Devojka se ubila pred web kamerom zbog ne ostvarene ljubavi

17.
Kada odeš na sajt (slika je link) piše ti sve detaljno...
Stvarno žalostno...

E brate jeste ti fora,ja kliknuo da bi video detalje sto se cura ubila nisam ni ocekivao da ce neko postaviti jebni klip!

Nego ljudi jel ovo ima osnova za tuzbu? deo sam eksperimenta u kome nisam pristao da ucestvujem???

E ako ces da tuzis zovi i mene,da se zajedno ovajdimo na sudu!!z:poz:
 
Upravo to.
Ljudi očekivaju nešto, veliko, neku revolutivnu promenu.
A kad dođe do toga i ne opaze.
I onda opet žele nešto, veliko, revoluciju.
Dođe i to, i sklizne niz ruke. Ni ne osetiš.
Iz daleka sve nekako izgleda veće. Veće u smislu značajnije.
„Sve što zaradih i naučih ode na zveket kašike o zube“
A nezadovoljena želja prouzrokuje patnju.

Ja više ne iščekujem ništa. Doduše, samo tako kažem.
Jer da sam došla do potpunog ništavila, život bi mi bio dalek, a smrt vrlo bliska.

Koliko zapravo razmišljanje o smislu vodi u potpuni kontrast - besmisao.
 
Upravo to.
Ljudi očekivaju nešto, veliko, neku revolutivnu promenu.
A kad dođe do toga i ne opaze.
I onda opet žele nešto, veliko, revoluciju.
Dođe i to, i sklizne niz ruke. Ni ne osetiš.
Iz daleka sve nekako izgleda veće. Veće u smislu značajnije.
„Sve što zaradih i naučih ode na zveket kašike o zube“
A nezadovoljena želja prouzrokuje patnju.

Ja više ne iščekujem ništa. Doduše, samo tako kažem.
Jer da sam došla do potpunog ništavila, život bi mi bio dalek, a smrt vrlo bliska.

Koliko zapravo razmišljanje o smislu vodi u potpuni kontrast - besmisao.

To mi liči na onu priču - Daj mi znak i poverovaću.
A koliko nas bi prepoznalo taj znak?
Tako i bitne stvari promaknu.

Mene još muči... zašto živeti, stvarati... kada na kraju svi znamo kako ćemo? Ponekad padnem u desperiju, i isto tako pomisli... Zašto sebe duhovno uzdizati, zašto čitati, pitati se... Kada su uglavnom najprostiji ljudi, bez ikakvih pitanja najsrećniji?
Oni ne traže taj "mir", niti možda poznaju njegovo postojanj, te stoga ništa i ne traže previše...
 
To mi liči na onu priču - Daj mi znak i poverovaću.
A koliko nas bi prepoznalo taj znak?
Tako i bitne stvari promaknu.

Mene još muči... zašto živeti, stvarati... kada na kraju svi znamo kako ćemo? Ponekad padnem u desperiju, i isto tako pomisli... Zašto sebe duhovno uzdizati, zašto čitati, pitati se... Kada su uglavnom najprostiji ljudi, bez ikakvih pitanja najsrećniji?
Oni ne traže taj "mir", niti možda poznaju njegovo postojanj, te stoga ništa i ne traže previše...

Ne kaze dzabe ona izreka "Boj se onih koji mnogo misle"! *** Na neka pitanja jednostavno nema odgovora,nas zivot je puno kratak da bi imali vremena uzaludno da ga bacamo!!Ne lupaj glavu na pitanja za koja neces naci odgovor i na ono sto ce te samo jos vise razdraziti i oneraspoloziti i uzivaj u zivotu! Najsrecniji su ljudi oni koji imaju porodicu,voljenu osobu i koji zive skromno i posteno,mozda su oni slabi mislioci ti mislis ,ali ne, oni su shvatili kao i ja da to ne vodi nikud! Sto vise mislim sve mi je gore,zato lepo ne mislim puno,ne zamajavam se tim pitanjima o zivotu i smrti,o zivotu posle ovog,o prolaznosti stvari,o vecnosti jer to ne moze da se zamisli,kao sto ne mozes da zamislis beskraj! Ok je obrazovati se i imati interesovanja i biti svestran,ali je uzaludno u tim godinama i u bilo kojim drugim pokusavati da smis nesto sto je nemoguce,smisliti nesto sto je ne opipljivo i sto culno ne mozes doziveti!! Pozz!
 
U redu je to. Shvatam tvoj izbor...

Ali ja se mojih razmišljanja ne odričem. To je ipak moj svet.

To je tvoja slobodna odluka! Materija kruzi energija protice! Tako da je sve materijalno podlozno uticaju spoljasnjih faktora i drugih sila i sve je materijalno prolazno,a energija negde odlazi... Ko zna gde? Mozda je i istina prica o raju i paklu (mada je pakao dokazan da ne moze da postoji),ali mi to ne mozemo znati sve dok nas to nistavilo ne proguta!!:grudvanje: Nije uzaludno sto radis na usavrsavanju sebe,tvoje telo ce istruliti i postati deo sredine,ali dusa ili energija ce negde otici!z:)



kako sam pametan ljubi me majka!z:mrgreen:
 
Upravo to.
Ja više ne iščekujem ništa. Doduše, samo tako kažem.
Jer da sam došla do potpunog ništavila, život bi mi bio dalek, a smrt vrlo bliska.

Koliko zapravo razmišljanje o smislu vodi u potpuni kontrast - besmisao.

Istina... Ako nemas neki cilj u zivotu i ako si sve postigao,tvoj zivot vise nema smisla!
Pa da... besmisleno je misliti o smislu zivota,jedino nam religija nudi neke odgovore!
 
To je tvoja slobodna odluka! Materija kruzi energija protice! Tako da je sve materijalno podlozno uticaju spoljasnjih faktora i drugih sila i sve je materijalno prolazno,a energija negde odlazi... Ko zna gde? Mozda je i istina prica o raju i paklu (mada je pakao dokazan da ne moze da postoji),ali mi to ne mozemo znati sve dok nas to nistavilo ne proguta!!:grudvanje: Nije uzaludno sto radis na usavrsavanju sebe,tvoje telo ce istruliti i postati deo sredine,ali dusa ili energija ce negde otici!z:)

Ne znam šta će biti sa mnom, ali ipak se nadam da ću do nekog odgovora doći. (:
Pa makar se prosto uverila da je besmisleno razmišljati.
Mada ne verujem da će to biti moj odgovor.

(:
 
Ja bih rado batalila svaku, ali svaku svoju misao... samo da se ne budim sa rečenicom u glavi:
O, ne! Još jedan dan za preživeti. Ne proživeti, već preživeti. Bolje da se nisam ni probudila.
Isti ljudi oko mene, uvek ista slika... I više me ne ispunjavaju stvari koje nekad jesu, razgovori sa ljudima, smeh, odlazak na kej, tvrđavu, u pozorište...
I to me sve tako odbija...

A možda samo zima progovara iz mene.
Ne mogu da dočekam proleće.

Pesimista sam, izgleda.
No, na trenutke se zavaram i neke sitnice mi udahnu osećaj optimizma...
Ali to su momenti. Kao i to duhovno uzdizanje.
Ništa drugo do želje da se ostvari smisao.
Trenutni smisao.

I jeste, religija ljudima pruža pomoć, oslonac, beg od ništavila i apsurdnosti.

Religijska patnja je u isto vreme i odraz istinske patnje i protest protiv patnje.
Religija je uzdah ugnjetenog bića, ona je srce sveta bez srca, ona je duša bezdušnog sveta, ona je opijum za mase.


No, ja ne mogu da se posvetim religiji.
A treba mi oslonac... a ne nalazim ga ni u čemu.
Ali nešto mi uvek spreči pad... i, i dalje letim, a aterirala bih, rado.
Makar na sopstvenu zaluđenost, glupost, neka i boli više nego besmisao... Samo da je čvrsto tle.

Kakvi ciljevi?
Da završim fakultet, da se zaposlim, udam i rađam decu!?

A sve je tako prolazno...
I nema više onog bagrema, koji je na proleće tako lepo mirisao.
A i kiša kada pada, peče kožu.
 
Zabole me za idiote...
finger.gif
 
@ Mima.


Shvatam te zaista, ali... Ponekad, desi se da nakon svega toga, shvatiš da si nezadovoljan bez razloga.
I, pojavi se razlog zbog koga moraš da ideš napred. Stvarno moraš.
Šta onda?
Moje misli i dalje su za mene, moje ideje, snovi, doživljaji... Ali sve se to mora staviti na stranu kada dodju realne, da tako kažem, stvari.
Meni je to i jedan od najvećih problema... Kako da uklopim moj svet u stvarnost u kojoj živim? Odreći se jednog, ili drugog? Najveći stvaraoci su tako izbrali svoj način.
A ako toliko stvari oko tebe je u direktnoj vezi sa tobom, i zavisi na neki način od tebe... Onda moraš da stegneš zube. Koliko god da je teško.
Dešava mi se da hoću da pobegnem, da odem, nestanem, bilo šta, samo da se sve ne ponavlja...
Ali ne mogu.
Tj. mogu... Ali ne mislim da je to pravi izbor.

Religija... Kada veruješ, to je čvrsto tle. Nije opijum za mase, već stvar koja uglavnom podstiče ljude da budu bolji. I ako postoji takva stvar, makar ona ne bila istina, neka nastavi da postoji.
 
Zato što je to moje mišljenje.Sam čin samoubistva je budalaština,a da ne pominjem kamere i nebulozni razlog svega toga...:roll:Voleo bi da je Thunderman u pravu,tj.da ljubavisanje nije jedini razlog nego samo izgovor nečeg krupnog što nije za svačije uši.:tajna:Kako god,i dalje se slažem sa Limunom...

Nisam mislila na samoubistvu već na našu diskusiju o smislu i besmislu. (:
 
@ Mima.


Shvatam te zaista, ali... Ponekad, desi se da nakon svega toga, shvatiš da si nezadovoljan bez razloga.
I, pojavi se razlog zbog koga moraš da ideš napred. Stvarno moraš.
Šta onda?
Moje misli i dalje su za mene, moje ideje, snovi, doživljaji... Ali sve se to mora staviti na stranu kada dodju realne, da tako kažem, stvari.
Meni je to i jedan od najvećih problema... Kako da uklopim moj svet u stvarnost u kojoj živim? Odreći se jednog, ili drugog? Najveći stvaraoci su tako izbrali svoj način.
A ako toliko stvari oko tebe je u direktnoj vezi sa tobom, i zavisi na neki način od tebe... Onda moraš da stegneš zube. Koliko god da je teško.
Dešava mi se da hoću da pobegnem, da odem, nestanem, bilo šta, samo da se sve ne ponavlja...
Ali ne mogu.
Tj. mogu... Ali ne mislim da je to pravi izbor.

Religija... Kada veruješ, to je čvrsto tle. Nije opijum za mase, već stvar koja uglavnom podstiče ljude da budu bolji. I ako postoji takva stvar, makar ona ne bila istina, neka nastavi da postoji.

Da... Ja sam se žestoko prevarila, svojevremeno sam od stvarnih problema pobegla iz jave u san.
I onda sam se izgubila tu negde... između. Jer problemi s' jave nisu nestali, još su tu, a mojim upornim razmišljanjem se ne rešavaju.

Uvek može gore, znam to.
No, kad dođe preko glave, želja za isplivavanjem je velika.

Jednostavno nisam uspela da se sinhronizujem sa okolnostima i da rešim probleme.

A kad me realnost lupi po glavi, onako baš, baš... da zaboli.
Možda i rezultuje sasvim produktivno.
Napišem knjigu, poeziju, nešto.

A od jutros mi se ova pesma mota po glavi:

Inače, što se tiče religije, kao opijuma za mase.
Pravi prevod bi bio "narodni lek" tako da je Marksova definicija zaista ona prava kada je reč o religiji.

Tebe Mima bogami dobro drma depresija. :confused:

Trpaš, gutaš, potiskuješ svoje i tuđe a ne prazniš se.

Ovaj pdf se lagano može preimenovati u"Filozofija"zbog dubokoumnih komentara vezanih za budalaštinu.Umalo mi mozak nije explodirao od silnog naprezanja da bi iskucao jedan j**eni komentar na istoimenom pdf-u.:kletva:Što bi moj drug rekao:"Nije to za mene seljaka"...

Au bokte.
Zapravo, komentari nisu usko vezani uvodni za post... za slučaj da nisi primetio.
A čim se neka diskusija podigne na malo viši nivo od rasprave dugokosi-kratkokosi, plavuše-crnke vama su filozofske budalaštine.
Ybt, volela bih i ja da mi je jedina preokupacija u životu da li mi se više sviđa plavokosi il' crnokosi momak sa dugom ili kratkom kosom koji nosi starke il' skejterke.
 
Ja bih rado batalila svaku, ali svaku svoju misao... samo da se ne budim sa rečenicom u glavi:
O, ne! Još jedan dan za preživeti. Ne proživeti, već preživeti. Bolje da se nisam ni probudila.
Isti ljudi oko mene, uvek ista slika... I više me ne ispunjavaju stvari koje nekad jesu, razgovori sa ljudima, smeh, odlazak na kej, tvrđavu, u pozorište...
I to me sve tako odbija...

A možda samo zima progovara iz mene.
Ne mogu da dočekam proleće.

Pesimista sam, izgleda.
No, na trenutke se zavaram i neke sitnice mi udahnu osećaj optimizma...
Ali to su momenti. Kao i to duhovno uzdizanje.
Ništa drugo do želje da se ostvari smisao.
Trenutni smisao.

I jeste, religija ljudima pruža pomoć, oslonac, beg od ništavila i apsurdnosti.

Religijska patnja je u isto vreme i odraz istinske patnje i protest protiv patnje.
Religija je uzdah ugnjetenog bića, ona je srce sveta bez srca, ona je duša bezdušnog sveta, ona je opijum za mase.


No, ja ne mogu da se posvetim religiji.
A treba mi oslonac... a ne nalazim ga ni u čemu.
Ali nešto mi uvek spreči pad... i, i dalje letim, a aterirala bih, rado.
Makar na sopstvenu zaluđenost, glupost, neka i boli više nego besmisao... Samo da je čvrsto tle.

Kakvi ciljevi?
Da završim fakultet, da se zaposlim, udam i rađam decu!?


A sve je tako prolazno...
I nema više onog bagrema, koji je na proleće tako lepo mirisao.
A i kiša kada pada, peče kožu.

Hmmm... U jednoj knjizi lepo je covek objasnio...Ljudi su se isuvise naviknuli na jednolicnost zivljnja.

Ja,licno ne vidim razlog zasto ne bih zivela. Zivis...Poslat si na zemlju s razlogom...
Ako izgubis razlog zivota,opet ga nadji...Razmisljaj kao dete jer ti i jesi dete...
Nikada mi nece biti jasni ljudi koji izvrse samoubistvo. Tako nesto dragoceno imas u ruci i ti ga pustis. I ko sto bi rekao Bates '' Svi ljudi imaju milion zelja,ali bolestan ima samo jednu-da ozdravi.''
Eto ti si na fakultetu..A sta je sa decom kojoj roditelji ne mogu da plate dalje skolovanje..
Da li je taj neko ocajan? Jeste. Vidis ,takvi smo ljudi da nama uvek treba jos.. I smatram da svi treba da se zahvaljujemo Bogu sto smo zivi,zdravi i pravi... I kao sto rekoh ako ne vidis razlog zasto da zivis...Nadji ga...Zivot se sastoji iz malih sitnicca koe mi treba da uvelicamo...

Ovo se nije bas odnosilo na tebe.. Mislim mozda i jeste na neki nacin.. : )
 
Bežala sam i ja, ali dodješ do toga da nemaš kud dalje, kao kad bubu pritisneš iglom. I gotovo, ili puca, ili će da popusti. (:
(Za one koji su secirali bube slikovito malo. :mrgreen: )
Čini mi se da za rešavanje realnih problema je potrebno najmanje razmišljanja a mnogo više truda, i guranja kroz nešto.

Zato se ljudi i gube, jer ne mogu da se usklade u okolnosti u kojima žive.
Produktivno biti može, ali pitanje je koliko psihički možeš izdržati?

Blok me inače prati do škole, a zbog te pesme ponekad počnem i da skakućem i da klimam glavom i da pričam naglas sa sobom. (:
Ja od jutros slušam Tehno...logiju. :) I sviram.

Za religiju se neću složiti. A niti bih diskutovala o tome, jer verujem da je to veoma lična stvar. (:
 

Back
Top