Secikesa
Ističe se
- Poruka
- 2.799
Život je, ipak, samo igra
Ne verujete da je život igra? Razmislite malo pažljivije...
Prvi nivo: Tutorijal misija, upoznavanje s upravljačkim interfejsom. Na ekranu su u početku dva naizgled velika i smešna objekta koji se neprestano krevelje, bekelje i ispuštaju zvuke nerazumljive kako za sebe, tako i za okolinu (povremeno podsećaju na multi-alarme u beogradskim automobilima). Glavni cilj ovog nivoa jeste izmamiti što više hrane od smešnih objekata. Najkorisnija taktika je uključiti opciju „Osmeh” svaki put kada se objekti izbekelje. Povremeno se primarnim objektima pridružuju i sekundarni koji im veoma liče, samo su im glave belje i naborane... Ipak, svi se prilikom pojavljivanja na ekranu bez razlike krevelje, mašu rukama i neprepoznatljivim predmetima. Ako njihove akcije postanu prenaporne, preporučuje se „hobotnicina odbrana” – ispuštanje iz tela braonkaste materije... Kreveljenje namah prestaje, štaviše grimase na licu postaju drastično drugačije. Za svaki slučaj, preporučljivo je tada upotrebiti i opciju „Osmeh” što je nevinije moguće...
Drugi nivo: prvi ozbiljniji zadaci. Primarni cilj glasi: privlačenje pažnje. Od nekoliko taktika koje su na raspolaganju, najdelotvornijom se pokazala „plač u gluvo doba noći”. Obratiti pažnju na skalu neobrijanosti kod muškog lika – kako se neobrijanost povećava i lice smračuje, što više koristiti opciju „Osmeh”. Kao što reče instruktorka u „Nikiti”, „od toga nećeš biti pametniji, ali će se ljudi oko tebe osećati prijatnije”...
Treći nivo: savladavanje osnovnih tehnika kretanja. Krajnji cilj je operacija hodanja. U međuvremenu, treba skrenuti pažnju na avanturističku primesu kojom odiše ovaj nivo. Ističemo nekoliko zagonetki tipa „može li i tatin mobilni da pliva u kadi sa patkicom?”, zatim puzzlu „mamina grčka vaza u tisuću komada” i slično. Kao i u svakoj avanturističkoj igri, potrebno je istražiti sve prostorije koje su na raspolaganju i sve predmete koji su neoprezno ostavljeni na domašaj. Najuzbuljiviji deo ovog nivoa je kombinacija različitih predmeta, tipična za avanture – iskoristi mamin ruž na stoljnjaku, pepeljaru na tepihu, bebi-papu na svemu što vidiš... Treba samo biti maštovit.
Narednih nekoliko nivoa, sve do sedmog, izgledaju manje-više isto. Prostor za igru obavijen je sa Fog of War koji igrač polako uklanja, onim tempom kojim rastu poeni za pokretljivost i istraživanje. Kako igra odmiče spontano se pojačavaju segmenti preuzeti iz najraznovrsnijih sportskih simulacija. Paralelno sa ovom igrom, i roditelji se upuštaju u izazov pod radnim nazivom „Obucite Cicu”, što ponekad ume da oteža igru.
Sedmi nivo: jedan od težih, naročito što nastupa nakon nekoliko bezbrižnijih. Glavni protivnici u ovom i narednih desetak nivoa biće objekti sa hladnim trajnima, ofucanim odelima, promašenim karijerama i sposobnošću da svoj glas povise do neslućenih razmera, ali i da tim istim glasom uspavaju i zamore igrača. Retko koji od ovih protivnika će ponuditi nekakvu raznovrsnost u pristupu. Zato takvi predstavljaju dragocenost sa kojom treba biti što više u kontaktu. Pokazalo se da je za dalji napredak u igri neophodno skupljati što više Learning poena. Takođe, u igru se uključuje i torba sa inventarom, za koji treba pažljivo birati predmete u svakom trenutku.
Od ovog trenutka do izražaja dolazi i multiplayer komponenta igre, što je čini dodatno težom. Vrlo često će taktika ostalih igrača mamiti pažnju i nagoniti na kopiranje, ali to nije preporučljivo. Mnogi među ostalim igračima pribegavaće „strejfovanju”, korišćenju cheatova i jednoj tipično srpskoj taktici koja se najbolje opisuje sa „nisam ni tak’o knjigu, a sve znam, dakle mora da sam genijalan... što sam ja doduše i znao, samo sam hteo da i vi ostali uvidite...” Međutim, treba imati na umu da takvi igrači verovatno imaju nekog ko im je gadno patchovao igru i uklonio sve prepreke, odnosno ukucao šifre za neograničeni novac, nedodirljivost, neranjivost itd. Naravno, svaki pravi igrač će ovaj i naredne nivoe prolaziti časno i bez varanja.
Petnaesti nivo: sve do ovog nivoa zadaci se manje-više ponavljaju, samo postaju sve složeniji. Međutim, ovde sada prvi put do izražaja dolazi Fantasy Role Playing komponenta igre. Sa naglaskom na Fantasy... U zavisnosti od nekoliko puteva pred kojima se igrač nađe, počeće gomilanje poena u najrazličitijim mogućim kategorijama: izdržljivost, inteligencija, lukavstvo, steal(th), preciznost, žongliranje... Kao i u svakoj RPG igri, na igraču je da odabere kojim putem će krenuti, sakupljati poene i kako će formirati karakter lika koji vodi. U zavisnosti od toga, dalji tok igre će se odvijati manje ili više linearno, a u iznimno retkim slučajevima igra može postati i potpuno nelinearna.
Sve do osamnaestog nivoa skillovi glavnog junaka će se brusiti i usavršavati. Međutim, jedan bitan segment igre, koji je u ovom trenutku prisutan već nekoliko nivoa, odnosi se na izdvajanje određene jedinke iz mase i njeno osvajanje. Neki igrači ovom problemu prilaze gomilajući poene u kategoriji „šarm” dok se drugi oslanjaju na sirovu snagu (a oni najljigaviji će pokušati da i ovo reše razmetljivim zahvatanjem iz riznice). Bilo kako bilo, što je ovaj puzzle prisutniji u igri, taktike i pristupi rešavanju problema postaju raznovrsniji i nepresušniji. Jedan savet: ne oslanjati se na logiku, jer je nema, i ne tražiti razumna objašnjenja za promašaje, a pogotovo ne za uspehe. Prihvatati stvari kakve jesu, RND faktor je u ovom delu igre ključan. Ne treba ni naglašavati da ostali multiplayer igrači dodatno komplikuju stvar, pa se mod Capture the Flag sve češće igra. Lag tu može biti fatalan.
Bonus nivo: osvežavajući bonus nivo urađen je kao simulacija vožnje. Premda auto kojim se upravlja ne može baš da se pohvali performansama, dodatni faktori kao što su gaženje pešaka i bezbrižno sudaranje čine ovaj nivo zabavnim. Krajnji cilj je domoći se smešnog malog parčeta roze kartona.
Devetnaesti nivo: vreme je za neku od formi ratne simulacije. Na početku nivoa pojavljuje se smešni patuljak u odelu vojnog referenta, maše čarobnim štapićem i u odnosu na to će devetnaesti nivo biti simulacija vožnje tenka, ređe aviona... Ili će se svesti na trening nivo FPS-a, ali sa znatno sumornijom i skromnijom grafikom, naoružanjem i atmosferom nego ijedna „pucačina” isprobana na kompjuteru...
Dvadeseti nivo: vreme je za sumiranje poena skupljenih u različitim kategorijama i čisto Role Playing deo igre (ima, doduše, igrača koji ni ovde ne odustaju od Fantasy primese). Prvo je bitno izabrati Guild kojem će se prići i naredne nivoe provesti izučavajući veštine tog Guilda i usmeravajući sve svoje iskustvene poene na tu stranu. Pametno je na početku ovog nivoa izdvojiti i osvojiti bar jednu ranije pomenutu jedinku i ubediti je da prati vaš lik kroz što više narednih nivoa, njena pomoć i podrška u raznim questovima koji će iskrsavati biće nemerljiva. Igrači željni uzbuđenja i neizvesnosti mogu pribeći suprotnoj taktici i zaustavljati jedinke jednu za drugom, crpeti od svake sve što se može dobiti u što kraćem vremenskom roku i potom tražiti sledeću žrtvu (u tom slučaju je bitno imati uvek u inventaru bar jedan „balončić”). Za sada nije pouzdano utvrđeno da li se za ovakvu taktiku dobijaju ekstra poeni na kraju igre.
Ovi nivoi umeju da budu teški, neki se moraju odigrati i po dva-tri puta, zavisno od toga kako se rasporede protivnici. Reč-dve o njima: klasa protivnika Profesori, premda na prvi pogled deluju opasno, u suštini su laki za savladavanje. Ukucavanjem šifri za varanje na ovim nivoima može se pojaviti i opcija „Plava koverta” koja ih ubedljivo pobeđuje, ali kao što rekosmo, pravi igrači ne varaju. Pojedini protivnici iz klase Asistenti su nepremostive prepreke i nenormalno su naporni. Najveći problem kod njih je što se prilikom kontakta naduvavaju i naduvavaju do neslućenih razmera. Teško im je onda doći glave, jer bilo kakav ubod dovodi do rasprskavanja, a ljigava materija kojom su iznutra ispunjeni zasipa sve unaokolo. Do your best.
Dvadeset peti nivo: pod pretpostavkom da nijedan od prethodnih nivoa nije igran po dva puta, može se reći da je prethodna kampanja uspešno okončana. Vreme je za sledeću kampanju čiji je početak Role Playing. Fantasy faktora definitivno više nema, zmajevi i čarobnjaci ostaju samo u igračevim uspomenama. Karakondžule s kojima će se odavde pa nadalje suočavati poseduju lukavost lisica, otrov škorpija i zmija, ćud svinja, nemilosrdnost predatora... U zavisnosti od ranije izbranih skillova i njihovog usavršavanja, kreće se sa novim questovima unutar izabranog Guilda. Važno je voditi računa o količini novca, energije i spirit poena, jer svi podjednako utiču na performanse lika kojeg igrač vodi. Ne treba zaboraviti ni da je uvek u toku ove igre moguće promeniti Guild. Doduše, nije jednostavno – mora se ispuniti nekoliko ozbiljnijih questova vezanih za drugi Guild kojem se želi pristupiti. Ali, ako izgleda da će igra biti lakša unutar drugog Guilda, treba pokušati. S tim što se u ovim previranjima javlja i faktor iz „Ratova zvezda” – pomalja se Tamna Strana koja na trenutke deluje sve privlačnije. Nije pametno birati Guildove koji vode na tu stranputicu.
Ne verujete da je život igra? Razmislite malo pažljivije...
Prvi nivo: Tutorijal misija, upoznavanje s upravljačkim interfejsom. Na ekranu su u početku dva naizgled velika i smešna objekta koji se neprestano krevelje, bekelje i ispuštaju zvuke nerazumljive kako za sebe, tako i za okolinu (povremeno podsećaju na multi-alarme u beogradskim automobilima). Glavni cilj ovog nivoa jeste izmamiti što više hrane od smešnih objekata. Najkorisnija taktika je uključiti opciju „Osmeh” svaki put kada se objekti izbekelje. Povremeno se primarnim objektima pridružuju i sekundarni koji im veoma liče, samo su im glave belje i naborane... Ipak, svi se prilikom pojavljivanja na ekranu bez razlike krevelje, mašu rukama i neprepoznatljivim predmetima. Ako njihove akcije postanu prenaporne, preporučuje se „hobotnicina odbrana” – ispuštanje iz tela braonkaste materije... Kreveljenje namah prestaje, štaviše grimase na licu postaju drastično drugačije. Za svaki slučaj, preporučljivo je tada upotrebiti i opciju „Osmeh” što je nevinije moguće...
Drugi nivo: prvi ozbiljniji zadaci. Primarni cilj glasi: privlačenje pažnje. Od nekoliko taktika koje su na raspolaganju, najdelotvornijom se pokazala „plač u gluvo doba noći”. Obratiti pažnju na skalu neobrijanosti kod muškog lika – kako se neobrijanost povećava i lice smračuje, što više koristiti opciju „Osmeh”. Kao što reče instruktorka u „Nikiti”, „od toga nećeš biti pametniji, ali će se ljudi oko tebe osećati prijatnije”...
Treći nivo: savladavanje osnovnih tehnika kretanja. Krajnji cilj je operacija hodanja. U međuvremenu, treba skrenuti pažnju na avanturističku primesu kojom odiše ovaj nivo. Ističemo nekoliko zagonetki tipa „može li i tatin mobilni da pliva u kadi sa patkicom?”, zatim puzzlu „mamina grčka vaza u tisuću komada” i slično. Kao i u svakoj avanturističkoj igri, potrebno je istražiti sve prostorije koje su na raspolaganju i sve predmete koji su neoprezno ostavljeni na domašaj. Najuzbuljiviji deo ovog nivoa je kombinacija različitih predmeta, tipična za avanture – iskoristi mamin ruž na stoljnjaku, pepeljaru na tepihu, bebi-papu na svemu što vidiš... Treba samo biti maštovit.
Narednih nekoliko nivoa, sve do sedmog, izgledaju manje-više isto. Prostor za igru obavijen je sa Fog of War koji igrač polako uklanja, onim tempom kojim rastu poeni za pokretljivost i istraživanje. Kako igra odmiče spontano se pojačavaju segmenti preuzeti iz najraznovrsnijih sportskih simulacija. Paralelno sa ovom igrom, i roditelji se upuštaju u izazov pod radnim nazivom „Obucite Cicu”, što ponekad ume da oteža igru.
Sedmi nivo: jedan od težih, naročito što nastupa nakon nekoliko bezbrižnijih. Glavni protivnici u ovom i narednih desetak nivoa biće objekti sa hladnim trajnima, ofucanim odelima, promašenim karijerama i sposobnošću da svoj glas povise do neslućenih razmera, ali i da tim istim glasom uspavaju i zamore igrača. Retko koji od ovih protivnika će ponuditi nekakvu raznovrsnost u pristupu. Zato takvi predstavljaju dragocenost sa kojom treba biti što više u kontaktu. Pokazalo se da je za dalji napredak u igri neophodno skupljati što više Learning poena. Takođe, u igru se uključuje i torba sa inventarom, za koji treba pažljivo birati predmete u svakom trenutku.
Od ovog trenutka do izražaja dolazi i multiplayer komponenta igre, što je čini dodatno težom. Vrlo često će taktika ostalih igrača mamiti pažnju i nagoniti na kopiranje, ali to nije preporučljivo. Mnogi među ostalim igračima pribegavaće „strejfovanju”, korišćenju cheatova i jednoj tipično srpskoj taktici koja se najbolje opisuje sa „nisam ni tak’o knjigu, a sve znam, dakle mora da sam genijalan... što sam ja doduše i znao, samo sam hteo da i vi ostali uvidite...” Međutim, treba imati na umu da takvi igrači verovatno imaju nekog ko im je gadno patchovao igru i uklonio sve prepreke, odnosno ukucao šifre za neograničeni novac, nedodirljivost, neranjivost itd. Naravno, svaki pravi igrač će ovaj i naredne nivoe prolaziti časno i bez varanja.
Petnaesti nivo: sve do ovog nivoa zadaci se manje-više ponavljaju, samo postaju sve složeniji. Međutim, ovde sada prvi put do izražaja dolazi Fantasy Role Playing komponenta igre. Sa naglaskom na Fantasy... U zavisnosti od nekoliko puteva pred kojima se igrač nađe, počeće gomilanje poena u najrazličitijim mogućim kategorijama: izdržljivost, inteligencija, lukavstvo, steal(th), preciznost, žongliranje... Kao i u svakoj RPG igri, na igraču je da odabere kojim putem će krenuti, sakupljati poene i kako će formirati karakter lika koji vodi. U zavisnosti od toga, dalji tok igre će se odvijati manje ili više linearno, a u iznimno retkim slučajevima igra može postati i potpuno nelinearna.
Sve do osamnaestog nivoa skillovi glavnog junaka će se brusiti i usavršavati. Međutim, jedan bitan segment igre, koji je u ovom trenutku prisutan već nekoliko nivoa, odnosi se na izdvajanje određene jedinke iz mase i njeno osvajanje. Neki igrači ovom problemu prilaze gomilajući poene u kategoriji „šarm” dok se drugi oslanjaju na sirovu snagu (a oni najljigaviji će pokušati da i ovo reše razmetljivim zahvatanjem iz riznice). Bilo kako bilo, što je ovaj puzzle prisutniji u igri, taktike i pristupi rešavanju problema postaju raznovrsniji i nepresušniji. Jedan savet: ne oslanjati se na logiku, jer je nema, i ne tražiti razumna objašnjenja za promašaje, a pogotovo ne za uspehe. Prihvatati stvari kakve jesu, RND faktor je u ovom delu igre ključan. Ne treba ni naglašavati da ostali multiplayer igrači dodatno komplikuju stvar, pa se mod Capture the Flag sve češće igra. Lag tu može biti fatalan.
Bonus nivo: osvežavajući bonus nivo urađen je kao simulacija vožnje. Premda auto kojim se upravlja ne može baš da se pohvali performansama, dodatni faktori kao što su gaženje pešaka i bezbrižno sudaranje čine ovaj nivo zabavnim. Krajnji cilj je domoći se smešnog malog parčeta roze kartona.
Devetnaesti nivo: vreme je za neku od formi ratne simulacije. Na početku nivoa pojavljuje se smešni patuljak u odelu vojnog referenta, maše čarobnim štapićem i u odnosu na to će devetnaesti nivo biti simulacija vožnje tenka, ređe aviona... Ili će se svesti na trening nivo FPS-a, ali sa znatno sumornijom i skromnijom grafikom, naoružanjem i atmosferom nego ijedna „pucačina” isprobana na kompjuteru...
Dvadeseti nivo: vreme je za sumiranje poena skupljenih u različitim kategorijama i čisto Role Playing deo igre (ima, doduše, igrača koji ni ovde ne odustaju od Fantasy primese). Prvo je bitno izabrati Guild kojem će se prići i naredne nivoe provesti izučavajući veštine tog Guilda i usmeravajući sve svoje iskustvene poene na tu stranu. Pametno je na početku ovog nivoa izdvojiti i osvojiti bar jednu ranije pomenutu jedinku i ubediti je da prati vaš lik kroz što više narednih nivoa, njena pomoć i podrška u raznim questovima koji će iskrsavati biće nemerljiva. Igrači željni uzbuđenja i neizvesnosti mogu pribeći suprotnoj taktici i zaustavljati jedinke jednu za drugom, crpeti od svake sve što se može dobiti u što kraćem vremenskom roku i potom tražiti sledeću žrtvu (u tom slučaju je bitno imati uvek u inventaru bar jedan „balončić”). Za sada nije pouzdano utvrđeno da li se za ovakvu taktiku dobijaju ekstra poeni na kraju igre.
Ovi nivoi umeju da budu teški, neki se moraju odigrati i po dva-tri puta, zavisno od toga kako se rasporede protivnici. Reč-dve o njima: klasa protivnika Profesori, premda na prvi pogled deluju opasno, u suštini su laki za savladavanje. Ukucavanjem šifri za varanje na ovim nivoima može se pojaviti i opcija „Plava koverta” koja ih ubedljivo pobeđuje, ali kao što rekosmo, pravi igrači ne varaju. Pojedini protivnici iz klase Asistenti su nepremostive prepreke i nenormalno su naporni. Najveći problem kod njih je što se prilikom kontakta naduvavaju i naduvavaju do neslućenih razmera. Teško im je onda doći glave, jer bilo kakav ubod dovodi do rasprskavanja, a ljigava materija kojom su iznutra ispunjeni zasipa sve unaokolo. Do your best.
Dvadeset peti nivo: pod pretpostavkom da nijedan od prethodnih nivoa nije igran po dva puta, može se reći da je prethodna kampanja uspešno okončana. Vreme je za sledeću kampanju čiji je početak Role Playing. Fantasy faktora definitivno više nema, zmajevi i čarobnjaci ostaju samo u igračevim uspomenama. Karakondžule s kojima će se odavde pa nadalje suočavati poseduju lukavost lisica, otrov škorpija i zmija, ćud svinja, nemilosrdnost predatora... U zavisnosti od ranije izbranih skillova i njihovog usavršavanja, kreće se sa novim questovima unutar izabranog Guilda. Važno je voditi računa o količini novca, energije i spirit poena, jer svi podjednako utiču na performanse lika kojeg igrač vodi. Ne treba zaboraviti ni da je uvek u toku ove igre moguće promeniti Guild. Doduše, nije jednostavno – mora se ispuniti nekoliko ozbiljnijih questova vezanih za drugi Guild kojem se želi pristupiti. Ali, ako izgleda da će igra biti lakša unutar drugog Guilda, treba pokušati. S tim što se u ovim previranjima javlja i faktor iz „Ratova zvezda” – pomalja se Tamna Strana koja na trenutke deluje sve privlačnije. Nije pametno birati Guildove koji vode na tu stranputicu.