
kada su me naucili kao dete da se kad se sretne neko od odraslih kaze: "dobro jutro"
ja sam ko bleskasta isla sve tamo vamo i odusevljena kad vidim nekog odraslog govorila "Dobro jutro" ili "Dobar dan" (to je bilo malo malo mesto i tako je nesto bilo moguce iako nisam poznavala neke od tih ljudi) i, bilo je malo cudno

jednom sam secam se cula reakciju "Ona je tako fino vaspitano dete" ili tako nesto
ova pomiorandza ili sta li vec, ne svidja mi se
Uglavnom, bude to malo bez veze i ja sma na neku da kazem silu prestala bas tako d ase ponasam, nego sam to izgovarala samo kad treba
i, ovde mi se nakako otvorio pisak, pa sam stvarno navalila na to to dobro jutro i dobar dan, da kazem sve one dobro jutro i dobar dan sto nisam, a da ne znam zbog cega nisam
i kao da je dosta

malo mi otuzna ta pomorandza ili sta li vec