draga moja ovo si baš lepo rekla,i ja imam osećaj da nas oni čuvaju tamo sa neba,zaista sam uverena,i to me teši baš poprilično...život ide dalje,tuga ostaje u srcu i što je najvažnije sećanje na lepe trenutke koje smo proveli zajedno,a ja o njemu baš imam pregršt predivnih sećanja,i kako se ponašao samnom,odgojio,ma sve sve sve...svima nama nedostaje,i Gabrielu,traži ga mukica,ali i to će proći...hvala Bogu on je super,živahan,ali mama i ja se tako prehladile na sahrani,da ona celo vreme slini i boli je sve,a ja dobila temperaturu preko 39C i glava mi je teška ko kamen..pa se sada lečimo...ljubi Sanjicu,sad ću da gledam slikice,i mazi tibu..kiss...