А, '' јадо '', одмори мало, што си се толико заукао?!  

Нијесам те таквог ријечитог одавно виђела! 

Ево ти мало Мике Антића, ниси одавно поетисао! 
 
 
U običnom sam sebe uhvatio, 
pa nikad nisam to sakrivao. 
Bar sam pošteno kiriju platio 
na ovom svetu što sam živeo. 
Možda sam nekome jad iscelio 
i nekom u zenice sjaj namamio. 
I u komšiluk zvezde doselio. 
U prozor svitanja uramio. 
Ako mi život krila skrati 
i sneg u oko počne da veje, 
znam, bar se neću pokajati 
što sam umeo da se smejem. 
 

Eво, управо је рецитујем, чујеш ли ме?! 
 
 
П.С. Лимунадо, ови стихови су и за тебе, није мени само ''нацкостРасни'' омиљени лик!  
