Ah, i meni nedostaju tvoje reci zlatne, krilate, rumene, bosonoge.
U novcaniku nosim list papira koji si ispisala pre vise od 2 godine, odlomak jedan.
"...Ja zelim da znam sta te to drzi iznutra kad' sve drugo otpadne."
Procitam ga ponekad, predjem prstima belinom papira.
Reci snaze. Bodre. Razumevaju. Saosecaju.
Nek' sto pre doleprsa avgust da zakoracis u zudjena praskozorja.
Da s necijim prsticima veselis se plavim sutonima, u zemlji dalekoj, izmastanoj,
dok zaigrani vetar u vase kose uplice Ljubav, to predivo radosti.
