- Poruka
- 469
svira kolo šota. A čisto sumnjam da znate izvor tog kola (nisam ga ni ja znao do danas).
O čemu se radi... dolazi sezona svadbi, veselja i sličnih stvari. Znam vas nekoliko koji se ili ženite ili idete na svadbe u kratkom roku (znači poslije ovog vaskršnjeg posta). Sve je to OK, neću da ulazim mnogo u detalje... ali ima jedan JAKO bitan... svi znate, da se na našim srpskim veseljima često (ili možda čak svakom
Našao sam tekst (doduše u ćirilici pa sam ga pretvorio u latinično pismo... i to je loša stvar, da se kod nas "djece" polako zaboravlja ćirilica ali to je druga tema o kojoj danas neću pričati). Ovo je ustvari copy/paste... pažljivo pročitajte:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ŠOTA
Čim spomenemo riječ "šota" odmah pomislimo na igru koja se, nažalost, igra na svakoj srpskoj svadbi. Njeno porijeklo vodi po zlu čuvenoj Šoti Galici, ženi srbomrsca kačaka (odmetnika) Azema Bejta iz sela Galice (1889-1924) koji je svojevremeno harao po Kosovu i Metohiji.
Šota je nakon muževljeve smrti zulumćarila i predvodila odmetnike.
U srpskom narodu sačuvano je sjećanje na događaj kada je Šota uhvatila šestoro srpske djece, čobančadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, naložila vatru i sve ih bacila u oganj.
Dok su djeca gorjela, pripovjeda se, Šota je sa kačanicima igrala svoju igru oko vatre, orijala i pjevala: "Šote, mori šote / šote mašala / davno želim šote, mori, šote, da te igram ja!"
Na mjestu stradanja nevine dječice podignuta je spomen - ploča koja je stajala do svršetka 2. svjetskog rata, kada su je komunisti uklonili kako bi sačuvali "bratstvo i jedinstvo - zjenicu oka svog".
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Provjerite i sami na internetu... Azem Bejt je idol šiptarima na forumima... Planina Mokra se često naziva i Mokra gora (nisam baš 100%). To je na sjevero/sjeverozapadu Kosova. Za Šotu Galicu (često i Šota Galjinica) sam pronašao pravo ime: Qerime Halil Galica.
Možda neki mislite i da je ovo trač... bla bla bla... tekst o tome je napiso i sveštenik iz RS, nalazi se u "svetosavskom zvoncetu", objavljen početkom 2007. "šota" nije nastala tako davno, da se je ljudi ne bi sjećali odnosno znali kako je nastala.
Šta ću od sada da radim, pitate se. Pa vrlo jednostavno. Ozbiljan sam kad vam kažem da ću po svaku cijenu pokušati spriječiti sviranje/pjevanje šote na bilo kojem veselju. Načina ima mnogo. Druga stvar koju mogu da uradim (ako već ne mogu da spriječim): napustiću mjesto događaja. Bilo kad i bilo gdje.
Najlakši način je naravno odmah na početku reći muzici: bez šote.
Sigurno sad mnogi smatrate kako ja opet pretjerujem i šta ja znam. Nemam te snage (a ni želje) da menjam druge ljude. Možda mogu samo da vam na ovaj način otvorim nove poglede.
Šta želim od vas? Pa vrlo bi mi bilo drago kad bi ovu informaciju o šoti proslijedili svim Srbima koje poznajte...drago bi mi bilo kad bi na bilo koji način onemogućili sviranje iste (ili da prije kažete muzici ili da to učinite u početnim taktovima). Najmanje što možete da učinite je da kad se svira ova pjesma sjedete na svoje mjesto, zamislite kako je bilo toj dijeci koja su živa izgorjela i kako je bilo njihovim roditeljima. Znači da se ne veselite, jer za to stvarno nema povoda...
O čemu se radi... dolazi sezona svadbi, veselja i sličnih stvari. Znam vas nekoliko koji se ili ženite ili idete na svadbe u kratkom roku (znači poslije ovog vaskršnjeg posta). Sve je to OK, neću da ulazim mnogo u detalje... ali ima jedan JAKO bitan... svi znate, da se na našim srpskim veseljima često (ili možda čak svakom
Našao sam tekst (doduše u ćirilici pa sam ga pretvorio u latinično pismo... i to je loša stvar, da se kod nas "djece" polako zaboravlja ćirilica ali to je druga tema o kojoj danas neću pričati). Ovo je ustvari copy/paste... pažljivo pročitajte:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ŠOTA
Čim spomenemo riječ "šota" odmah pomislimo na igru koja se, nažalost, igra na svakoj srpskoj svadbi. Njeno porijeklo vodi po zlu čuvenoj Šoti Galici, ženi srbomrsca kačaka (odmetnika) Azema Bejta iz sela Galice (1889-1924) koji je svojevremeno harao po Kosovu i Metohiji.
Šota je nakon muževljeve smrti zulumćarila i predvodila odmetnike.
U srpskom narodu sačuvano je sjećanje na događaj kada je Šota uhvatila šestoro srpske djece, čobančadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, naložila vatru i sve ih bacila u oganj.
Dok su djeca gorjela, pripovjeda se, Šota je sa kačanicima igrala svoju igru oko vatre, orijala i pjevala: "Šote, mori šote / šote mašala / davno želim šote, mori, šote, da te igram ja!"
Na mjestu stradanja nevine dječice podignuta je spomen - ploča koja je stajala do svršetka 2. svjetskog rata, kada su je komunisti uklonili kako bi sačuvali "bratstvo i jedinstvo - zjenicu oka svog".
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Provjerite i sami na internetu... Azem Bejt je idol šiptarima na forumima... Planina Mokra se često naziva i Mokra gora (nisam baš 100%). To je na sjevero/sjeverozapadu Kosova. Za Šotu Galicu (često i Šota Galjinica) sam pronašao pravo ime: Qerime Halil Galica.
Možda neki mislite i da je ovo trač... bla bla bla... tekst o tome je napiso i sveštenik iz RS, nalazi se u "svetosavskom zvoncetu", objavljen početkom 2007. "šota" nije nastala tako davno, da se je ljudi ne bi sjećali odnosno znali kako je nastala.
Šta ću od sada da radim, pitate se. Pa vrlo jednostavno. Ozbiljan sam kad vam kažem da ću po svaku cijenu pokušati spriječiti sviranje/pjevanje šote na bilo kojem veselju. Načina ima mnogo. Druga stvar koju mogu da uradim (ako već ne mogu da spriječim): napustiću mjesto događaja. Bilo kad i bilo gdje.
Najlakši način je naravno odmah na početku reći muzici: bez šote.
Sigurno sad mnogi smatrate kako ja opet pretjerujem i šta ja znam. Nemam te snage (a ni želje) da menjam druge ljude. Možda mogu samo da vam na ovaj način otvorim nove poglede.
Šta želim od vas? Pa vrlo bi mi bilo drago kad bi ovu informaciju o šoti proslijedili svim Srbima koje poznajte...drago bi mi bilo kad bi na bilo koji način onemogućili sviranje iste (ili da prije kažete muzici ili da to učinite u početnim taktovima). Najmanje što možete da učinite je da kad se svira ova pjesma sjedete na svoje mjesto, zamislite kako je bilo toj dijeci koja su živa izgorjela i kako je bilo njihovim roditeljima. Znači da se ne veselite, jer za to stvarno nema povoda...