Gotovo nikad ti ne uspijem napisati ono što hoću. Želim da ovo nađeš, kad se
vratiš, ma kad to bilo. Molim te, nemoj govoriti tako, makar ti se sada, ili već od prije čini,
da ti je forum jedini život. Ima ga baš izvan foruma, sigurno, i ti u njemu možeš biti.
Ne znam što te zapravo muči, ali ne moram ja ni znati sve, no znam da svi mi imamo
nešto što nas nosi, kao i ono što nas čini posebnima, jer nitko nije isti, različiti smo si.
Imam malo prijatelja, ali su krasni. Znaš zašto? Divni su ljudi, topli, dobri i blagi, a
kad mi je bilo najteže svi su bili uz mene s onim najljepšim što jesu. Blagoslovljena
sam prijateljima.
Ja tebe naravno ne znam, i da bismo mogle biti prijateljice, treba više vremena i još više
poznavanja i razumijevanja

Osjećam, ili možda slutim, da imaš nešto što te tišti i
nešto potiskuješ u sebi. Ne znam što ti se moglo dogoditi ili se događa, ali imaš pravo
na pravi život kao i svatko drugi, a nisi sigurna sam, loša osoba.
