Govorim o mom mladjem bratu, u poslednje vreme smo sami kuci, trosi gomilu para, ladi jaja i ne radi nista i seta zenske pa dobro uci ali koliko mu dune. Ja moram sve da radim. Ali ne radi se o tome mislim radi se vise se radi o tome da je zlopamtilo. Juce sam mu napravio da jede, pa posle oprao, pa uradio 1000 i 1 posao, pored toga sam imao i prakticni ispit koji sam polozio. I sve to nije upoamtio. Ujutru nisam mogao u prodavnicu , pa je on posle dva sata otisao kad je shvatio da ja necu ici, jer necu, nek radi malo. Nije kupio ono sto sam ga zamolio. Zato sto u fazonu "idi pa kupi". Nije mogao da predje 50 m vise. Da se ne zamori. A to koliko ja za njega uradim i koliko sam uradio u zivotu to ga boli uvo. I stalno ide i popuje. Ne valjda ovo ne valja ono. Juce me grdi pred celom ordinacijom zbog necega. Ej bre a ne radi nista juri sponzoruse tatinim parama i ladi jaja. I prica u fazonu "ja nisam naviko da zivom u svinjcu" meni, ali mu ne pada na pamet da mrdne guzicu da nesto sredi.