Sada sam procitala poruku sto se tice poklanjanja i rada za dzabe.
U startu i mislim da naplatim ali se kasnije predomislim pa to bude kao deo poklona.
Neke sam i pravila i ukrasavala a neke samo ukrasavala. Dosnesu mi napravljenu tortu a ja sve ostalo.
Uvek, ili skoro uvek, radim na svoju stetu, strasno. Razmisljam to je jos par godina dok su deca mala, pa kada malo razmislim da, hvala Bogu, ima puno dece iz mog okruzenja onda mozda i pocnem da naplacujem makar za materijal.
Pisala sam da mi je to neka vrsta reklame, drugi prisutni na rodjendanu ce videti tortu pa mozda i naruce ubuduce.
Opameticu se ja, valjda.
Planiram da malo ozbiljnije pocnem ovim da se bavim samo da mladje dete jos malo poraste, od nje nema sanse ista da uradim, ne spava ni nocu ni danju a cim stavim fondan da kao nesto uradim to je strasno.
Puno pozdrava.