Još uvek protiče...
Mada će početi i da sviće...
S obzirom na to da često izlazim i da, što zbog izlazaka, što zbog obaveza, ostajem dugo budna, ne pravim neku bitnu razliku između ''najluđe noći'' i svake druge...
Neočekivano mi je bilo lepo... Jutros, tj. juče oko jedan ujutru smo drugarica i ja pomislile da možemo nešto da napravimo za doček, pa smo otišle u ''Tempo'' po namirnice, pravile tortu, kitile jelku,... imale smo manje od 24 h da okupimo ljude i spremimo hranu... Tako da smo jedva nešto odspavale - i ta priprema - po tome ću pamtiti doček...
Onda smo bili na trgu, gde su nastupale Neverne bebe...
Sa nama je u društvu i bio neki Rus, koji nas je terao stalno da pijemo.
Nisam ni primetila da sam od Tuborga na početku večeri, preko šampanjca koji smo svi podelili došla i do ''Džek Denijelsa''...
Mnogo radosti i malo neplanirane (ali očito nezaobilazne) tuge...
A onda sam se pretvorila u irvasa - pomoćnika Deda Mraza, pa sam delila poklone po gradu...