Mozda je ovo sto cu napisati samo moj trip, ali stvarno mi se cini da muskarci generalno imaju mnogo veci problem da u svojoj glavi odvoje odnos prema zeni/devojci/partnerki od odnosa prema primarnoj porodici, i da na svaku kritiku protiv mame, tate, sestre, brata reaguju kao da si im zabola shilo u oko. Zene su mnogo vise u stanju da izvrse jasno podvajanje da dva odnosa, i da prihvate kritiku svojih roditelja, brace i sestara ukoliko je opravdana i da otvoreno o tome razgovaraju sa clanovima svoje porodice. Rekla bih da izuzeci postoje s obe strane, ali ako pogledamo uopsteno taj bebece vezani odnos pupcanom vrpcom za primarnu porodicu je mnogo vise odlika muskog nego zenskog sveta, sto mozda ima veze sa vaspitanjem i nekakvom tradicijom da je zena ta koja dolazi u muzevljevu kucu, dom, porodicu a ne obrnuto; u obrnutom slucaju imamo prizetka, domazeta (vrlo posprdan naziv za muskarca koji zivi u zajednici sa zeninom porodicom). Uzasno me to nervira i imam jeziv otpor prema "prijemu u njegovu familiju" jer je cela ta prica uzasno sovinisticka i degradirajuca za zenu, pogotovu ako se ima u vidu cinjenica da ipak zivimo u 21. veku, makar to bilo i u zemlji Srbiji. Uopste to insistiranje na nekom slaganju po svaku cenu ne razumem uopste, to pritvorno ljubazno "druzenje" koje u stvari nije druzenje nego obaveza koju moras da ispunis reda radi. Oduvek sam mrzela da radim stvari zato sto to tako treba, a ne zato sto ja tako osecam jer mi je prijatno u drustvu nekih osoba, jos kao dete sam odbijala da idem npr. kod babe jer je nisam volela a morala sam jer "tako treba". Elem, da se vratim na temu, zaista mislim da treba da prvenstveno sama sa sobom vidis koliko si spremna zbog te veze da istrpis, otvoreno da razgovaras sa njim o tome, pa ako nema poboljsanja kud koji mili moji. Granice moraju da postoje, kao sto i svacije mesto mora da se zna. Mesanje u vasu vezu ne sme da bude dozvoljeno nikome, ni njegovoj, ni tvojoj porodici ni vasim prijateljima. To je samo vas licni odnos. Pozz
ja se potpuno slazem sa napisanim i zaista ovo je strashan problem...ali ima mnogo varijacija na temu...kao i moje vechito pitanje, kako se desi da neke mame pripovijedaju kako su ''loshe proshle'' tako bez glasa i neprihvacene, a kasnije na svojoj djeci primjenjuju isto to...kroz chudnu privrzenost i pravo na njihov zivot...nekad sam vidjela da se zbog nepaznje sopstvenog muza, cijelim bicem usmjeravaju na dragog sina, kao da im je on zamjena za sve...a ceo njegov izbor i zivot konkurencija za nju...vrlo gadne stvari vidjeh...takodje imah priliku da se na svojim ochima uvjerim, kako izgleda jedna mala srecna porodica za primjer, dok ne shvatish da mala srecna porodica ima mesta samo za svoje chlanove i da ce pridodati igrachi ostati zauvek na klupi, ili biti izbacheni iz igre, ako ne odgovaraju na ulogu vishka...
ali na suprotnoj strani vage ima drugi katastrofalan problem mentaliteta...ko to vaspita i gdje se nauchi nauka da se muz kao divljach, sistematski i vrlo struchno i pametno odvoji od cijele porodice, da se igraju igre razne od jadna ja, ovaj me povredio/la, uvredio/la, a ja nezashticena, do grubljih metoda ucene...dugih razgovora u kojem se prvo prikupe informacije , pa onda zadobije povjerenje, a onda primjenjuje monolog izvrtanja svega shto je njegova porodica ikada rekla i uradila...znachi svega...a da mlada gospodja nikad se ne odvoji od svoje mame, ili se odvoji samo prividno...
ja sam vidjela da se takva tehnika primjenjuje od prvog dana?
koja to shkola uchi da se primjenjuju ucene zabrane vidjanja djece, djeteta, kao da su privatan ogradjen posjed, stvar...nezacheta, tek zacheta , tek rodjena itd, da se odredi da iz ovog i onog razloga ,,tvoji nece videti dete, ni u zabavishtu''
zaustavicu se na ovome...ali stravichne stvari se dogadjaju i ja verujem da ce nekim ljudima i zemlja kosti izbaciti zbog svih paklenih igara za kojim su posezali
koja to shkola obuchava porodichne teroriste, koji ne poshtuju nikoga?
kakav smo mi mentalitet da se od prvog dana gleda ko ce pobijediti da ,,iskljuchi'' drugu stranu iz igre...sva neuspeshna iskustva koja chuh , jedna zenska strana je zabola zastavicu i odnela pobjedu...
da li je to ljubav, da se ne umnozava, vec kasapi...koliko ljubavi zenske treba da podnosi jedan pripadnik mushkog pola, da bi svima bio dobar...koliko zena ima prava na jednog choveka, ko je vazniji zena, sestra, mama, tetka, njena tetka, njegova tetka, strina, koleginica , drugarica...kakav klinch, 'ebote...kakav je to mentalitet koji odmah zatvara vrata , cijepa , dijeli, izoluje...
nije meni jasno chemu sluze prljave igre osim proizvodnji nesrece...