Čini mi se da čovek mora jednog dana da se presluša, da sebe uzme na ozbiljan ispit, da dobro poveri svoje pamćenje, i da se seti svega, i ispočetak. Gadno je zaspati bez ijednog sećanja. Treba čovek da se poveri, da posudi i izmeri koliko je bio dobar i častit, i da prekori sebe ako je to već bio, da se zapita odakle je pošao, šta je hteo, i dokle je stigao... Nikome ne treba polagati račune, nik
oga se ne treba bojati, jer niko nije toliko bolji, i tako veći, da bi ga se drugi plašili: svi su jednaki, previše dobri i bez razloga uplašeni... Sreća mu je samo u jednom: da bude slobodan. Da bude toliko slobodan, da bude toliko samostalan pa da može sa sobom da vlada i čini šta hoće kao s najobičnijom stvarčicom, kao s najobičnijim predmetom..