Бој на Косову!

Софија

Legenda
Poruka
52.897
Preko pune linije

Kako je učinak tajne diplomatije i špijunskih službi oko podele Kosova, predsednik Srbije Boris Tadić predstavio kao svoj lični uspeh

Boj na Kosovu

Prvi put od kosovske krize stavove srpske strane podržala je tajna diplomatija pritiskajući Prištinu da prihvati plan u šest tačaka. Proces razgraničenja sa Euleksom nije završen. Američka agencija za strateške analize "Stratfor", CIA u senci iz Teksasa, predviđa nove podele i ratove.

Žika Rakonjac


U svetu sve više provejava stav da iskrcavanje Euleksa na Kosovo i Metohiju neminovno vodi u novu fazu oružanih sukoba na Balkanu širih razmera.
"Sa Euleksom je postavljena nova scenografija za ozbiljne sukobe između kosovskih Albanaca i Brisela", smatra američka agencija za strateške analize "Stratfor".
CIA u senci, kako Amerikanci nazivaju ovu asocijaciju analitičara iz Teksasa, došla je do zaključka da je težište borbe za prevlast po prvi put od početka kosovske krize izmešteno sa linije spora Beograd-Priština, jer vlada Kosova poslednjih meseci odmerava snage sa Briselom, koji je donedavno bio pouzdan saveznik kosovskih Albanaca.
"U trenutku kada neizvesnost nije učvršćena, interesi Kosova razmimoilaze se sa interesima Brisela, pa i sa interesima Ujedinjenih nacija. Priština želi da učvrsti suverenitet na celoj teritoriji, uključujući i sredine u kojima Srbi čine većinu, dok Brisel planira da se uhvati u koštac sa zabrinjavajućim švercom narkotika i belog roblja", navodi se u analizi "Stratfora".
Procene govore da Balkan ne može da se "sredi" pre 2015. godine.
Da li su u pravu oni koji smatraju da će se "granice na Balkanu menjati, možda ne za šest ili sedam meseci, ali za šest ili sedam godina sigurno da".
Takav razvoj događaja nagovestio je Dejvid Kanin, analitičar CIA, koji je još 1993. godine rekao da "idemo ka velikoj Srbiji" i "velikoj Albaniji"?
Martin Slesindžer, specijalista za Balkan u vašingtonskom centru "Vudro Vilson" u stilu pravog proroka je predvideo "da će se granice na Balkanu menjati za šest ili sedam godina". A to se donekle poklapa sa strateškim analizama "Stratfora".
U jednoj drastičnijoj oceni Slesindžer je rekao: "Makedonija bi mogla sasvim da nestane kao posledica nezavisnosti Kosova, dok bi ceo region Balkana mogao da uđe u fazu velikih pomeranja granica".
Ipak, da li je reč "velika" zauvek nestala iz balkanskog rečnika?
Mnogo je krvi proliveno da se ostvare snovi o velikoj Albaniji, velikoj Bugarskoj, velikoj Hrvatskoj, velikoj Srbiji, čak i o velikoj Crnoj Gori i velikoj Makedoniji. Neki su uspeli, zaključuje Dejvid Bajdner, bivši dugogodišnji dopisnik "Njujork tajmsa" sa Balkana, navodeći razloge zašto postoji opasnost da u ovom trenutku neka od zastava bude zabodena izvan trenutno definisanih granica.
Sedam miliona Albanaca živi u zemljama koje se graniče (Albanija, Kosovo, jug Crne Gore, zapadna Makedonija, sever Grčke i mali džep jugozapadne Srbije oko Preševa). Devet miliona pripadnika srpske nacionalnosti živi u Srbiji i Republici Srpskoj, a rasuti su i po Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori.
Dodatni stimulans balkanskih žarišta jeste veliko nezadovoljstvo bivših jugoslovenskih republika koje smatraju da su pojedinačno na velikom gubitku. Posebno Srbija.
Podsetimo na to da se ambasador Rusije pri NATO-u Dimitrij Rogozin u februaru pošteno izgalamio na generale iz Brisela otvoreno zapretivši ratom ako NATO izađe iz okvira svog mandata na Kosovu i Metohiji: "Zapadna alijansa na Kosovu ne sme da se bavi politikom, u suprotnom bi moglo doći do dramatičnog razvoja događaja u okviru dijaloga Rusija-NATO".
On čak nije isključio ni mogućnost da Rusija upotrebi vojnu silu kako bi zaštitila zakonitost i svoje interese na Balkanu!
"Nama se ne dopada informacija da neki oficiri NATO alijanse traže da se na teritoriju Kosova ne dozvoli ulazak predstavnika rukovodstva Srbije. Ako NATO izađe van okvira svog mandata na Kosovu, ta organizacija će ući u konflikt sa UN. I tada mi, Rusi, treba da iskoristimo grubu silu, koja se naziva oružanom silom", bio je konkretan ambasador Rogozin.
Povod je bio taj što Kfor nije davao saglasnost srpskim političarima da se nesmetano, bez pratnje, kreću po Kosovu i Metohiji. A ta avantura im je služila za podizanje rejtinga uoči izbora.
Boris Tadić je u finišu predsedničke kampanje, 31. januara ove godine posetio Cernicu, najmanju srpsku enklavu kod Gnjilana, na Kosovu i Metohiji.
Tadića su u Cernici u školskom dvorištu dočekali preostali Srbi - 52 dece sa roditeljima i rođacima, u narodnim nošnjama, s pogačom i solju, uz razapetu veliku zastavu Srbije i himnu "Bože, pravde".
Bila je to zanimljiva poseta predsednika Tadića, koji je u sklopu programa dao i dva koša igrajući basket sa lokalnim omladincima, ispričao se sa devojčicom Slobodankom Tasić čije je dirljivo pismo puno emocija pročitao u Savetu bezbednosti, a neke dečake je sa oduševljenjem pozdravio rekavši: "Jaooj, omalili su vam opanci, vidi koliko ste porasli"!
 
Učinilo se kao da je predsednik u poseti Srbima u Mađarskoj ili Rumuniji, a ne na Kosovu i Metohiji. Tadić je pre toga bio dva puta u manastiru Visoki Dečani i Unmik mu posle Cernice više nije dao dozvolu da kroči na tlo Kosova i Metohije, što je razbesnelo srpske saveznike.
Predsednik Srbije problem Kosova i Metohije najbolje shvata kroz zatvoren prozor na Andrićevom vencu. Svetski centri moći su mu otkazali svaku vrstu gostoprimstva, a kad ima nešto važno da mu saopšti Havijer Solana izbegava rukovanje, pošalje koverat po kuriru u Beograd, posle čega nas predsednik radosno obaveštava da smo na putu prema Evropi juče bili bliže nego što smo danas.
Visoki funkcioner njegove stranke, Demokratske stranke, Dragan Šutanovac, bar tri puta nedeljno ima neodoljivu potrebu da nam u svojstvu ministra odbrane saopšti da srpska vojska brani srpski narod i Kosovo (ponekad pomene i Metohiju) diplomatskim sredstvima i bez oružja.
Boris Tadić je uoči invazije Euleksa na Kosovo i Metohiju, u poslednjoj nedelji meseca novembra, iskazao svoj neverovatan talenat za brukanje.
"Vreme je za promenu kumanovskog sporazuma", zvečalo je sa naslovne strane lista "Politika" u subotu, 29. novembra.
Revizija Kumanovskog sporazuma podgreva nadu u pravedan ishod nesvršenih poslova na Kosovu i Metohiji, ali je očekivani strah od izbijanja novih sukoba na Balkanu, međutim, trajao vrlo kratko.
Već sutradan redakcija je upristojila sagovornika sa naslovom "Moramo da razgovaramo sa Albancima".
Da sa stavovima srpskog predsednika nešto ozbiljno nije u redu svedoči i podatak da je razgovoru šefa države sa "sedmom silom" prisustvovao pažljivo probran konzilijum: Dragan Bujošević novopostavljeni glodur najstarijeg lista na Balkanu, njegov zamenik Dragan Janjić, inače doskora pomoćnik ministra kulture zadužen za medije, i poznati novinar Miša Brkić, u novoj ulozi potpisan kao urednik ekonomske rubrike lista "Politika".
Dok je deo javnosti izjavu šefa države shvatio kao jeftin politički trik, ima mišljenja da se Boris Tadić javno oprašta od uređivačkog koncepta "jauci i reagovanja" koji je srpskom predsedniku umela itekako da priredi Ljilja Smajlović.
Nevolja je u tome što je ekskluzivitet Borisa Tadića ovaj put pomrsio general potpukovnik Zdravko Ponoš, načelnik Generalštaba Vojske Srbije, baš u onom času kada je predsednik Srbije na Andrićevom vencu opušteno ćaskao sa novinarima o našim i svetskim brigama.
General Ponoš je boravio od 26. do 28. novembra u Napulju upravo zbog definisanja Kumanovskog sporazuma u izmenjenim okolnostima, što je i bio srž razgovara sa komandantom združenih snaga NATO alijanse Markom Ficdžeraldom povodom bezbednosne situacije na Kosovu i Metohiji, uoči razmeštanja trupa Euleksa. Sastanku je prisustvovao i komandant Kfora, italijanski general Đuzepe Emilio Gaj, što je potvrdio i njegov portparol pukovnik Adrijano Gracijani, ne iznoseći detalje pregovora u Napulju.
Ponošu inače susret u Napulju nije prvi razgovor povodom revizije Kumanonvskog sporazuma iza zatvorenih vrata. Načelnik Generalštaba Vojske Srbije predočio je ranije, u sedištu NATO-a u Briselu, na sastanku Vojnog komiteta Evroatlantskog partnerstva, na štetne posledice "uvlačenja KFOR-a u izgradnju kosovskih bezbednosnih snaga" kroz Ahtisarijev plan.
Tema razgovora Ponoša sa šefom Vojnog komiteta NATO-a admiralom Đanpaolom Di Paolom i vrhovnim komandantom NATO snaga u Evropi, američkim generalom Džonom Kredokom bio je i Kumanovski sporazum.
"Analizirana su i praktična rešenja proizašla iz Kumanovskog sporazuma i potreba da se neke stvari sagledaju posle deset godina", predočio je tada Ponoš, što je propraćeno šturo, a u javnosti prošlo nezapaženo.
 
Iz ovoga se može zaključiti da general Ponoš ima živu aktivnost sa generalima NATO alijanse, znatno sadržajniju od predsednikove "prazne puške".
Tadićeva ovlašćenja su inače ograničena ustavom i zakonima, protokolarne prirode, te ih treba posmatrati u kontekstu iskakanja iz dozvoljenog okvira, ali i nesposobnosti vlade, izuzev agilnog ministra Vuka Jeremića, da brže i aktivnije izvede zemlju iz krize, da spasi šta se još spasiti može.
Na pitanje ko je inicijator promene Kumanovskog sporazuma, general Ponoš kaže da se u vojnom vrhu to pitanje razmatra duži period, ali je Tadićeva politička procena kada će to u pogodnom trenutku da prenese javnosti.
General Zdravko Ponoš je imenovan za ličnog izaslanika predsednika Tadića u pregovorima sa štabom NATO-a povodom predloženih izmena Kumanovskog sporazuma za koji mnogi kažu da ga ne treba promeniti već primeniti.
Vojno-tehničkim sporazumom, koji su Vojska Jugoslavije i NATO potpisali 9. juna 1999. godine postignut je dogovor o povlačenju jugoslovenske vojske i policije sa Kosova. Time je okončan vazdušni napad NATO-a na Jugoslaviju, a na Kosovu su na osnovu Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija raspoređene međunarodne snage.
Kopnena zona bezbednosti se, nakon odvajanja Crne Gore od Srbije, proteže na teritoriji Srbije u dužini od 384 kilometara administrativne linije i ima 1.920 kvadratnih kilometara ukupne površine.
Vojska Srbije kontroliše zonu jedinicama Druge, Treće i Četvrte brigade Kopnene vojske, čiji su pripadnici raspoređeni u bazama i na kontrolnim punktovima.

Ministarstvo unutrašnjih poslova takođe ima baze u kojima dežuraju pripadnici Žandarmerije, a objekti MUP-a i Vojske Srbije su toliko zgusnuti da se ponegde naslanjaju jedan na drugi.

Bivši predsednik Koordinacionog centra za Kosovo Nebojša Čović je potvrdio da je Kumanovski sporazum u nekoliko navrata već redefinisan". Kopnena zona bezbednosti "potpuno je relaksirana" te da "nije loše da se dobro prouči šta je rađeno 2001. godine i dokle se stiglo".
"Ne treba zaboraviti da smo mi tada uveli našu vojsku u Kopnenu zonu bezbednosti, postavili tridesetak vojnih baza prema administrativnoj liniji sa Kosovom", objasnio je Čović.
On je upozorio da u zahtevima za reviziju Kumanovskog sporazuma treba imati na umu da tu ima i određenih zamki.
"Jedna od zamki je u tome što Kumanovski sporazum garantuje da će sa druge strane administrativne linije, na delu Srbije koji se zove Kosovo i Metohija, biti KFOR. Bojim se da to može da se promeni. Zato prilikom tih izmena treba strogo voditi računa da KFOR opet ostane s druge strane, a pitanje je i ko bi to sada garantovao", pojasnio je Čović.
"Sam Kumanovski sporazum je već derogiran time što su pojedine članice UN priznale samoproklamovanu nezavisnost Kosova. Zato treba veoma voditi računa da se dodatno ne iskomplikuje ionako vrlo složena pozicija u kojoj se nalazimo", zaključio je on.
U sporazumu potpisanom 1999. piše:
"Povlačenje svih snaga SRJ sa Kosova na lokacije u Srbiji izvan Kosova". A Kosovo je po Koštuničinom Ustavu neotuđivi deo Srbije. "Zona od pet kilometara od pokrajinske granice Kosova". A pokrajina je deo države.
Ako bi ove reči bile revidirane u novom sporazumu, onda bi se ozvaničila administrativna kosovska granica kao državna kroz ukidanje kopnene zone bezbednosti na perfidan način.
Na isti način je Euleks uveden kao pobednik srpske diplomatije po rezolucija 1244 što je Danijel Frid, izaslanik Stejt departmenta, donoseći u Beograd i Prištinu famozni plan od šest tačaka definisao kao realnost da je Kosovo suverena država, a drugi nek tumače šta god hoće.
Kumanovskim sporazumom je predviđeno da se na Kosovo i Metohiju vrati hiljadu vojnika što vlasti posle Petog oktobra nikad nisu ni tražile. Čak šta više, Kumanovski sporazum je proglašen kao kapitulacija Miloševića i Srbije.
Vlast se nije setile Kumanovskog sporazuma baš u ovom trenutku slučajno, u momentu kada Euleks upada na deo teritorije Srbije, jer se sa ovim postiže nekoliko ciljeva. Prvo, smiruje se deo razočaranog javnog mnjenja u politiku državnog vrha. Drugo, srpska vojska nije više u neprijateljskim odnosima sa NATO alijansom iako je 23 njene članice priznalo nezavisnost Kosova, što automatski rasterećuje budžet za održavanje inače šuplje granice. Treće, radarski sistemi na Kopaoniku, pokazalo se, i nisu neophodni po bezbednost zemlje, a šteta koju naprave albanske drvokradice dolazeći "sa ove strane" mogu se svrstati u sporedne i manje važne pojave.
Problem Kosova je tako bezazleno i počeo: Šta zna dete šta je dvesta kila! Može li bilo ko danas, da nekim čudom živimo u miru i slozi, da zamisli fer i poštene izbore pa da Hašim Tači (ili Ramuš Haradinaj) postane premijer Srbije. Šta, ne može. Pa onda stvarno treba uzeti šta nam pripada i podići Kineski zid. Za vjek vjekova.
 
Ako je državna politika vlasti podela Kosova i Metohije treba je podržati. Dolazak Euleksa, sva je prilika, širom otvara vrata u tom pravcu.
Direktor vašingtonskog Instituta za mir Danijel Server ocenio je da srpski uslovi za razmeštanje Euleksa na Kosovu i Metohiji postavljaju osnove za podelu pokrajine. Server je ocenio da bi srpski predlog mogao da bude statusno neutralan samo ukoliko konstatuje da Kosova jeste i da bi trebalo da ostane jedna politička jedinica pod jednom suverenom vlašću.
"Predlog koji sam video nije takav", rekao je Server.
Savet bezbednosti UN jednoglasno je podržao plan generalnog sekretara UN Ban Ki Muna o rekonfiguraciji UNMIK-a i sporazum s Beogradom, čime su otvorena vrata za početak raspoređivanja statusno neutralne misije Evropske unije na Kosovu.
Tih šest tačaka nikad nije objavljeno pa smo prinuđeni da se poslužimo prevedenom verzijom iz prištinskog lista
Ovo je otprilike suština najvažnijih stvari oko tih 6 tačaka, ako je verovati prištinskom listu "Express", koji je jedini i objavio nezvaničnu verziju teksta.
S obzirom na značaj dokumenta prenosimo prevod teksta sa albanskog jezika.

1)Policija: U manjinskim zonama stanice i podstanice će raditi pod sadašnjim komandnim lancem, pod monitoringom međunarodne policije. Šef UNMIK-a će imenovati jednog Srbina u visokoj poziciji u okviru Policije Kosova i ovaj srpski oficir će izveštavati jednom oficiru međunarodne policije kroz postojeće kanale komunikacije.
2)Carina: Kosovo će nastaviti da bude kao jedinstvena carinska jedinica. Međunarodni službenici carina će se vratiti na graničnim prelazima 1 i 31. Oni će aplicirati procedure na osnovu uredbe UNMIK-a 2004/1 na tim prelazima. Sredstva koja će se prikupiti na tim mestima trebalo bi da doprinesu razvoju lokalnih zajednica.
3)Sudstvo: Zakon mora biti sproveden na čitavoj teritoriju Kosova, kao i u severnom delu Mitrovice. Sud će primenjivati zakone UNMIK-a. U daljnoj fazi sudije i tužioci će biti imenovani na bazi rezolucije 1244.
4)Transport i infrastruktura: Diskusije su pokazale da postoji potreba zajedničkog rada po pitanjima infrastrukture (putevi, železnica, voda, električna energija). Šef UNMIK-a će imenovati komitet za tehničku kooperaciju koji će adresirati sva relevantna pitanja.
5)Granica: KFOR na bazi rezolucije 1244 nastavlja da ispunjava svoj mandat na očuvanje bezbednosti, uključujući i granice Kosova u saradnji s ostalim međunarodnim organizacijama.
6)Srpsko nasleđe: Treba nastaviti međunarodno očuvanje srpske pravoslavne crkve na Kosovu. Treba nastaviti dijalog između Prištine i Beograda. Srpska pravoslavna crkva mora biti uključena u tim razgovorima.
 
Vlasti u Prištini međutim nisu prihvatile predlog od šest tačaka zbog čega je sednica Saveta bezbednosti UN o Kosovu tri puta odlagana.
Beograd nije prihvatio njegovu legalnost sve dok nije "prošao Savet bezbednosti UN".
Plan od šest tačaka u suštini izlazi u susret srpskim zahtevima za etničku podelu Kosova. Cilj pregovora bio je, kada je o Srbiji reč, da se zadrži puna kontrola nad severnim delom Kosova. Pomenuti dogovor odnosi se na delovanje misije Euleks, koja bi ostala pod okriljem UN i bila neutralna prema statusu Kosova, a važio bi za policiju, carine, pravosuđe, saobraćaj, granice i vere. Policija bi, na primer, bila srpska tamo gde je većinsko srpsko stanovništvo i odgovarala bi samo UNMIK-u.
Vlada Kosova smatra da ovaj dogovor znači destabilizaciju nezavisnosti Kosova i pokušaj "mekog" odvajanja severa države. Nezavisnost bi time bila ne samo samo potkopana već dovedena u pitanje.
Dok je bio premijer, Vojislav Koštunica je pripremio „pravnu osnovu" za sadašnje ponašanje Srbije, jer je u Ustav iz 2006. u preambulu ušla formulacija da je „Kosovo integralni deo Srbije". Istovremeno, postignut je konsenzus između DSS, SRS i DS o tzv. akcionom planu, čiji detalji nisu poznati javnosti, ali se ipak na osnovu strategije Vuka Jeremića da zaključiti da se Srbija na mala vrata izbori za naknadnu podelu Kosova.
Potpuno odbacivanje Euleksa sada je zamenjeno novom taktikom. U međuvremenu je Boris Tadić izašao sa predlogom o podeli Kosova kroz formulu prihvatanja Evropske misije pod okriljem UNMIK-a. Vojislav Koštunica, međutim, i dalje sumnjiči Borisa Tadića da bi prihvatanje pod novim uslovima ipak značilo priznavanje nezavisnosti Kosova.
Koštunica smatra da strategija zapadnih sila koje stoje iza nezavisnosti Kosova sadrži tri faze uvlačenja Srbije u saučesništvo u procesu priznavanja Kosova.
Glavni pregovarač o „šest tačaka" Vuk Jeremić svojim nastupom u Generalnoj skupštini UN i svojom diplomatskom aktivnošću širom sveta pokazao da je Srbija nezaobilazan faktor kada je reč o određivanju budućeg statusa Kosova.
"Pokazali smo da bez nas bilo kakvo rešenje nije moguće ni legalizovati, a kamoli sprovesti".
"Nezavisnost Kosova više nije problem. Problem je podela Kosova. Nije sporan ni Euleks. Sporno je njegovo razmeštanje", izveštava nemački list
"Berliner cajtung". "Die Welt" je čak objavio da Tadić traži da se vrati srpska vojska na Kosovo i Metohiju! To ovde nismo čuli!
Mora se priznati da je ovaj put srpskoj strani išlo na ruku hapšenje nemačkih agenata jer su navodno bacili bombu u Prištini. Kosovske vlasti u prvi mah nisu pustile nemački avion da sleti u Prištinu zbog čega je intervenisala Merkelova u spašavanja "osoba u misiji mira".
Diplomatski predstavnici zapadnih članica Kontakt grupe predočili su kosovskim liderima da rizikuju "teritorijalni integritet", ukoliko ne prihvate predlog o šest tačaka. Nemački političari su iritirani odbojnošći Tačija prema sporazumu EU i Srbije o uslovima razmeštanja i statusu Euleksa da se o tome raspravljalo na sednicama odbora za spoljnu i evropsku politiku Bundestaga.
Albanski lideri iz Prištine su toliko bili pritisnuti da je predsednik Skupštine Kosova Jakup Krasnići, u očaju i nemoći, pred svršenim činom, obećao da bi se i pitanje ujedinjenja Kosova sa Albanijom moglo otvoriti.
"Ukoliko dođe do bilo kakve podele Kosova, albanski politički lideri sa juga Srbije zatražiće pripajanje Preševa, Bujanovca i Medveđe Kosovu",
rekao je zamenik predsednika opštine Bujanovac Nagip Arifi na tribini „Kosovo sa druge strane" u Bujanovcu.
Razmeštanje Euleksa donelo je glavobolju Tačijevom društvu, masovne demonstracije i proteste ne samo u Prištini. Šest tačaka očigledno nije savršen plan. Svi su nezadovoljni! Ako je za neku utehu, takozvana Vlada Kosova nema nikakav plan kako da izađe iz ambisa.
Iz komšiluka je stiglo samo ohrabrenje. Premijeri Albanije i Crne Gore na sastanku u Tirani, Sali Beriša i njegov kolega Milo Đukanović, ocenili su plan generalnog sekretara UN Ban Ki Muna kao neprihvatljiv dokument za Kosovo.
"Vlada u Podgorici je protiv podele Kosova, budući da bi to izazvalo lančane reakcije u zemljama u regionu", izjasnio se Đukanović.
Njih dvojica su zatražili da se Savet bezbednosti konsultuje sa lokalnim faktorima u regionu.
U Njujork ih, za divno čudo, niko nije pozvao!
A lako je moguće da su, poput Prištine, i obrisani sa spiska analitičkog odeljenja firme iz Teksasa sa početka ovog teksta.
 
adićev predlog za reviziju Kumanovskog sporazuma bacanje je prašine u oči jer suštinski ništa novo ne donosi, osim što će vojska da potroši manje para iz budžeta.

General Zdravko Ponoš se pokazao kao najpogodniji izvođač radova u pregovorima sa NATO alijansom.

General Krstić za ažuriranje terena

Nekadašnji komandant Združenih snaga bezbednosti Ninoslav Krstić smatra da je Kumanovski sporazum već trebalo ažurirati prema stanju na terenu.
Vojno-tehničkom sporazumu predviđeno je da komandant Kfora vrati Srbiji nadležnost kontrole letenja nad Kosovom i Metohijom.
"To nije učinjeno, a po mojim saznanjima kontrolu letenja vodila je neka privatna firma iz Islanda".
On je podsetio da je 2001. došlo do pobune ekstremnih Albanaca u Kopnenoj zoni bezbednosti u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa, kada je on bio komandant, i da je policija na tom prostoru bila praktično proterana.
"Tadašnja savezna vlada i republička vlada donele su odluku da formiraju koordinaciono telo na čijem čelu je bio Nebojša Čović i da se od vojske i policije formiraju združene snage bezbednosti", podsetio je vojni general u penziji dodajući da se nizom sporazuma došlo do toga da u kopnenoj zoni bezbednosti mogu da budu snage vojske i policije kao i sve vrste kopnenog naoružanja, osim radarskih sistema i sistema protivvazdušne odbrane.
 
Kosovo tone pod oružjem

Razmeštanje dve hiljade pripadnika policijske i pravosudne misije EU na Kosovu počelo je sa zakašnjenjem zbog "izbegavanja demonstranata" početkom decembra, pošto su Rusija i zapadne države prevazišle neslaganja oko srpske pokrajine, dok će neki pripadnici postojećih policijskih jedinica NATO-a i UN, koji se tu nalaze već dugo, samo promeniti uniforme.
Lideri iz Prištine su inače najavili formiranje "kosovske vojne sile" od dve i po hiljade naoružanih vojnika, ali se i pored tih cifara ne zna tačan broj ljudi pod oružjem. Neke procene su ih je, računajući Bondstil, blizu 30.000.

Kako došlo tako i o'šlo

Izaslanik UN-a Endru Ledli je tokom pregovora o rekonfiguraciji Unmika albanskim liderima sa Kosova predložio da se Euleks rasporedi samo južno od Ibra, nakon čega su oni demonstrativno napustili sastanak.
Uprkos deklarativnim namerama svih strana o mirnom rešenju krize, podela Kosova po etničkim linijama razgraničenja verovatno će se još više produbiti u drugoj godini postojanja nove države, procene su zapadnoevropskih diplomata.
Predsednik Kosova Fatmir Sejdiu i premijer Hašim Tači odbacili su uslove Beograda da Srbi na severu Kosova kontrolišu policiju, carinu i sudski sistem zbog „mešanju u unutrašnju ustavnu strukturu Republike Kosovo"
 
Ja evo procitala sve, ali naravno da mi mnoge stvari nisu jasne, pogotovu vojno-tehnicke.
U svakom slucaju nije losa privremena podela Kosova, i to samo iz razloga da bi se zastitio vecinski srpski narod onde gde zivi.
Inace, jos prvog dana kad se razmestio EUlex, ja sam pomislila - jedva cekam da se pobiju izmedju sebe. A to ce i da se desi, jer sa Siptarima jos niko nije izasao na kraj.
I moguce je da je ovo jedan uvod u podelu Kosova, sve te izjave Tadica i Ponosa.
 

Back
Top