Istine i zablude o bombardovanju 1999.

Bitka za Košare bila je strašna. Uz velike žrtve, od 9. aprila do 14. juna zustavili smo proboj terorista ka Drenici. Ali, bitka na Paštriku, koja je trajala od 26. maja do 14. juna (poslednjeg dana rata), u našim borbenim dokumentima zabeležena je kao najteža.

Pored pripadnika terorističke OVK i regularne vojske Albanije, tukli smo se i protiv Strateške avijacije SAD koja je samo 26, 27. i 31. maja na naše položaje izručila oko 200 najrazornijih bombi koje su delove planine pretvorile u „mesečevo tlo“.

Govori ovako, za Novosti, iz zatvora u Finskoj, bivši načelnik GŠ Vojske Srbije i Crne Gore, danas haški osuđenik – general Nebojša Pavković.

Kako otkriva tadašnji komandant Treće armije koja je branila Kosmet, u ovoj operaciji vojska je izgubila 25 vojnika Prizrenske brigade, a 126 ih je ranjeno, dok su neprijateljske snage imale od 800 do 1.000 mrtvih.

Pavković ne krije zadovoljstvo što se, kako kaže, posle 18 godina "najzad kako treba piše o junacima sa Košara i njihovoj borbi za Srbiju", ali i apeluje "da se bitka za Paštrik ne zaboravi".

- Neprijatelj je pokušaj proboja preko Paštrika ka Prizrenu, Orahovcu i Suvoj Reci nazvao operacija „Strela 2“ - otkriva nam general Pavković.

- Ideja generala Veslija Klarka, tadašnjeg komandanta NATO snga je bila da oko 20.000 vojnika regularne armije Albanije, NATO i OVK iz pravca Kuksa i Kruma u Albaniji preko Paštrika ubaci u Metohiju i tako slomi odbranu Prištinskog korpusa.

Mimo ustaljene linije NATO komandovanja, Klark je angažovao i Američku stratešku avijaciju, bombardere B-52 i B-1 koji su tukli naše jedinice iz stratosfere.

Međutim, samo jednom, 27. maja, uspeli su da probiju front naše odbrane na gorožupskom pravcu i naprave prodor od 200 do 400 metara na teritoriju Srbije. Junaci 549. brigade već sledećeg dana su vratili položaje.

Posle 15 dana bitke na visinama od 1.200 do 2.000 metara, ostalo je da leži blizu 1.000 neprijateljskih vojnika.

Pavković, govoreći o herojima, posebno izdvaja Božidara Delića, tadašnjeg komandanta Prizrenske brigade. Uz bok su mu, veli, bili i Stojan Konjikovac, tada načelnik štaba, čovek koji je komandovao na paštričkim vrletima. Tu su i potpukovnik Jakšić, potpukovnik Lemić, major Đokić…

- Na Gorožupskim bačilima vodnik Boškovski je sa 50 vojnika odoleo neviđenoj sili i NATO avionima. On i njegovi su sprečili širi upad neprijatelja - navodi dalje general Pavković.

- Kapetan Mišić 28. maja sa 50 vojnika pod paklenom vatrom povratio je izgubljenu karaulu Gorožup. Tamo je našao grupu naših vojnika koja je ostala odsečena od sveta.

Kotu Vrapče odbranilo je deset vojnika. Inače, u mom ratnom dnevniku je mnogo imena junaka: vodnici Petrović i Šavrnja, poručnik Vučić, desetar Savić, vodnici Kozina, Jovanović, Mišić, Dimitrijević, dobrovoljke Marina Jelić i Slađana Stanković…

Prema rečima generala Pavkovića, oko 50 vojnika, pod komandom Božidara Delića je od 28. maja na vrhu Paštrika držalo u šaci hiljade šiptarskih pešadinaca.

Naoružani sa 50 snajpera dugog dometa „crna strela“, uz minobacače i protivoklopna sredstva, bili su, kako kaže, nerešiv problem za neprijatelja, pa se događalo da „naši minobacači poklope po 12 autobusa smene albanske pešadije na albanskoj teritoriji, te ovi, umesto u juriš – mole za evakuaciju“.

- Sve ovo se danima odvijalo pod udarima B-52 i B-1, koji su sejali tepihe bombi - nastavlja general Pavković.

- Dana 31. maja dobio sam u obaveštajnom raportu i naređenje Veslija Klarka da se udari strateških bombardera pojačaju i da se uključe kasetne bombe jer su zaustavljeni na planini.

Sećam se da sam se naježio, budući da sam se dva dana ranije u rejonu sela Planeja našao u blizini gde je palo 12 teških projektila iz B-52. Taj osećaj ne može rečima da se opiše.

General Pavković seća se da je poslednji raport iz Klarkovog štaba, (preko naših obaveštajaca), primio 4. juna 1999. Američki komandant je konstatovao "da nije zadovoljan postignutim rezultatima OVK na Paštriku i da su srpske snage uspele da se odbrane i preokrenu situaciju u svoju korist".

U tom raportu, kako nam je otkrio, doslovce je ocenio: "NATO vodi borbu protiv sposobnog protivnika čije jedinice vešto menjaju položaje i izbegavaju avijaciju NATO. Protivnik je uspeo da razbije sve veće baze OVK".

Pakao "Piramide"

* Paštrik, iznad Prizrena je u obliku piramide i većim delom se nalazi na teritoriji KiM. Granična linija ide preko najvišeg vrha (1.986 metara), a od prevoja Liken, gde je bila naša karaula, uzdiže se niz vertikalnih stena do 1.874 metra.

* GLAVNI greben planine dug je pet kiolometara, a bitke su vođene u jarugama, vrtačama, na pošumljenim obodima planine.

* Prema informacijama koje je naša vojska dobijala po povlačenju, izvlačenje mrtvih neprijateljskih vojnika sa ovog prostora trajalo je do početka zime 1999.

Za nezaborav

- Odbranom Paštrika komandovao je Božidar Delić. Sve vreme bio je stabilan, koncentrisan, ni u jednom trenutku uspaničen - seća se general Pavković.

- Samo sam ga dva puta čuo utučenog. Kada mu je pod tepihom bombi, u Šeh Mahali poginuo komandant PVO, potpukovik Lemić sa sedam vojnika i drugi put, 4. juna, kada mu je poginula Slađana Stanković, bolničarka, dobrovoljka kojoj je tokom rata kumovao na svadbi sa ruskim oficirom a srpskim dobrovoljcem Jurijom Osipovskim.
 
Lozanka Radoičić, majka Vladimira (19), mrtvog heroja sa karaule Košare, koja se protekle skoro dve decenije borila se svim silama da njen sin i njegovi drugovi koji su položili živote za otadžbinu ne padnu u zaborav, objavila je na svom Fejsbuku profilu pismo svom sinu na godišnjicu njegovog odlaska u vojsku.




Lozankino pismo svom sinu heroju prenosimo u celosti:

Sine moj,

još jedna godišnjica, godišnjica tvog odlaska u vojsku. Danas je 23. juni, dan kada si sine, postao vojnik. Danas je devetnaest godina kako si obukao uniformu ondašnje Vojske Jugoslavije.

Danas, kada je tebi devetnast godina kako si otišao u vojsku, vojnici NATO-a završavaju vežbu na teritorije Srbije. Oni koji su u vreme kada si ti sine, postao vojnik, uveliko pomagali šiptarske teroriste koji su upadali iz Albanije. Danas su nam sine "prijatelji".


Nije to obična vežba, već ona prava... Mi i sve zemlja NATO oko nas. Svi oni, zajedno na jugu Srbije. Ambasador Amerike je iskoristio da još jednom izrazi svoju zabrinutost što se u Nišu nalazi Srpsko - ruski humanirarni centar, koji trba da dobije diplomaski status što naše rukovostvo uporno odlaže.

(KURIR TV) ISPOVEST MAJKE HEROJA S KOŠARA Lozanka: Ubice mog sina (19) slobodno šetaju Kosovom!

Ove godine, na dan kada je vojska morala da se povuče sa Košara, konačno država obeležila taj dan. Najzad je država javno, pred celom Srbijom i svetom, onim delom koji je hteo da čuje, javno priznala da se do sada stidila VAS, koji ste joj poklonili najvrednije što ste imali, svoje živote.

Kao potvrdu tome otkiven je spomenik Tiboru Cerni, jednom od vojnika koji je poginuo na Košarama, 7 meseci posle vas, poginulih 30.09.1998, godine. Otkrio spomenik i odmah otišo da se vidi sa prestavnicima NATO-a
A da, spremaju da podignu spomenik vama koji ste pali na Košarama.

Spomenik koji je posvećen vama samo u nazivu. Zapravo kako izgleda to je spomenik onima koji su vas sve vreme ubijali. Vaša imena će biti ali tako da će moći da ih vide samo deca kaja će moći da se zavuku unutar spomenika. Nikako da ih vidi svako ko priđe da pogleda spomenik.

Vajar koji ga radi, rad je da sasluša svakoga ali spomenik mora da bude onakav kako ga je on zamislio. Nikako drugačije...

Znači da pod parolom vas HEROJA Košara spomenik dobijaj ustvari „ heroji“ koji su vas ubijali. Tako i spomenik izgleda sa tri vojnika od kojih je jedan nad Amerikom, drugi nad Evropom i treći ne znam gde su ga smestili...
Danas je u Srbiji „važan“ dan, danas je Srbija okupla sve državnike sveta, koji su hteli da dođu... Danas je inaguracija vođe Srbije. Čoveka koji baš zna sebi da ugodi... Priče od koje ćemo „dugo da živimo“. Naravno tu su svi njegovi prijatelji iz NATO-a.

Tvoja majka.



http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/2...odje-srbije-coveka-koji-bas-zna-sebi-da-ugodi
 
Poslednja izmena:
http://informer.rs/vesti/drustvo/14...RDOVANJU-Pazljivo-slusali-NEMO-GLEDALI-ZEMLJU

"BAKA OTELA TURISTE KAD JE ČULA DA VODIČ STRANCIMA PRIČA NEISTINE O BOMBARDOVANJU: Pažljivo su je slušali i NEMO SU GLEDALI U ZEMLJU!Na vrelini beogradskog asfalta jedna simpatična gospođa u godinama prišla je grupi stranih turista. Nije joj smetala ni previsoka temperatura, ni činjenica da se na tlu ispred ruševina Generalštaba sve topilo, a onda je uradila nešto zbog čega su stranci ostali bez teksta i nemo gledali u zemlju

Dok je vodič pričao turistima o Srbiji i NATO bombardovanju, ova Beograđanka pomno je pratila svaku reč upućenu grupi starijih Evropljana. I kada je vodič zaustio prvu pogrešnu reč o bombardovanju koje je 78 dana ranjavalo našu zemlju, baka je hrabro podigla glas i preotela šou.
- Nismo mi, znate, tražili da nas bombarduje NATO. Niti smo mi uradili bilo šta loše. Činjenica je da se Zapad nije slagao sa politikom koja je tada vođena i da smo zbog igre u stranim kuhinjama mi prilično stradali. Vi vidite osakaćene zgrade i pomalo vam je muka dok ih fotografišete da pokažete rođacima ali, za razliku od nas, vi niste gledali kako sa tih istih zgrada vise ljudi - progovorila je na savršenom engleskom.
TRAMP HOĆE GENERALŠTAB! Želi da gradi hotel na mestu bombardovane vojne zgrade!

Turisti su se uskomešali, okružili su stariju gospođu koja je mirno stajala naslonjena na kolica u kojima je unuče neometano gugutalo.
Vodič je bledo gledao kako mu se grupa rasipa i kako mu baka preotima posao.
Sačekali smo da se razgovori sa gospođom završe i da grupa nastavi svoj obilazak grada, pa smo joj prišli i mi. Uz strpljiv osmeh gospođa Vida (78) objasnila nam je da je to što je uradila zapravo dužnost svakoga od nas.
(FOTO) GRAĐANI DOBIJAJU MURALE NA SVOJIM ZGRADAMA: Interesantan projekat opštine Palilula i francuskog umetnika!

- Nisam ja, deco, neka džangrizava baba koja spopada ljude po ulici. Ali kad vidim grupu stranih turista uvek im priđem da čujem šta se priča. Naš narod je previše satanizovan i često se o nama i o našem gradu pričaju pogrešne priče - rekla nam je ova simpatična Beograđanka.
tanjug
IMAJU I ŠTA DA VIDE I ŠTA DA ČUJU Beograd je u letnjim mesecima pun stranih tutista
Gospođa Vida koja je po struci vaspitačica otkrila nam je i da ona pokušava da utiče na sve mlade u svojoj okolini, pa nas je zamolila i da prenesemo njenu poruku svim Beograđanima.
- To što živite u Beogradu nije samo privilegija, već i obaveza. Nebitno da li ste ovde rođeni ili ste se odnekud doselili, ali ovo je vaš grad. Prestonica vaše zemlje, glavni grad vašeg naroda. Dužni ste da o svojoj zemlji i o gradu u kom živite govorite dobro, ali pravično. Naročito ste u obavezi da strancima pričate sve kako jeste, a ne kako im se servira. Ako se sami ne štitimo od zlih jezika, neće nas nikad oprati ovi naši lepi Dunav i Sava - tvrdi gospođa Vida"
.
 
http://www.informer.rs/vesti/drustv...Srbije-strasna-greska-KOJA-ZAPADU-OBILA-GLAVU

"AMERIČKI EKSPERT POGODIO METU: Bombardovanje Srbije je strašna greška, KOJA SE ZAPADU OBILA O GLAVU!Kolumnista američkog 'Nešnl Interest'(National Interest) Ted Galen Karpenter ocenio je u svojoj kolumni 'Kako je Kosovo zatrovalo odnose SAD i Rusije' da je intervencija NATO na Kosovu bila strašna greška koja se Zapadu 'obila o glavu'!


Uz redakcijsku opremu, njegovu kolumnu prenosimo u celosti.
Vašington je ovekovečio i produbio svoju balkansku grešku nekoliko godina nakon intervencije u Bosni, kada je intervenisao na Kosovu.

Građanski nemiri u srpskoj pokrajini sa većinskim albanskim stanovništvom 'kuvali su se' sredinom i krajem devedesetih godina. Ovoga puta Vašington nije ni pokazo makar gest popustljivosti prema zemljama EU, već je svoju politiku vrlo rano sproveo u delo.
Bombardovanje Srbije
Na kraju krajeva, SAD je vodio rat iz vazduha, sedamdeset osam dana protiv Srbije, primoravši Beograd da se odrekne kontrole u nad teritorijom koju su NATO sile okupirale, a što je propraćeno 'smokvinim listom' od rezolucije koju je usvojio SB UN.
Rusija je nevoljno pristala na tu mirovnu rezoluciju, uprkos vezama Moskve sa Beogradom i ruskih interesa na Balkanu koji ide unazad i do 19 veka.

Taj potez, uz raspad Sovjetskog Saveza, imao je uticaj na vojnu, ekonomsku i diplomatsku slabost Moskve. Uprkos protivljenju zbog NATO intervencije, ruski lideri osećali su da malo šta mogu učiniti da bi odgovorili Zapadu zbog upada u teritoriju koja je tradicionalno pod ruskim uticajem. Čak i sa iznenađujuće pasivnim odgovorom Kremlja, arogancija Vašingtona izazvala je tragediju.

U završnim danima borbi, Moskva je poslala simboličan mirovni kontigent na Kosovo, bez prethodnog odobrenja Zapadnih sila.

Vrhovni komadant NATO, admiral Vesli Klark naredio je britanskom komadantu Majku Džeksonu da preuzme aerodrom van Prištine i spreči ruski kontigent da sleti - čak i silom - ako je to neophodno. Džekson je glatko odbio Klarkovo naređenje, poručujući da neće da započne Treći svetski rat za američkog generala.
Stravičan presedan
Intervencija na Kosovu bila je strašan presedan. Takozvani odbrambeni NATO savez napao je suverenu zemlju koja prethodno nije napala nijednu članicu Alijanse, čime se ljuto zamerio Moskvi i nasilno odvojio deo teritorije od jedne suverene države i stavio ga pod međunarodnu kontrolu.
Zabrinjavajući presedan bio je sastavljen od radnji koje su SAD i njeni saveznici dopunili 2008. godine, kada je Kosovo samoproglasio nezavisnost od Srbije, iako je bilo jasno da takav je takav potez suočen sa ruskim i verovatno kineskim vetom u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija.

Vašington i ad hoc koalicija zemalja Evropske unije drsko su zaobišli Savet i odobrili proglašenje nezavisnosti Prištine.
Bio je to krajnje kontroverzan potez. Čak ni sve zemlje članice EU nisu se saglasile sa tom politikom, s obzirom na to da su neke od njih bile zabrinute za šire posledice.
Španija je nije podržala jer bi takva odluka mogla podstaći secesionističke pokrete u Baskiji i Kataloniji.

Grčka i Kipar su duboko zabrinuti da bi se ratifikacijom nasilnog otimanja Kosova od Srbije mogao legitimisati raniji vojni napad Turske na severnom delu Kipra i kasnije uspostavljanje Turske Republike Severni Kipar u toj okupiranoj teritoriji.
Ruski lideri su protestovali žestoko i upozorili da su neovlašćeno akcija Zapada uspostavila opasan, destabilizirajuću presedan..."...

- - - - - - - - - -

..."...Kobna greška
Dalje, takva intervencija transformisala je NATO od odbrambenog vojnog saveza u mehanizam za agresivne pohode na nacije. Nasilno amputiranje teritorije jedne suverene države stvorio je zabrinjavajući šablon u međunarodnom sistemu posle hladnog rata.

Vašington i dalje ugrožava međunarodno pravo mimo Saveta Bezbednosti Ujedinjenih nacija. Te mere stvorile su izuzetno štetan presedan i vratile su se i muče zapad. I na kraju, ali ne i najmanje važno, akcije SAD i njenih saveznika na Kosovu dodatno su zatrovale odnose sa Rusijom.
U svakom pogledu, američka misija na Kosovu bila je kontraproduktivna.".
 
Баш прије некидан, сретнем друга из краја, ко дјеца се знамо - Реко ђеси Џони брате дуго ниси био вамо - Како је тамо? Да ли зна за нас ико? - Овде ко да је још рат, само што не пуца нико Ма добро је у Швици, поче причат мени Џони Само није к'о овде, тамо су други фазони Туризам тамо цвијета, планине од снијега и леда Ал' кад кажеш да си Србин, свак' те преко ока гледа Мада добро сам се снаш'о, барем у почетку Знаш, кад сам отиш'о тамо им'о сам тетка и тетку Био код њих мјесец дана док сам дош'о до свог стана Изнајмио га од неког из Сребренице муслимана - Дај Џони немој срат Лик ми је помог'о ко брату, каже ево ти стан ти дај колк'о будеш мог'о датУбрзо нађох и пос'о ту у некој приватној фирми Прво сам радио ко домар, а после на машини И то све због тетка брате, тетак ме погур'о Захваљујући њему сам до канцеларије догур'о А ту брате радиш кад ти је досадно сједит Имам свој стан и хљеб (реко сад се могу женит) Ту сам радио отприлике годину дана и тад упозна' своју жену брате, звала се Лана - Ма како мислиш звала? Пусти, о том ћемо послеОна ти је побјегла из рата исто одавде из Босне Оно исто ко и ја кад се бјежало из Југе, старог су јој рокнули у Сарајеву '92Тако ја и Лана прођосмо и смијех и сузе, а онда након пар мјесеци одлучили смо се узет - Па екстра је то Џони Како није стари, онај стан смо убрзо купили и све нове ствари Живот супер крен'о, ја са својом женом им'о ауто, паре, стан, све је било као сан Болио ме ***** за рат, за Балије и Чете кад сам добио дијете у Јулу '95 Да је само видиш брате, ћеркица ко принцеза, Лана јој даде име Ана, тако јој се звала мама И кад се родила мала и тад све је било супер, реко ајмо купит кућу или као неки дуплекс, знаш отмени кварт оно, кућа на спрат, ал' брате нисам мог'о знат да ће тад све стат - И да ти наставим причу рече ми Џони кроз сузе Да видиш како дође срање и како све ти узме, како имаш све и како живот блиста, а у следећем тренутку, немаш више ништа Тако једног дана кад је из болнице изашла Лана, све почело да се руши брате, дошло је до срања Био је 25 Јули, она до продавнице пође, рек'о волим те Никола, брзо ћу да дођем Али више није дошла тог кобног дана чуо сам вриску и шкрипу гума кроз прозор из стана И десило се брате, док је прелазила цесту возач је побјегао, а Лана је остала мртва на мјесту - Не могу да вјерујем Џони Па и не мораш брате, то је моја несрећа не морају због тог други да пате И тад сам себи рек'о ја, са утоком на челу, Џони, Бог је тако хтјео, ово је Божије дијело Боље наставит се борит па нек Ана има тату, реко биће све у реду, реко имам добру плата Извући ћу се ја из ове ноћне море, а ни тад нисам знао да ће све још бити горе - Па шта је било даље? Слушај ме сад брате, од тад проклињем себе и што ме родила матер и рат и Швицу и ко ме тамо посл'о, прво сам изгубио жену, а мало затим и пос'о - Дај Џони немој срат, па како то брате? Неко је директору фирме посл'о дојаву да крадем, одмах ми он отказ дао, а ја нисам крао нит сам брате паре прао, нит сам ишта о том знао Ал' се нисам мог'о вратит ни плату наплатит, лик је средио све да не могу више нигдје радит Брате, ******, хтио сам себе ранит, како кирију платит, како ћу дијете нахранит А онда једно вече, након овог срања, сретнем опет оног истог Хариса муслимана = Знам све Џони брате, знам да немаш паре, али имам за тебе пос'о, поче причат мени Харе = Ка'е, треба да се превезе робе око тона, ту си ти Џони царе возач камиона Реко каква је то роба?Све је брате чисто, рече Харе немој бринут и ја сам одма' присто, а будала сам био и пристат нисам смио, ал' сам и то тек знао кад сам у мурију пао Кад ме зауставила патрола кад је пронашла коку у камиону који возим брате, био сам у шоку Али не можеш се оправдат, све је било против мене и не можеш се вратит кад све низбрдо крене, само овај пут брате није Божијом вољом, онај Балија скот, видиш он је био дрот Ја сам све ово сазн'о, кад сам био у творзи, кад је погинула Лана он је исто возио, он је писмо посл'о кад сам изгубио пос'о, то ми је лично он исприч'о кад ми је у посјету дош'о ******, никако нисам могао да вјерујем, реко гарант се он шали или можда добро нечујем, али чуо сам добро Реко зашто Харе брате? = Каже ово је због Сребренице, ***** ти матер = Мени су доле у Босни твоји Срби све побили, а ти и Лана у исти дан се кћер добили Реко Харе ми смо сви исти, = Каже нисмо сви исти, сад ћеш видјет како Балија етнички чисти, како се Балија свети и како Балија убија, гдје је Србима мјесто и гдје је ваша Србија, сви сте ви гамад и свако од вас је биједан, ако не могу сви, нека труне макар један 6 година брате, дугих 6 година нисам видио кћер нит ме посјетила родбина Ал' зато чим сам изаш'о одма' вратих се вамо са мржњом у срцу и са малом Аном И ето ти брате, то је крај приче од тад ја мрзим Балије и све што се њих тиче, они су обична гамад и ми нисмо исти, тако учим малу брате, тако и ја мислим - А ****** Џони, овде свако мисли тако Ама знам брате и због тога ми је драго, ал' ја нисам убио, ја нисам био крив, ја сам само био човјек који тражио је мир!


Ova pesma sve govori
 
https://www.infowars.com/think-hes-sick-viewers-notice-bill-clintons-hands-quivering-during-speech/

https://hw.infowars.com/wp-content/uploads/2016/07/bill-clinton.jpg

bill-clinton.jpg


https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/236x/12/30/c4/1230c44ef203cfcaf1c9b7076fa709d9.jpg

1230c44ef203cfcaf1c9b7076fa709d9.jpg
 
Prema rečima generala Pavkovića, oko 50 vojnika, pod komandom Božidara Delića je od 28. maja na vrhu Paštrika držalo u šaci hiljade šiptarskih pešadinaca.

Naoružani sa 50 snajpera dugog dometa „crna strela“, uz minobacače i protivoklopna sredstva, bili su, kako kaže, nerešiv problem za neprijatelja, pa se događalo da „naši minobacači poklope po 12 autobusa smene albanske pešadije na albanskoj teritoriji, te ovi, umesto u juriš – mole za evakuaciju“.

- Sve ovo se danima odvijalo pod udarima B-52 i B-1, koji su sejali tepihe bombi - nastavlja general Pavković.

- - - - - - - - - -

naša vojska :ok:
 


On je na taj način reagovao na podsećanje na herojsko delo tadašnjeg kapetana broda Temistoklis i potporučnika Grčke ratne mornarice koji je 1999. odbio naređenje da učestvuje u bombardovanju Jugoslavije i okrenuo svoj brod nazad u luku, prenosi Kurir.


I dan-danas pamte se njegove reči u sudnici u kojoj mu je izrečena kazna zatvora zbog odbijanja da izvrši vojno naređenje:

- Božji zakon jači je od zakona ljudi.”
 
"Istina ili jos jedna - zabluda" ?!


" (VIDEO) PREOKRET, RUSI TVRDE DA SRBI NISU OBORILI NEVIDLJIVI F-117A: U Institutu Gromov, naučnici došli do MISTERIOZNOG SAZNANJA!Tekst specijalno napisan za „Rusku reč“, o bombardovanju SRJ 1999. godine i kineske ambasade, kao i oobaranju F-117A, otkriva mnoge tajne. Jedna od tajni koja je najzanimljivija Srbima, jeste i tajna o obaranju „nevidljivog“ F-117A. Prenosimo vam deo članka

 

Back
Top