А, '' јадо '', одмори мало, што си се толико заукао?!

Нијесам те таквог ријечитог одавно виђела!

Ево ти мало Мике Антића, ниси одавно поетисао!
U običnom sam sebe uhvatio,
pa nikad nisam to sakrivao.
Bar sam pošteno kiriju platio
na ovom svetu što sam živeo.
Možda sam nekome jad iscelio
i nekom u zenice sjaj namamio.
I u komšiluk zvezde doselio.
U prozor svitanja uramio.
Ako mi život krila skrati
i sneg u oko počne da veje,
znam, bar se neću pokajati
što sam umeo da se smejem.

Eво, управо је рецитујем, чујеш ли ме?!
П.С. Лимунадо, ови стихови су и за тебе, није мени само ''нацкостРасни'' омиљени лик!
