Dzelaludin Rumi je bio misticar, pesnik, teolog i ucitelj Sufizma.
I died from minerality and became vegetable;
And From vegetativeness I died and became animal.
"I died from animality and became man.
Then why fear disappearance through death?
Next time I shall die
Bringing forth wings and feathers like angels;
After that, soaring higher than angels -
What you cannot imagine,
I shall be that."
"Ja umreh k'o ruda i postah bilina,
I k'o biljka umreh i postah živina;
I k'o zverka umreh, do čoveka stignuh...
Pa šta da se bojim? Svaka smrt me dignu!
Posle ovoga ću k'o čovek umreti
I ko krilat anđ'o nebu se popeti.
I anđelske mi je ostavit' stanice,
Jer sve je prolazno, sem Njegovo lice.
I kao anđeo ću se žrtvovati,
Što um ne shvata, to ću tad postati.
Tad će me nestati...Nestanak mi veli
Gromko k'o orgulje : "Svak se Njemu seli!"
ZASPAO LJUBAVNIK
Davno nekad jedan ljubavnik bijaše,
Koga zbog vjernosti njegov vijek stavljaše.
Godinama bese u čežnji i strahu,
Kraljica ga željnog držaše u šahu.
Najzad, šta ko traži tom se i dovine,
Svakom ko se strpi znak radosti sine.
„Dođi noćas!" reče draga jednog dana,
„Tvoja žarka želja već je uslišana!"
U toj i toj sobi sjedi do ponoći,
A u ponoć ja ću bez poziva doći!"
Covjek zakla žrtve, razda milostinju,
Jer mu mjesec sreće iz oblaka sinu.
A kad noć se spusti u tu sobu pođe,
Čekajuć' da draga na sastanak dođe,
Sedeo je, ček'o . . . al se san prikrada . . .
Klone čudni dragan, kud' ćeš većeg jada?!
Jedan sat je bdio, pa ga san prevari;
Da ljubavnik zaspi, o da čudne stvari!
U to stiže draga čim je ponoć bila,
Što je obećala to je ispunila.
Kada vide dragog kako tvrdo spava,
Otkinu mu lako parče od rukava,
Šačicu oraha u njedra mu stavi Rekav':
„Ti si dijete, de se igrom bavi!".
Kad u ranu zoru dragan iz sna skoči,
Orahe i rukav spaziše mu oči:
„Naša gospa, reče, prevarila ne bi,
A to što nas snađe pripišimo sebi."
Ovo je nesto malo njegovih pjesama na Srpskom sto sam nasao na internetu.
Poz.
I died from minerality and became vegetable;
And From vegetativeness I died and became animal.
"I died from animality and became man.
Then why fear disappearance through death?
Next time I shall die
Bringing forth wings and feathers like angels;
After that, soaring higher than angels -
What you cannot imagine,
I shall be that."
"Ja umreh k'o ruda i postah bilina,
I k'o biljka umreh i postah živina;
I k'o zverka umreh, do čoveka stignuh...
Pa šta da se bojim? Svaka smrt me dignu!
Posle ovoga ću k'o čovek umreti
I ko krilat anđ'o nebu se popeti.
I anđelske mi je ostavit' stanice,
Jer sve je prolazno, sem Njegovo lice.
I kao anđeo ću se žrtvovati,
Što um ne shvata, to ću tad postati.
Tad će me nestati...Nestanak mi veli
Gromko k'o orgulje : "Svak se Njemu seli!"
ZASPAO LJUBAVNIK
Davno nekad jedan ljubavnik bijaše,
Koga zbog vjernosti njegov vijek stavljaše.
Godinama bese u čežnji i strahu,
Kraljica ga željnog držaše u šahu.
Najzad, šta ko traži tom se i dovine,
Svakom ko se strpi znak radosti sine.
„Dođi noćas!" reče draga jednog dana,
„Tvoja žarka želja već je uslišana!"
U toj i toj sobi sjedi do ponoći,
A u ponoć ja ću bez poziva doći!"
Covjek zakla žrtve, razda milostinju,
Jer mu mjesec sreće iz oblaka sinu.
A kad noć se spusti u tu sobu pođe,
Čekajuć' da draga na sastanak dođe,
Sedeo je, ček'o . . . al se san prikrada . . .
Klone čudni dragan, kud' ćeš većeg jada?!
Jedan sat je bdio, pa ga san prevari;
Da ljubavnik zaspi, o da čudne stvari!
U to stiže draga čim je ponoć bila,
Što je obećala to je ispunila.
Kada vide dragog kako tvrdo spava,
Otkinu mu lako parče od rukava,
Šačicu oraha u njedra mu stavi Rekav':
„Ti si dijete, de se igrom bavi!".
Kad u ranu zoru dragan iz sna skoči,
Orahe i rukav spaziše mu oči:
„Naša gospa, reče, prevarila ne bi,
A to što nas snađe pripišimo sebi."
Ovo je nesto malo njegovih pjesama na Srpskom sto sam nasao na internetu.
Poz.