Rusalka 27.10.2015. Ljupka sam i tužna kad ljubim vatreno; ruka moja skoro do neba doseže kada dušu drugog duša moja steže. No ičije mekše je paperje njeno. I ne ljubi ruke kao ja nijedna, niti se toliko šćućuri kad sniva, nit ijedno tako malo telo skriva dušu koja je u većoj meri nežna. Ja mrem, osetim li poglede očiju gde, za trenut samo, kao tice žive lepršaju ispod belih mi prstiju. Za zanosne reči znam i pomirljive; i ćutati umem kada mesec sija ogroman i crven iznad provalija. AlfonsinaSTORNI Ja sam
Ljupka sam i tužna kad ljubim vatreno; ruka moja skoro do neba doseže kada dušu drugog duša moja steže. No ičije mekše je paperje njeno. I ne ljubi ruke kao ja nijedna, niti se toliko šćućuri kad sniva, nit ijedno tako malo telo skriva dušu koja je u većoj meri nežna. Ja mrem, osetim li poglede očiju gde, za trenut samo, kao tice žive lepršaju ispod belih mi prstiju. Za zanosne reči znam i pomirljive; i ćutati umem kada mesec sija ogroman i crven iznad provalija. AlfonsinaSTORNI Ja sam