Psihicka presija

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Breaking:
Umesto da uzmes da ucis ti trosis vreme na pisanje ovde.....
To su roditelji, bice samo gori kako stare ; )
jedino da ih ubijes.....

Salu na stranu, muka mi je sto je ljudima muka da pisu normalne odgovore, al mi je i muka zaebanata. Ti ispada da imas vise problema chak i od mene, i ja ti se divim zbog toga.................

Aco bre, jel ovo ti pričaš sam sa sobom. :shock:
 
blpd_girl:
e, o tome i govorim, uzmi neki plast i kreni da jedeš dok ne prođe isuviše vremena i ti umreš od gladi. ne znam šta da ti kažem ovako napamet, ne znam ni koliko imaš godina, za početak. ali, uvek postoji izbor. to mi je moj ćale govori još od kad sam bila veoma mala, tek nedavno sam to uspela da razumem. u svakoj situaciji postoji bar još jedna alternativa.
uvek postoji izbor
Dobar savet, ali lako je skakati motkom u vis kada se zatrcis, a to boldovano ti je pricano od malena.
Meni nisu takve stvari izgovarane, meni je bilo 'ako ne budes dobar pojesce te boogieman', u stvari, batalimo onaj 'ako budes dobar' deo, bilo je najcesce da ce me pojesti neka babaroga, ili sam ja to sebi pricao... nije ni vazno, na kraju sam postao babaroga sam, kako bih se sa tim fantomom koji mi pravi pretnju od malena obracunao...

Ali, tema nije o meni, batalimo mene..
 
I da svi drugi su sposobniji od mene. Uvek kad sam pokretao pitanje zasto mojim drugovima roditelji daju bar malu samostalnost a meni ne, ne neki su dobili i totalnu odgovor je bio:

"Zato sto su oni sposobniji od tebe"
 
Нисам хтела на оној теми на ЉИС да спомињем твоје родитеље, али верујем да су они између осталог и узрок твог неуспеха са девојкама. Тачније, начин на који су од тебе направили тако несигурну особу.

Е сад, они јесу главни кривци, али ти њих не можеш променити (сада ти то више не би ни помогло). Ништа нећеш решити ако будеш седео и кукао и сажаљевао себе или кривио њих. Погледај себе: склон си да кривиш друге и да тиме себе ослобађаш сваке одговорности. Људи кажу да човек до 20. живи како мора, а после како заслужује!
Време је да узмеш свој живот у своје руке!
То не мора да подразумеава и потпуно осамостаљивање од родитеља (мада би то било најбоље), али бар емотивно осамостаљивање.
Е сад, то је тежак и болан процес. Много нам је лакше да будемо нечија деца и да други сноси одговорност за нас. Теже је прихватити : ТО ЈЕ МОЈ ЖИВОТ И САМО ЈА САМ ОДГОВОРАН ЗА ЊЕГА!
Узми ваздух, реци себи:ЈА СМА ЈАК, СПОСОБАН, ЈА ТО МОГУ! Из ината макар заврши тај факс што пре, и онда си свој човек! А до тада: постави им јасне границе: закључај собу када желиш да си сам, реци им озбиљно и одлучно да ти учиш онако како теби одговара и да је то ТВОЈА ствар. Немој се свађати, то никуда не води, али буди ОДЛУЧАН и истрај. Избори се за то да схвате да си одрастао човек (матор коњ) и да нећеш дозволити да те третирају као дете!!!
 
AcaBg82:
I da svi drugi su sposobniji od mene. Uvek kad sam pokretao pitanje zasto mojim drugovima roditelji daju bar malu samostalnost a meni ne, ne neki su dobili i totalnu odgovor je bio:

"Zato sto su oni sposobniji od tebe"

ТАЧНО!!!
Самосталност се не даје, за самосталност се избориш!!!!
 
pa da klasika...az sve si ti kriv...ali istina je i da si ti vec u godinama kada treba da se oslanjas na samog sebe i da stvarno ti nesto u radis od sebe da ne napadas ribe po ulici i da ne krivis za svoj zivot druge ljude pa ni roditelje iako su oni odgovorni delom za tvoje ... da kazem lose stanje!
Poz
 
Breaking:
Dobar savet, ali lako je skakati motkom u vis kada se zatrcis, a to boldovano ti je pricano od malena.
Meni nisu takve stvari izgovarane, meni je bilo 'ako ne budes dobar pojesce te boogieman', u stvari, batalimo onaj 'ako budes dobar' deo, bilo je najcesce da ce me pojesti neka babaroga, ili sam ja to sebi pricao... nije ni vazno, na kraju sam postao babaroga sam, kako bih se sa tim fantomom koji mi pravi pretnju od malena obracunao...

Ali, tema nije o meni, batalimo mene..
retko kome nisu govorene već neke "zanimljivosti"
evo ti pa biraj: "ti si nesposobna za život i komunikaciju s ljudima", "zar samo...?!", "a sad ućuti ili ćeš dobiti još batina", "mi te trpimo jer si naša, ali drugi neće morati",...
bilo je svašta, dosta od toga sam zaboravila... odlučila da zaboravim i ostavim iza sebe...
ma, uglavnom, bez obzira, uzmi motku pa potrči... zašto misliš da je drugima to jednostavnije? a i ako jeste nekima, pa šta, trči i ti
 
Ма да, супер! Опет тражиш оправдања???

Хало, бре, жао ми је кад видим колико се мучиш, али једино ТИ можеш да решиш своје проблеме! Е сад, одлучи: да ли ти је заиста стало да их решиш, или само желиш да тражиш кривце и сажаљење?
 
Подстакао си ме сад; ископала сам свој стари дневник, кад сам имала 21 годину и када сам схватила да треба да узмем свој живот у своје руке!
То је било врло болно, то сазнање да сам сама одговорна за свој будући живот и да он зависи само од мене, да нема више маме и тате који ће ми пружати сигурност и заштиту, да је дошло време да престанем да будем нечије дете, да постанем одрасла особа!

Било је брло болно, два месеца сам имала температуру 37,2, мучила се, бежала од одговорности, али сам прегурала и после тога осетла једно ново задовољство, то ме је очврсло, изградило, спознала сам тек тада своје могућности и колико сам јака и почела сам да уживам у новоосвојеној слободи!
 
blpd_girl:
retko kome nisu govorene već neke "zanimljivosti"
evo ti pa biraj: "ti si nesposobna za život i komunikaciju s ljudima", "zar samo...?!", "a sad ućuti ili ćeš dobiti još batina", "mi te trpimo jer si naša, ali drugi neće morati",...
bilo je svašta, dosta od toga sam zaboravila... odlučila da zaboravim i ostavim iza sebe...
ma, uglavnom, bez obzira, uzmi motku pa potrči... zašto misliš da je drugima to jednostavnije? a i ako jeste nekima, pa šta, trči i ti
Nije problem uzeti motku i potrcati, vec to sto ce drugi svojim motkama pokusavati da te 'oprave', sapletu, odgurnu, onesposobe, sve kako ne bi slucajno dosao u situaciju da skocis i preskocis, zamisli, vise od njih, ili bolje.
Pacifizam ne pali, od motke treba praviti koplja, i ucestvovati u sasvim drugacijoj disciplini.
Ili trcati pod naponom, spreman na sve. Nikada necu ukapirati ljudsku mrznju, ali cu naci nacina da joj se suprotstavim u tim formama u kojima odluci da mi se prezentuje.

Nije to 'ok sada cu ja da preskocim... hopala!' trka, moras biti strasno jak da bi trcao fer.
A biti kvaran je toliko lakshe da je zavodljivo.
Zato gledam da trchim nocu, kada niko ne gleda ;)
tishina i fer mi prijaju a svaki sukob sa zlom neizbezno uprlja, unutar sebe ili na licu drugog, zloba prlja a nema tog deterdzenta koji to moze da opere kao u reklami.
Potrebno je vreme, strpljenje i necija ljubav i paznja.
Smesno je to...
 
AcaBg82:
mnogo
a kako stvari stoje u ovom psihickom stanju nikad ga necu ni zavrsiti.
Pa sta i ako ga ne zavrsis?
Ja bih zaista zelela da uspes, ali ako imas toliko problema i psihickih i fizickih, nije valjda bas toliko tragicno i ako ne diplomiras. Mozes da zavrsis vanredno za zubnog tehnicara (jel se tako kaze :shock: ) i da na taj nacin ucestvujes u porodicnom poslu.
Sta je uspeh, a sta neuspeh zavisi od naseg stava prema tome.

Ljudima se svasta desava u zivotu. Jedna dijagnoza nekom dragom ili nam licno promeni citav pogled na zivot i na prioritete. Nije smak sveta ni ako budes nesto drugo u zivotu, kao sto nije ni sva sreca utome da budes stomatolog.

Gledaj da povratis veru u sebe, veru u ljude, i ne trazi vise osnov za samopouzdanje u drugima (to je uvek nepouzdano). Razmisli sta cenis kod sebe, fokusiraj se na taj pozitivan stav i pocni da zivis onako kako je RAZUMNO!!! Ili uci i zavrsi studije, ili dizi ruke, samo nemoj da propustas svoju mladost ispravljajuci krive drine.
 
AcaBg82:
mnogo
a kako stvari stoje u ovom psihickom stanju nikad ga necu ni zavrsiti.
E ******... Jel ti ne ide samo zbog psihickog stanja ili zato sto je tesko ili mozda zato sto te ne interesuje to sto studiras?
Ne znam sta da ti kazem, osim zapni ako mislis to da zavrsis, sto ga duze vucas bice ti teze.
Ni meni se ne dopada 90 % predmeta na mom faksu (moja krivica, nisam proveravala koje cu da imam kada sam upisivala :roll: ) ali opet nekako guram, nisam pala nijedan ispit dosada. Nemoj misliti da ja to sa lakocom, vrlo cesto mi je uzasno dosadno i kukam koleginicama kako cu se ubiti :lol: ali sam svesna da moram to da zavrsim kada sam vec pocela, nemam nista od toga da sada odustanem. Ostalo mi je jos godinu i po dana, ovde kod mene faks traje 3 godine. Naravno da mi ne pada na pamet da idem dalje. :lol: Meni doduse skola nikada nije bila problem, imala sam oduvek dobre ocene i kada ne ucim pa mozda na taj faks i ne gledam tako tragicno iako mi se smucilo vec od prvog dana.
A ni meni u zivotu ne cvetaju ruze, zivim sama kao vuk u studentskoj sobici, u Oslu koji je skup kao sam djavo, placam uzasno mnogo para po semestru skoli, radim usput kao konj, sve racune, hranu, odecu placam sama, patim za Srbijom i samo sanjam o tome kada cu da se preselim, emotivna sam pa me nesreca svakog meni bliskog jede iznutra i sve tako... Trudim se da o tome ne razmisljam jer bih onda poludela. A kada se setim kredita od 50 000 evra koji mi ostaje posle skolovanja bude mi muka... Kako cu ga vratiti ako se vec mislim preseliti u Srbiju? :( O tome tek ne smem da razmisljam...
Ne moze se svakom ugoditi, nadji neko resenje koje tebi najvise odgovara, postavi sebi neki cilj i radi na njemu. Ne bi ti nista falilo ni da nadjes neki sitni posao pored studija, mnogo znaci kada imas svoj dinar. Nemas nista ni od vecitog kukanja, zapni covece, nisi ti malo dete, imas 24 godine!
 
Breaking:
Nije problem uzeti motku i potrcati, vec to sto ce drugi svojim motkama pokusavati da te 'oprave', sapletu, odgurnu, onesposobe, sve kako ne bi slucajno dosao u situaciju da skocis i preskocis, zamisli, vise od njih, ili bolje.
Pacifizam ne pali, od motke treba praviti koplja, i ucestvovati u sasvim drugacijoj disciplini.
Ili trcati pod naponom, spreman na sve. Nikada necu ukapirati ljudsku mrznju, ali cu naci nacina da joj se suprotstavim u tim formama u kojima odluci da mi se prezentuje.

Nije to 'ok sada cu ja da preskocim... hopala!' trka, moras biti strasno jak da bi trcao fer.
A biti kvaran je toliko lakshe da je zavodljivo.
Zato gledam da trchim nocu, kada niko ne gleda ;)
tishina i fer mi prijaju a svaki sukob sa zlom neizbezno uprlja, unutar sebe ili na licu drugog, zloba prlja a nema tog deterdzenta koji to moze da opere kao u reklami.
Potrebno je vreme, strpljenje i necija ljubav i paznja.
Smesno je to...
to je istina...
ali, ja mislim da ipak vredi trčati. i padala sam, i prljala se, i napadala kopljem, i primala napade... i nemoj misliti da pokušavam da propagiram neka nebulozna ili sektaška sr.nja tipa "život je cveće i proleće, beskrajno leto na cvetnoj livadi..."
ali, zar nije bolje pokušavati trčati? često, bez obzira na to kako mi se vraćalo, sam kasnije kad se sve slegne bila ponosna na sebe kad sam trčala... zar treba da sednem? neću! imala sam malodušnih perioda kad sam htela da bacim motku i sednem i kažem da me boli k....
a ipak bih se pre ili kasnije predomislila.trčim... i hoću da trčim
i hoću da budem strašno jaka... trudim se
bila je neka tema o smislu života... moj je ŽIVOT.
uhhhh... totalno sam se izbacila iz onog "juhu, stiže vikend" raspoloženja
ali, neću, JUHU, STIŽE VIKEND!
trčim :D
 
AcaBg82:
Majci ne mogu da objasnim da mi ne ulece u sobu, ceo zivot me u necemu lovi. Dosunja se do vrata i onda BANG upadne. Navuko sam i srcanu ishemiju od toga.

Ne znam sta vise da radim. Razmisljam majke mi da ga drkam i da pustim da me uvati, da joj napravim neprijatnu situaciju.
Da se ne lazemo, ti ne zelis da preuzmes cak ni toliko odgovornosti da zakljucas sobu.

Jasno je da zelis da te prihvate takvog kakav si, da budu zadovoljni, da budu ponosni na tebe i to je ono sto svako zeli od svojih roditelja, ali nemoj sebe da gledas sa SAMOSAZALJENJEM. Tvoj glavni problem je OSECAJ NEMOCI . OK nisu te podrzali, to boli, ne razumeju te, mnogo ocekuju, jeste, boli, ali aco, ljudi u tvojim godinama vec imaju svoju decu.

To sto te neko kritikuje ne moras da prihvatis. Svako moze biti kritikovan, niko nije uspeo u svemu, ali moras da se emotivno distanciras od njihove kritike. Kada bi trebalo da procenis kao osobu nekog prijatelja koji je ovakav kakvim sebe opisujes, kako bi ga procenio, ali iskreno?

Ti si OK i ako nisi idealan.
Ti si OK i ako ne ispunis njihova ocekivanja.
Ti si OK cak i ako oni to ne vide.
Vredis iako ti to ne kazu.
 
Breaking:
Nije problem uzeti motku i potrcati, vec to sto ce drugi svojim motkama pokusavati da te 'oprave', sapletu, odgurnu, onesposobe, sve kako ne bi slucajno dosao u situaciju da skocis i preskocis, zamisli, vise od njih, ili bolje.
Pacifizam ne pali, od motke treba praviti koplja, i ucestvovati u sasvim drugacijoj disciplini.
Ili trcati pod naponom, spreman na sve. Nikada necu ukapirati ljudsku mrznju, ali cu naci nacina da joj se suprotstavim u tim formama u kojima odluci da mi se prezentuje.

Nije to 'ok sada cu ja da preskocim... hopala!' trka, moras biti strasno jak da bi trcao fer.
A biti kvaran je toliko lakshe da je zavodljivo.
Zato gledam da trchim nocu, kada niko ne gleda ;)
tishina i fer mi prijaju a svaki sukob sa zlom neizbezno uprlja, unutar sebe ili na licu drugog, zloba prlja a nema tog deterdzenta koji to moze da opere kao u reklami.
Potrebno je vreme, strpljenje i necija ljubav i paznja.
Smesno je to...
znam, benji, znam, ali, ako hoćeš moj lični stav - ja igram na kvarno jedino ako moram. pa, makr zbog toga i morala da istrpim više, jbg, želim da isprljam sebe što je manje moguće... jer, kao što i sam kažeš - deterdženta nema
 
chokolada:
E ******... Jel ti ne ide samo zbog psihickog stanja ili zato sto je tesko ili mozda zato sto te ne interesuje to sto studiras?
Ne znam sta da ti kazem, osim zapni ako mislis to da zavrsis, sto ga duze vucas bice ti teze.
Ni meni se ne dopada 90 % predmeta na mom faksu (moja krivica, nisam proveravala koje cu da imam kada sam upisivala :roll: ) ali opet nekako guram, nisam pala nijedan ispit dosada. Nemoj misliti da ja to sa lakocom, vrlo cesto mi je uzasno dosadno i kukam koleginicama kako cu se ubiti :lol: ali sam svesna da moram to da zavrsim kada sam vec pocela, nemam nista od toga da sada odustanem. Ostalo mi je jos godinu i po dana, ovde kod mene faks traje 3 godine. Naravno da mi ne pada na pamet da idem dalje. :lol: Meni doduse skola nikada nije bila problem, imala sam oduvek dobre ocene i kada ne ucim pa mozda na taj faks i ne gledam tako tragicno iako mi se smucilo vec od prvog dana.
A ni meni u zivotu ne cvetaju ruze, zivim sama kao vuk u studentskoj sobici, u Oslu koji je skup kao sam djavo, placam uzasno mnogo para po semestru skoli, radim usput kao konj, sve racune, hranu, odecu placam sama, patim za Srbijom i samo sanjam o tome kada cu da se preselim, emotivna sam pa me nesreca svakog meni bliskog jede iznutra i sve tako... Trudim se da o tome ne razmisljam jer bih onda poludela. A kada se setim kredita od 50 000 evra koji mi ostaje posle skolovanja bude mi muka... Kako cu ga vratiti ako se vec mislim preseliti u Srbiju? :( O tome tek ne smem da razmisljam...
Ne moze se svakom ugoditi, nadji neko resenje koje tebi najvise odgovara, postavi sebi neki cilj i radi na njemu. Ne bi ti nista falilo ni da nadjes neki sitni posao pored studija, mnogo znaci kada imas svoj dinar. Nemas nista ni od vecitog kukanja, zapni covece, nisi ti malo dete, imas 24 godine!

Oh draga moja, ja sma spreman i na kredit od 200 000 evra da vracam. Ja sam zapravo otiso u inostranstvo pre par godina, nesto skola ovo ono, studentska viza sa kojom nisam smeo da radim. Plan mi je bio da mi mama i tata odavde posalju neke jos papire. Bila je kombinacija da dobijem radnu dozvolu ako onaj ko me tamo poslao napise da ne moze da me izdrzava. A to su citaj mama i tata. Naravno nisu mi poslali te papire, jer gde da oni puste mene da se osamostalim. Sljakao sam nesto na crno , ispod zita, i na kraju sam se vratio nije islo. Ja sam hteo sam sebi da platim skolu, kasnije iskombinujem sebi ostanak. Sa ovim na crno sam jedva sastavljo kraj sa krajem.
 
AcaBg82:
Ja sam hteo sam sebi da platim skolu, kasnije iskombinujem sebi ostanak. Sa ovim na crno sam jedva sastavljo kraj sa krajem.
Aco, nemoj da se ljutis, ali koliko sam shvatila tvojima nije problem da ti placaju skolovanje. da nije i ovaj pokusaj osamostaljivanja bio samo bekstvo od knjige?

Radim ono sto ne moram da bih izbegao ono sto treba da radim.;)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top