Ima li iskrenog prijateljstva u Novom Sadu

Jeste imali utisak da oko vas nema ama bas ni jednog prijatelja,dobro ajde jedan,dva druga/drugarice su tu,a onda odjednom javi se njih pet da se vidite,a bas u to vreme imas ispite ili neke druge obaveze pa ne stizes na sve strane,a kad ste imali vremena za ludovanje i svrljanje nije bilo nikog-baksuzluk :D

Jaoooooooj! Ta prica mi se ponovila 10000000000000 puta....
 
Imate li neka iskustva da vas je neko koga ste "otpisali" bas prijatno iznenadio,neko za koga ste mislili da je drugarcina vas jako izneverio?Da li lako prastate?Imam jednog druga za koga sam mislila da je bas drugarcina i od silnog zvanja,odlaska na pice odjednom niti zove,ne odgovori na poruku,sav je na nekom nivou,jeste da je nasao devojku ali moze se bar javiti da idemo na pice ili tako nesto,pa nek i nju povede,sta fali.Ja se pitam u kom je on fazonu?Sta se to desi sa ljudima,da li su to u pitanju nestabilne osobe koje nemaju svoju licnost i lako zaboravljaju drugare a bez problema nalaze nove?Da li se vezujete sa druga/drugaricu ili radite po principu "koga nema bez njega se moze"? Pozdrav
 
Izgleda da se NS dosta izmjenio za ovih desetak godina kako sam otišao,pamtim ga kao grad u kojem si uvjek mogao nači dobru ekipu za provod i lijepih djevojaka, a pravih prijatelja inače je malo u životu, ja ih imam tri to su oni koji če uvijek biti tu uz mene.Jer pravi prijatelji su uz tebe i kad je loše i kad je dobro,ostalo su poznanici neki bolji neki lošiji dovoljno dobri za provod izlaske i ubijanje vremena al kad zagusti oni nestaju.
 
Iz iskustva mogu reci da sam imala veliko drustvo koje se ubrzo proredilo,ovaj ne voli ovog,onaj onog i to je sve otislo u ...persun sto se kaze.Sada ne mozemo da se dogovorimo oko najbanalnijih stvari,npr.da svi izadjemo,jer ovi hoce na rok,oni na narodnu i tu haos nastane.Drugo svako gleda samo sebe,ja sam spremna da idem i na narodnu,na rok-naravno,na bilijar,klizanje,kucne zurke...ali ne razumem ljude koji ocekuju da ucestvujes i kada bi mozda pre nesto drugo radio,a posle oni tebi ne izadju u susret da radite nesto za tvoju dusu.Nema vise te solidarnosti,kreativnosti,ludosti,druzenja,nesebicnosti...Na facebooku-u imamo po 100,200 prijatelja,a u realnosti to i nije bas tako.Da li i vi imate slicno iskustvo ili sam ja izuzetak?:dontunderstand:

Nisi izuzetak...
Na zalost, i ja imam tih problema oko prijateljstva.
Sve na prvi pogled je ok, al se kasnije ispostavi obrnuto...
A to, facebook, myspace i tome slicno ja ne racunam u prijatelje (eventualno msn i tome slicno).
 
Sta ja znam,ako osetis potrebu za nekim zvaces ga da se vidite,cujete...svako drag ti ostane u srcu,bar meni.Tehnika treba da nam pomaze u tome,a ne da odmaze,valjda su je zato i smislili.Mislim da su se ljudi ulenjili pa traze razlog tehnika je kriva za sve.Nista ne moze da zameni druzenje,smeh,ziv kontakt.

....pa na to sam i mislila,samo me mrzi da toliko pisem....
 
:D Duso moja....jedne noci u decembru, divlje jagode.i ti si se zaljubila...Smak, svremena na vreme,Bjelo dugme dasam, dasam, dasam pekar koji nocu..., oktobar, rani mraz, oprosti mi Katrin, (Djole) Vatreni poljubac, Pro-arte (Cobi) Boni-M, ABBA, Rolingstonsi.Bitlsi....bila su to divna i nezaboravna vremena, i sve to svirkali po malo i pevusili....:whistling: ko nekad u 8 Djorde Marjanovic. itd.:klap:
 
ajde to malo obrazlozi

Davanje je najviši izraz moći. U samom aktu davanja ja doživljavam svoju snagu, svoje bogatstvo, svoju moć. To iskustvo pojačane vitalnosti i moći ispunjava me radošću. Doživljavam sebe kao bogatog, darežljivog živog i zato radosnog. Davanje je veći izvor radosti od primanja, ali ne zbog toga što je lišavanje, već zbog toga što u aktu davanja dolazi do izražaja moja životnost.
 

Back
Top