DjuraMornar
Iskusan
- Poruka
- 5.284
Verovatno je ovome mesto na zdravlju.....ali verujem da sa punim pravom otvaram ovde....
Danas....
Vracam se kuci...( zivim u starom gradu Kotoru....nekada lepom ,sada devastiranom )....elem....prolazim tako ispod jednog malog tunelcica....i imam sta da vidim...
Ali ,ovoj prici treba uvod....
U Kotoru je ziveo slikar , fantasticni Jovo Abramovic , veliki boem i umetnik....Pre par godina se uputio za BG ,i nastradao glupim i tragicnim slucajem u automobilskoj nesreci.
Elem ,nas je Jovo imao jedan divan malecni kafe ,u starom gradu ,gde su se okupljali uglavnom njegovi prijatelji...naime prostor je bio toliko mali da se drugo nije ni moglo a svaki slucajni /mnamerni prolaznik bio bi naravno dobrodosao....O ambijentu atmosveri unutra ne moram posebno da govorim....Kako to moze biti kod jednog umetnika...Toplo,sarmantno....puno duha....dva drvena stola ,stolice...i jedna predivna mala lampica...secesija valjda.....sa dugackim perlicama usivenim za abazur...pa onako raznobojne vise i staklicasto presijavaju ....
Vrata tog malog toplog mesta takodje su bila sa Jovovim svojevrsnim "pecatom" jer su u delu koje je prekrivalo staklo , imala resetkice od kovanog gvozdja u obliku njegovih inicijala AB...divno uradjeno...
To se i ambijentalno i svakako uklapalo u jedan divan gradic kakav je Kotor.
nastavak price od gore...
....vracam se ,prolazim pored tog lokala koji je od njegove smrti zatvoren ,a vlasnici odavno postali neki drugi ljudi...i vidim frapantnu sliku...
Ta divna vrata ,sa njegovim inicijalima stoje oborena na zemlju na sred puta.....a na njihovo mesto , dosla nova ,glomazna braon vrata...kao tek sveze skinuta sa nekog krematorijuma.....
Prosla me jeza....sto zbog krematorijuma, sto zbog bacenih starih vrata....i odlucim da skinem kovano gvozdje sa tog dela vrata...odnesem kuci i sacuvam ...hm ..."od zaborava..,smeca...ili vec necega.....
Nakon pola sata ,kuca mi neko na vrata. Korpulentan tip i neki zenski pekinezer pored njega traze da im ja vratim "inicijale"....uz ove reci
" Vi ste to ukrali , to je sada nase i mi sa tim mozemo da radimo sta hocemo"
Pocinjem da se tresem ,i to vidno ...a glas mi se gubi...Naravno vracam im "njihovo" uz par opaski da je to strasno i bogohulno sto rade,da to nije "kradja " jer su oni bacili vrata napolje + stavili nova ,da je to "Dusa jednog umetnika i da nije fer"....Ona na to upre njene pekinezerske oci u mene i obrusi "To nije tvoja briga"....
Elem....
ja se tu ne smirim....oni odose a ja ostadoh da se tresem i mislim sta dalje.....
Odlucim da opet sidjem do obliznjeg 'lokala" koji ce biti "Agencija"...i sacekam da se zena pojavi ( u medjuvremenu sam alarmirala svoje prijatelje, prijatelje tog slikara....objasnivsi o cemu se radi....i Svi su bili zgrozeni ,pa smo se slozili u jednom .....
Ti inicijali svakako ne pripadaju njima, iako su oni kupili lokal...jer ni tome koji je lokal prodao oni nisu pripadali ....I da je ipak ok da ih ona kulturno vrati ili Slikarevoj cerki ili zeni ili Opstini....
Prica se oduzila....
da skratim...
ja trk za njom...tresem se ,glas mi drhti ...gubim se ...pokusavam da objasnim jednoj spodobi punoj para da to nije u redu i da to nije njeno.....pokusavam da joj objasnim da su neke "duhovne vrednosti " malo vaznije od materijalnih....na sta ona kaze "Neka taj Abramovic dodje kod mene ako zeli nesto"...ja joj zgrozena kazem " Pa on je nastradao"...!!!! ?????? a ona "Pa sto cu mu ja..." !!!
I jos doda" Ti si kleptoman,i tebi devojko treba psihijatrijska pomoc".....
Potpuno je razumem da je stekla taj dojam ,jer je moje ponasanje bilo zaista neuroticno , a to je i razlog zbog kojeg sve ovo pisem ...jer se pitam...
"Da li meni zaista treba psihijatar kada ovakve stvari nisam u stanju da prihvatim na jedan mnogo hladniji nacin , vec se sva ustresem i upadnem u takvu emotivnu rupetinu iz koje nisam u stanju da izadjem dva dana "....?
Ne mogu da se nosim sa primitivizmom i neukusom.....Nastavak price ...
Oni zele da od tog "Gvozdja naprave FONTANU u sred "AGENCIJE" !!!!
Ljudi ja sam pukla!!
pozdrav
Vrata -staklo sa kojeg sam skinula inicijale....bacena pored puta
Nova vrata....
Danas....
Vracam se kuci...( zivim u starom gradu Kotoru....nekada lepom ,sada devastiranom )....elem....prolazim tako ispod jednog malog tunelcica....i imam sta da vidim...
Ali ,ovoj prici treba uvod....
U Kotoru je ziveo slikar , fantasticni Jovo Abramovic , veliki boem i umetnik....Pre par godina se uputio za BG ,i nastradao glupim i tragicnim slucajem u automobilskoj nesreci.
Elem ,nas je Jovo imao jedan divan malecni kafe ,u starom gradu ,gde su se okupljali uglavnom njegovi prijatelji...naime prostor je bio toliko mali da se drugo nije ni moglo a svaki slucajni /mnamerni prolaznik bio bi naravno dobrodosao....O ambijentu atmosveri unutra ne moram posebno da govorim....Kako to moze biti kod jednog umetnika...Toplo,sarmantno....puno duha....dva drvena stola ,stolice...i jedna predivna mala lampica...secesija valjda.....sa dugackim perlicama usivenim za abazur...pa onako raznobojne vise i staklicasto presijavaju ....
Vrata tog malog toplog mesta takodje su bila sa Jovovim svojevrsnim "pecatom" jer su u delu koje je prekrivalo staklo , imala resetkice od kovanog gvozdja u obliku njegovih inicijala AB...divno uradjeno...
To se i ambijentalno i svakako uklapalo u jedan divan gradic kakav je Kotor.
nastavak price od gore...
....vracam se ,prolazim pored tog lokala koji je od njegove smrti zatvoren ,a vlasnici odavno postali neki drugi ljudi...i vidim frapantnu sliku...
Ta divna vrata ,sa njegovim inicijalima stoje oborena na zemlju na sred puta.....a na njihovo mesto , dosla nova ,glomazna braon vrata...kao tek sveze skinuta sa nekog krematorijuma.....
Prosla me jeza....sto zbog krematorijuma, sto zbog bacenih starih vrata....i odlucim da skinem kovano gvozdje sa tog dela vrata...odnesem kuci i sacuvam ...hm ..."od zaborava..,smeca...ili vec necega.....
Nakon pola sata ,kuca mi neko na vrata. Korpulentan tip i neki zenski pekinezer pored njega traze da im ja vratim "inicijale"....uz ove reci
" Vi ste to ukrali , to je sada nase i mi sa tim mozemo da radimo sta hocemo"
Pocinjem da se tresem ,i to vidno ...a glas mi se gubi...Naravno vracam im "njihovo" uz par opaski da je to strasno i bogohulno sto rade,da to nije "kradja " jer su oni bacili vrata napolje + stavili nova ,da je to "Dusa jednog umetnika i da nije fer"....Ona na to upre njene pekinezerske oci u mene i obrusi "To nije tvoja briga"....
Elem....
ja se tu ne smirim....oni odose a ja ostadoh da se tresem i mislim sta dalje.....
Odlucim da opet sidjem do obliznjeg 'lokala" koji ce biti "Agencija"...i sacekam da se zena pojavi ( u medjuvremenu sam alarmirala svoje prijatelje, prijatelje tog slikara....objasnivsi o cemu se radi....i Svi su bili zgrozeni ,pa smo se slozili u jednom .....
Ti inicijali svakako ne pripadaju njima, iako su oni kupili lokal...jer ni tome koji je lokal prodao oni nisu pripadali ....I da je ipak ok da ih ona kulturno vrati ili Slikarevoj cerki ili zeni ili Opstini....
Prica se oduzila....
da skratim...
ja trk za njom...tresem se ,glas mi drhti ...gubim se ...pokusavam da objasnim jednoj spodobi punoj para da to nije u redu i da to nije njeno.....pokusavam da joj objasnim da su neke "duhovne vrednosti " malo vaznije od materijalnih....na sta ona kaze "Neka taj Abramovic dodje kod mene ako zeli nesto"...ja joj zgrozena kazem " Pa on je nastradao"...!!!! ?????? a ona "Pa sto cu mu ja..." !!!
I jos doda" Ti si kleptoman,i tebi devojko treba psihijatrijska pomoc".....
Potpuno je razumem da je stekla taj dojam ,jer je moje ponasanje bilo zaista neuroticno , a to je i razlog zbog kojeg sve ovo pisem ...jer se pitam...
"Da li meni zaista treba psihijatar kada ovakve stvari nisam u stanju da prihvatim na jedan mnogo hladniji nacin , vec se sva ustresem i upadnem u takvu emotivnu rupetinu iz koje nisam u stanju da izadjem dva dana "....?
Ne mogu da se nosim sa primitivizmom i neukusom.....Nastavak price ...
Oni zele da od tog "Gvozdja naprave FONTANU u sred "AGENCIJE" !!!!
Ljudi ja sam pukla!!
pozdrav
Vrata -staklo sa kojeg sam skinula inicijale....bacena pored puta
Nova vrata....