- Poruka
- 30.474
Потпуно је у праву, ОФК Београд је потпуно исфабриковао читаву своју историју. Био је пре неки дан фељтон у <"Политици о томе:
Уствари, исапло је да би пре Црвена звезда могла да се позива да је БСК, јер су предрати играчи БСК-а (и Југославије) прешли у тај клуб.
Pa sad nije bas tako.Predratni igraci BSK-a,Jugoslavije a i Sokola jesu zavrsili u Zvezdi,jer drugi klub u to vreme nije ni postojao,ali i Partizan moze da se poveze sa BSK-om po tom principu jer igra na stadionu na kom je igrao BSK.Kada pogasis sve klubove i na njihovom mestu pocnes da pravis nove onda nastane prilicna konfuzija.Partizan i Zvezda su pravljeni da budu klubovi velikog formata,i data im je infrastruktura i sve ostalo kako bi to i ostvarili,ali se secanje na BSK nije moglo preko noci izbrisati,jos uvek je bilo sportskih radnika i igraca koji su bili vezani za ime BSK.
Evo sta kaze Miloš Krstić u svojoj kolumni.Miša poseduje zavidnu arhivu, njegov rođak Boža Todorović "Budza" je bio jedan od osnivača BSK-a.
Mada je ovo vise za temu o OFK-i.
Fudbal u Srbiji za vreme II svetskog rata i dešavanja po dolasku komunista na vlast
…fudbal za vreme II sv.rata je bio tabu tema u komunizmu. U leto 1941. BSK je osvojio tzv. "Srpski kup" u liga takmičenju sa 6 klubova, u leto 1943. je opet bio prvak BLP-a (Beogradskog loptačkog podsaveza - termin od pre rata) u ligi od 10 timova, i u martu 1944. je osvojio prvenstvo Beograda u ligi od 10 timova. Tako da treba dodati u bilans jos 3 titule na one predratne. Naravno nije se zbog rata putovalo van Beograda, medjutim nije ni bilo doraslih klubova u provinciji.
Rezultati 1941-1943. protiv najvećeg rivala u nedostatku međunarodnih utakmica.
BSK-S.K.1913 (ranije S.K.Jugoslavija) 19 12 5 2 49:24
Za narednu godinu imam samo podatak da su za Božic ’44 igrali 1:1.
U decembru ’44 BSK i SK1913 se ne pominju svojim imenima nego “plavi” i “crveni” i igraju u korist siromasnih porodica. ’45 ne postoje vise ni pod tim nazivom, a 5. Maja ’45 zavanično su ukinuti svi tadašnji klubovi bez pominjanja poimence proglasom Ministarstva prosvete i potpisom Mitre Mitrovic-Djilas.
Kad je Metalac osnovan kao “klub sindikata radnika metalske struke” date su mu prostorije i imovina nizerazrednog predratnog kluba “Jadran”. To što je u komunizmu zvaničan proglas izdat nekog datuma - znaci da je to bio samo post factum, svršen čin, a da je sve do tada vec obavljeno! Komunisti nisu donosili prvo zakon pa onda sprovodili, kako je normalno, nego prvo raščiste stvar nasilno pa onda donesu zakon I onda nema ko da postavi nezgodna pitanja. Posto su trebali novim vlastima fudbaleri koji su igrali za vreme rata i treneri nisu pohapseni kao glumci zato sto su igrali predstave.
Od 20.X.44 vodeci klubovi koji su igrali za vreme rata se vise javno ne pominju, po istom principu kao sto se brisu sa fotografija komunisticki rukovodioci kada zglajznu da posle novorodjeni narastaj ne sazna da su isti postojali. Ti klubovi su ukinuti na taj nacin de facto, a de jure nije ni trebalo u revolucionarnoj promeni vlasti. Više se ne pominju ni BSK ni SK1913. Pominje se stadion, ali ne kao stadion SK1913, nego kao stadion “Jugoslavije” (ili stadion “crvenih”) kako se klub zvao do početka rata. Mislim da je stadion BSK-a bio oštećen pa se na njemu nije ni igralo. Organizuju se u dobrotvorne svrhe utakmice timova vojske, civila i omladine sve do osnivanja novih sportskih društava.
20. novembra ‘44 osnovan je tim USAOS-a (ujedinjena socijalisticka antifasisticka omladina srbije). Prva utakmica je bila 14. Decembra izmedju (kako pise Politika) tima antifasisticke omladine Beograda i tima I proleterske divizije (kasnije su imenovani kao C.Zvezda I Partizan). Posle se sklapaju timovi za po jednu utakmicu - tim prvog artiljeriskog protivavionskog staba, tim kombinovane cete Beograda, prvi protivavionski tim N.O.V.J., tim I inzenjerske brigade, VI ceta II odeljenja I beogradske brigade K.N.O.J.-a, tim milicije VI rejona, reprezentacija XI rejona. U tim timovima su igrali raniji igraci beogradskih klubova, znaci i BSK-a. A od ranijih klubova prvo su 15. Decembra ponovo formirani oni koji su bili ukinuti za vreme rata – Radnicki, Graficar, Borac, Pekar.
Zašto se posle 20.X.44 ne pominje BSK, a da niko javno nije smeo ništa da pita u vezi sa tim, posledica je zavođenja strahovlade. Za taj zadatak primenom brutalne sile odabrana je VI Lička divizija koja je po mentalitetu i psihi ljudstva bila civilizacijski najudaljenija od urbanih i evropejiziranih stanovnika Beograda. Pošto su u komunističkom vrhu pravilno ocenili da će najveći otpor u učvršćivanju svoje vlasti imati u toj vrsti ljudi, izvršena su bez suđenja streljanja probranih pojedinaca iz svake ulice po nekakvim spiskovima, a beogradski gimnazijalci i studenti oterani su na minska polja na Sremskom Frontu što bi po današnjim merilima moglo biti proglašeno za genocid.
4. marta ’45 tim USAOS-a nazvan je zvanicno Crvena Zvezda. Proglas inicijativnog sportskog odbora federalne Srbije od 20. Marta 1945 kaze: sportske organizacije I forumi predratne Jugoslavije ne pruzaju nikakvu garantiju da mogu ispuniti zadatke koji se postavljaju fiskulturi federalne Srbije. 25.marta osnovan je Metalac.
List “Fiskultura”od 5. Maja pise: Konstituisana je Antifasisticka skupstina narodnog oslobodjenja Srbije (ASNOS) koje je donela odluku da Inicijativni sportski odbor Srbije preuzima na rukovanje svu imovinu BIVSIH fiskulturnih saveza. Potpisali Petar Stambolic I Sinisa Stankovic. Drugu odluku je donelo Ministarstvo prosvete sa potpisom ministra Mitre Mitrovic-Djilas gde se kaze: DOZVOLJAVA se osnivanje fiskulturnih drustava u okviru sindikalnih saveza, vecih preduzeca I ustanova, omladinskih I drugih MASOVNIH organizacija. (Metalac je osnovan 46 dana pre toga, a 2 meseca pre toga zvanicno imenovana C.Zvezda - “nedozvoljeno”?!) Sportski klubovi I fiskulturna drustva KOJA SU DO SADA POSTOJALA (znaci da sada ne postoje!) ne smeju otudjiti svu imovinu dok ne regulisu pravno svoje postojanje u duhu ove odluke.
Prvo prvenstvo Jugoslavije posle rata odigrano je po kup sistemu od 3 do 9 septembra 1945. Nisu se pojavili klubovi nego reprezentacije republika, pokrajine Vojvodina i jugoslovenska armija. Tako su igrace BSK-a, kao i ostalih predratnih klubova, razbacali po timovima republika. Mrkusic, Minda Jovanovic, Mitic, Tomasevic I Horvatinovic su igrali za Srbiju, Bozovic za C.Goru, Mihajlovic za Vojvodinu, Stankovic za BiH.
Postoji zapisnik Fiskulturnog sportskog odbora Srbije (FISOS - osnovan marta 1945) od 20. septembra 1945 da se svi sportski rezultati postignuti za vreme okupacije ne priznaju. U oktobru ’45 je tim I Armije preimenovan je u Centralni Dom Jugoslovenske Armije Partizan, po uzoru na moskovski CDKA (kasnije CSKA).
Od predratnih vodecih timova ostavljen je Hajduk posto je bio na Visu sa partizanima, BASK (zbog streljanog Milutinca) ali je bačen u potsavez, i Vojvodina koja je promenila u početku ime u Sloga. Stadion BSK-a je dodeljen Partizanu. Igraci BSK-a Mrkušic, Stanković, Mitić, Tomašević, Horvatinovic su otisli u Zvezdu, Boba Mihajlović i Minda Jovanović u Partizan, Božović u Budućnost, Manola i Nikolic "Popac" su emigrirali. Kao treci beogradski tim osnovan je Metalac (tim sindikata metalskih radnika) koji je zaslugom Vladimira Dedijera (predratnog navijaca BSK-a) 1950-te promenio ime u BSK sa istim bojama i slicnim grbom kao stari BSK. Ako vec nije nasledio imovinu koju je oduzelo ministarstvo sporta klub je duhom i moralom ponovo povezan sa svojim korenima, a Moša Marjanović, Vujadinović i Božović, koji su činili stručni štab, doveli klub u vice šampionsku poziciju i osvojili dva kupa do 1955...
Mnogi na uticajnim mestima danas nemaju svoje kulturne korene u predratnom Beogradu pa prema tome ni odnos prema njemu, a nazalost obicno nemaju ni kapacitet da taj odnos drugih razumeju.
Poslednja izmena od moderatora: