Bgd nije metropola ali u poređenju sa ostalim gradovima u Srbiji jeste. Na to je devojka mislila.
Netrpeljivost postoji. Problem nismo mi, zato što većina tih koji nas ne vole ni ne poznaju ljude iz Bgd-a, već su čuli neke priče o nama. U CG mi se jednom desila neverovatna stvar. Pitala sam koliko košta nešto. Čovek mi je kazao: a nije skuplje nego u Beogradu. I to je bilo to. Ničim izazvano bio je grub. U NS su mi kazali da neće nešto da mi dozvole zato što ne može neko iz prestonice da dođe i njima govori šta da rade, a pritom bi njima bilo lakše i u interesu da dozvole. U Nišu su me stalno, jedne večeri kada je trebalo da se zezamo, gnjavili rečenicom, tebi sigurno nije ovde zabavno, pošto nemamo kao vi provod. Pritom je meni baš bilo ok i zezali smo se se, oni koji nisu bili u šit fazonu i ja. I tako.
Netrpeljivost, ja smatram, polazi od frustracije zato što se sve najbitnije za normalan život nalazi u Beogradu. Njima se čini da mi sve dobijamo na tacni, a oni moraju da čekaju i da se bore da bi došli ovde. 80% nas je poreklom iz unutrašnjosti, a naši roditelji ili dede i babe su došli ovde i omogućili nam da budemo u centru zbivanja, što se naše zemlje tiče. A oni tek treba da dođu.
Uglavnom, generalizacija je oduvek bila đavolja rabota i ko je čini treba da zna da nekome čini nepravdu. Svuda ima blesavih, iskompleksiranih, nadobudnih, ali isto tako i finih, druželjubivih, dobrih ljudi.