E ******... Jel ti ne ide samo zbog psihickog stanja ili zato sto je tesko ili mozda zato sto te ne interesuje to sto studiras?
Ne znam sta da ti kazem, osim zapni ako mislis to da zavrsis, sto ga duze vucas bice ti teze.
Ni meni se ne dopada 90 % predmeta na mom faksu (moja krivica, nisam proveravala koje cu da imam kada sam upisivala
) ali opet nekako guram, nisam pala nijedan ispit dosada. Nemoj misliti da ja to sa lakocom, vrlo cesto mi je uzasno dosadno i kukam koleginicama kako cu se ubiti
ali sam svesna da moram to da zavrsim kada sam vec pocela, nemam nista od toga da sada odustanem. Ostalo mi je jos godinu i po dana, ovde kod mene faks traje 3 godine. Naravno da mi ne pada na pamet da idem dalje.
Meni doduse skola nikada nije bila problem, imala sam oduvek dobre ocene i kada ne ucim pa mozda na taj faks i ne gledam tako tragicno iako mi se smucilo vec od prvog dana.
A ni meni u zivotu ne cvetaju ruze, zivim sama kao vuk u studentskoj sobici, u Oslu koji je skup kao sam djavo, placam uzasno mnogo para po semestru skoli, radim usput kao konj, sve racune, hranu, odecu placam sama, patim za Srbijom i samo sanjam o tome kada cu da se preselim, emotivna sam pa me nesreca svakog meni bliskog jede iznutra i sve tako... Trudim se da o tome ne razmisljam jer bih onda poludela. A kada se setim kredita od 50 000 evra koji mi ostaje posle skolovanja bude mi muka... Kako cu ga vratiti ako se vec mislim preseliti u Srbiju?
O tome tek ne smem da razmisljam...
Ne moze se svakom ugoditi, nadji neko resenje koje tebi najvise odgovara, postavi sebi neki cilj i radi na njemu. Ne bi ti nista falilo ni da nadjes neki sitni posao pored studija, mnogo znaci kada imas svoj dinar. Nemas nista ni od vecitog kukanja, zapni covece, nisi ti malo dete, imas 24 godine!