A ni ne znas koliko je jos cekanja pred tobom duso...kao i pred svima nama...jer,ma koga i ma sto i ma koliko ,zivot jeste cekanje,od samog svog pocetka..i kad ti se ne cini da je tako,ili kad se ne zelis pomiriti sa time,ili kada pomislis da si ga prevario...ipak,ostaje ono sto jeste,jedno veliko cekanje...svak na prvo mesto stavi nesto drugo,samo njemu bitno i vazno,ali niko nije postedjen,svi se u istom redu nalazimo...i neka ti to bude podstrek,saznanje da nisi sam i jedini...kojeg mori cekanje.U drustvu je sve i uvek lakse

Evo,ja sam tu ,i ja cekam,mnogo duze od tebe,sa mnogo vise strepnje od tebe,jer ja sam moje cekanje vec jednom okusila....a sad se samo nadam da mi nece biti uzaludno...cekanje istog okusa,ponovo i jos jednom,kao poklonjeno.