Nikada nisam bila
sva ovde, uvek ovde.
Tražila sam od vetra naredni poljubac
nezaboravni, sledeću smrt,
i iako sam imala, ponekad
reči
olujne ili koralne
sklanjala sam se
u najbližu tišinu.
Slobodna u tuđim vrtovima,
dok cvetao je beli život
u malim klicama i širokim stazama,
ja sam postojala a zatim
nisam više postojala.
Ali pamtim
svako staro sećanje
i trake kopna koje strši uz more
bliske, bliske mojoj tajni
pevati o apsolutnim nostalgijama.
Monika Oznato