. Druga ili srednja vrsta bila je izvrsnija od prve ili najniže, a treća je nadmašivala druge dvije. Prva je zraka, najniža od svih, nalikovala svjetlu koje se bijaše spustilo na Isusa prije nego što je uzašao na nebesa. Ali samo je u njezinu svjetlu bilo jednako onome. Tri su vrste svjetla bile različitih svojstava, svaka beskrajno izvrsnija od druKada su to učenici vidjeli, jako su se prestrašili i smeli. Kada je Isus, milosrdni i blagi, vidio svoje učenike tako uzrujane, reče im: "Budite spokojni. To sam ja. Ne bojte se." Kada su učenici čuli te riječi, rekoše: "O Gospodine, ako si to Ti, privuci svoj svjetlosni sjaj k sebi, kako bismo ga mogli podnijeti. Inače će nam oči oslijepiti, i uzrujani smo, a i cijeli je svijet u pomutnji zbog velikog svjetla koje je na Tebi."
Nato Isus privuče sjaj svojeg svjetla natrag k sebi. Kada se to zbilo, svi se učenici ohrabriše, pristupiše Isusu, padoše pred njim na koljena, pokloniše mu se u velikoj radosti i rekoše mu: "Učitelju, kamo si išao i kakvu si to zadaću ispunio? A prije svega, zašto su se dogodila sva ta kretanja i potresi?"
Tada im Isus, milosrdni, reče: "Radujte se i kličite od ovog trena, jer sam išao u područja iz kojih bijah došao. Od sada ću s vama govoriti potpuno otvoreno, od početka istine do njezina dovršenja, i govorit ću vam lice u lice i bez prispodoba. Odsad vam neću ništa skrivati o misteriju iz visine i o biti područja istine. Jer preko Neizrecivog i preko Prvog misterija svih misterija dana mi je moć da s vama govorim o početku pa do dovršenja i izvana prema unutra i iznutra prema van. Poslušajte sad, kako bih vam prenio sve stvari: Dok sam sjedio na Maslinskoj gori na maloj udaljenosti od vas, razmišljao sam o tome da je zadaća naloga po kojem sam poslan time bila izvršena, i da mi posljednji misterij - dvadeset i četvrti iznutra prema van - od dvadeset i četiri misterija, koji se nalaze u drugom prostoru Prvog misterija u poretku onog prostora, još nije bio poslao moju odoru. Kada sam, dakle, spoznao da je zadaća mojeg naloga, zbog kojeg sam bio poslan, izvršena i da mi taj misterij još nije bio poslao moju odoru, koju sam u njemu ostavio dok vrijeme ne bude dovršeno - razmišljajući o tome, sjedio sam malo podalje od vas na Maslinskoj gori." "A kada je na istoku izašlo sunce, kroz Prvi misterij - koji postoji od početka i prema čijoj je volji nastao svemir i iz kojeg sam i sam upravo došao, ne u vrijeme mojeg raspeća, nego sada - i po nalogu tog misterija bila mi je poslana moja svjetlosna odora, koja mi je bila dana od početka i koju bijah ostavio u posljednjem, dvadeset i četvrtom misteriju - iznutra prema van. - To su dvadeset i četiri misterija koji se nalaze u poretku drugog prostora Prvog misterija.
Tu sam, dakle, odoru bio ostavio u posljednjem misteriju dok ne nastupi vrijeme da je navučem i počnem govoriti čovječanstvu i očitovati mu sve, od početka istine do njezina dovršenja, i da s vama govorim od najnutarnjijeg od nutarnjeg do najvanjskijeg od izvanjskoga i od najvanjskijeg od vanjskoga do najnutarnjijeg od unutrašnjega. Sada se radujte i kličite i rastite u radosti. Jer vama je dano da prvo s vama govorim o početku istine pa do njezina dovršenja. Jer vas sam još od početka izabrao preko Prvog misterija.
Stoga se radujte i kličite, jer kada sam pošao ka svijetu, od početka sam sa sobom vodio dvanaest snaga, kao što sam vam na početku rekao, snage koje sam primio od dvanaest izbavitelja iz Riznice svjetla po zapovijedi Prvog misterija.

Tu sam snagu utisnuo u utrobe vaših majki kada sam došao u svijet, i te se snage danas nalaze u vašim tijelima. A te su vam snage bile darovane za cijeli svijet, jer vi ste ti koji će cijeli svijet spasiti. Zato da biste pomoću njih mogli odoljeti prijetnjama arhonata svijeta i patnjama svijeta i njegovim opasnostima i progonima, koje će arhonti iz visine sručiti na vas. Jer često sam vam govorio da sam snagu koja je u vama uzeo iz dvanaest izbavitelja koji se nalaze u Riznici svjetla. Stoga sam vam od početka govorio da niste od ovoga svijeta. A ni ja nisam od njega.